D E L P H I N A

Kučki...

...upoznajte Bepa! Malog pekinezera koji je iznenada usao u nas zivot i nasa srca i tu se ugnijezdio ko da mu je tu uvijek bilo mjesto...Ma ne, Bepo nije moj, on je od bratove cure pas...Sjecam se kad su ga prvi put doveli, bio je jos maleni beban (nije ni sad nesto velik, tek mu je 5 mjeseci), svih nas je pozdravio, i odgegao u svaki kantun stana da se upozna s prostorom, naso je svoj kantun na balkonu tek toliko da ga ima kad mu se pripisa, a nitko ga ne benda da ga izvede van. Ali najljepse sto je ucinio je to sto, ma koliko mi bili umorni doma ili bez volje, u trenu, cim udje poraste atmosfera, mama se valja po podu s njime, stari se hvata kroz kucu, ja ga impicavam..Cesto u sali znam rec: " e da mi je nabavit kučka, pa da mi bar netko mase repom kad dodjem doma..."





Moja prija je dugo imala kučka, a radila je na cruiserima na ugovorima od po 6 mjeseci, i jos uvijek prica da bi joj najljepse bilo kad dodje doma, a Sierra se zaleti masuci repom da je pozdravi nakon toliko vremena, ili moj stari dok je navegavao, na Mljetu je imo lovackog kucka...kaze da bi dosao nakon godinu dana doma i dovoljan je bio jedan zvizduk da se ovaj s vrha brda zaleti i dodje napola krvav i izgreben k njemu doma da mu se javi...

Oduvijek volim zivotinje, uvijek sam zeljela imat kucka, ali kad smo bili djeca, obveze nas i staraca, kao i skucenost stana u kojem zivimo nisu to dopustali, tako da sam ja uvijek skrivecki donosila bestije u kucu i skrivala se nadajuci da cu ih ovaj put uspjet zadrzat, ali mi nije uspjelo. Danas kad bi se i starci slozili s time, ja realno razmisljam da jos uvijek nisu uvjeti za to buduci da od nas 4 se dogodi da po cijeli dan nema nikog doma, zivimo u stanu gdje ti kucka trebas bar 3 puta dnevno prosetat i mislim da bi se on jos uvijek u stanu patio..tako da zasad uzivam u svakom Bepovom posjetu, u svakoj njegovoj maloj vragoliji...za Bozic smo naravno imali goste i on se odsuljao u banju i nesto je raško tamo, ali kako su bili gosti u kuci, nitko nije obracao paznju sto on radi, da bi nakon par minuta ponosan sto je uspio, masuci repom, u zubima donio cetku za cistit zahod!

Prije par mjeseci sam na Mljetu, kod susjeda upoznala Buđija, hrvatskog tornjaka (cujem da je sad prava velika beštija), starci mi javljaju da je ko pravi susjed, svako malo svrati, osjeca se ko doma, obidje ostalo susjedstvo...bas ko belina iz Naseg malog mista. Evo slika od tog jutra kad smo se upoznali nas dvoje:



Divni su, traze samo malo paznje, a davaju toliko puno...