Promocija...
...eto sam sluzbeno dobila diplomu, trebalo je neko vrijeme, da prodje otkad obranis rad dok ne dobijes diplomu u ruke, ali tako to ide kod nas...da i zaboravis da imas i taj sluzbeni dio odradit...
...ali neka lijepo je bilo, malo se sredit, poc na faks, odvest ponosne roditelje i brata (kaze brat da je mama i suzu pustila-hoce ona, hoce, i kad treba i kad ne treba...)...da, i dobila sam slobodan dan, i cak me sef jucer nije nijednom zvao na sluzbeni mob, svaka cast... :)
...dosla sam tamo, srela andrulinu i njezinu svitu, neke ljude s kojima sam studirala a nisam ih odavno srela...svi nekako usminkani i svecano raspolozeni...odjedanput je neocekivano banula moja najprija s njenim dragim i odusevili me (nisam ocekivala da ce mi itko od prijatelja doc jer je ipak radni dan, ali bilo mi je drago kad su oni dvoje banuli)...
....onda se publika smjestila u amfiteatar a mi smo se poredali ispred, usli unutra uz pljesak, odslusali drzavnu himnu (iskreno me odusevilo, i ugodno iznenadilo sto nitko nije poceo pljeskat nakon himne-ima bit da su ljudi poceli ucit neke osnove kulture...), onda je nasa draga prorektorica odrzala govor, a meni, koja bas ne volim slusat duge govore su mislima lutale sve one godine provedene tu na faksu, ona prva bas u tom amfiteatru i onaj prvi dan kad smo dosli onako jadni cijeli zbunjeni, kad nam je nas dragi profesor Benic drzao uvodno predavanje i rekao: "Pogledajte lijevo i desno od sebe, svaki sedmi ce diplomirat"..hm, drago mi je da sam ja upala unutar te statistike... :) uh, koliko me taj covjek namucio..osnove ekonomije, makroekonomija, mikroekonomija, svi oni grafovi, formule, teksta ko u prici...sad se trenutno mogu jedino sjetit grafa ponude i potraznje... :))) u biti, moram priznat da me truncica nostalgije uhvatila kad se sjetim, jer iako se to sve malo produzilo i iako je bilo nervoze i trenutka kad sam mislila odustat, bilo je i jako puno lijepih trenutaka...evo, najljepse je moje prijateljstvo s andrulinom koje se pocelo razvijat nakon jedne nezgodne godine za nas obadvije...eh, nije svo zlo za zlo, kazem ja :)
...onda su nas poceli prozivat, e, kunem se, kad me Benic prozvao i vidio nasmijo mi se onako iskreno i kao da mu je bilo drago da mene tu vidi, da nisam odustala nakon one torture s osnovama ekonomije i da sam dogurala do kraja, prodekanica mi je dala diplomu a legenda od Bana mi je pruzio ruku i cestitao...dobar osjecaj...
...bilo nas je jedno 85 otprilike jucer, na kraju smo odslusali Gaudeamus igitur (nakon toga je uslijedio pljesak, a sto ces) i izasli u aulu na domijenak...brzo smo se razisli jer ipak ljudi rade, a u mene doma je domijenak (ta mi je rijec jaka skroz, prvo sam se sprdala s njom a sad je ubacila u svakodnevni govor..hm tako to biva) za svojtu, a u ponedjeljak mi je rodjendan pa cu to sve skupa nekako iskombinirat...
...nisam nikoga tratavala ruckom ni vecerom nego sam se odmarala doma, ma kad sam diplomirala sam cinila tratamenat za svih, a sad cu odradit to u nedjelju za ovu svojtu koja nije bila pocascena dosad, sinoc sam isla opet na aerobic, e i upoznala jednog blogera, bas mi drago nekako, uvijek se veselim novim poznanstvima...skuzila da covjek zivi u istoj zgradi ko i ja samo on je prvi a ja treci ulaz...eee sto je svijet mali...
|
