Uh kako sam nervozna...
...da me zmija ujede, otrovala bi se!!!
...trebalo bi u moj ured stavit onu vrecu za boksanje da lupam u nju u ovakve dane...
...danas me svi nerviraju, drzavni sluzbenici koji su spojili blagdane, moj sef koji me tjera da radim subotom i kojemu je sasvim normalno da ja radim na uskrsni ponedjeljak jer on ide na put...jedna moja prija koja mi je poslala poruku: "Radis li u ponedjeljak?" a zna da radim a ja znam da ona ne pita jer ima neke planove za ekipu u ponedjeljak nego pita da bi mogla rec: "Jadna Delphi, kakvog sefa ima" dok ona radi u banci za super placu sa super radnim vremenom...nerviraju me one moje knjigovotkinje koje se svaki vikend nasladjuju sto ja radim u subotu i kurvanjski me pitaju da li ja radim i da li radim u ponedjeljak, a jucer su do podne radile....ide mi na zivce i moj brat kojeg nikad nema tu, koji je i ako je doma bleji u taj glupi kompjuter...nervira me i moja mama koja forsira pravljenje kolaca, penganje jaja, pravljenje francuske salate...a zna da nemam vremena i zna da sam rastrkana na sve strane..i nervira me sto vec dva dana hoda kroz kucu dignutog nosa...nervira me sto nemam vremena...vise vremena za sebe i neka svoja zadovoljstva...nervira me sto nemogu svako par mjeseci otputovat negdje...nervira me sto moram bit dezurni dusebriznik, a ustrucavam se druge opterecivat...nerviraju me ljudi koji spavaju jutros ili koji su se tek probudili i spremaju se fino sredjeni poc u setnju i na kavu...nervira me ovaj glupi hladni ured od dva kvadrata....nervira me sto nemam niti jedan posteni cd u uredu, a tako mi se slusa neka dobra muzika, tako bih raspalila neki dobar rock da me malo oraspolozi, ali ne...ovdje je tako glupa tisina...ni onaj pas u ulici, vrata do mog ureda ne laje...djeca se ne cuju na ulici niti brbljanje ljudi koji tu zive...nervira me tisina...necu tisinu...nervira me imat dva mobitela i sto jedan uporno zvoni, a drugi nikako da se oglasi..a htjela bih cut bas taj drugi...nervira me sto mi je najbolji prijatelj na drugom kraju hrvatske i sto ne mogu sad sjest u auto i poc s njim na kavu i popricat ko covjek...nervira me sto je mare u puerto ricu...ta zena uvijek puna entuzijazma i volje za oraspolozit covjeka...nervira me sto imamo tako glupu birokraciju pa moj novi auto ceka u auto salonu, a ja cekam potvrdu od regosa iz zagreba da kompletiram papire za kredit...nervira me sto nemam svoj stan, ma jedna soba bi mi bila dovoljna...zivcira me sto pusim ko turcin a htjela bih prestat, a ne mogu....htjela bih poc na mljet, fali mi, a ne mogu i sve me to jaaaako nervira....
...ima jos toga ali sam se dovoljno ispuhala zasad....
|
