D E L P H I N A

PRIJATELJICE...

Azurno nebo cekamo zoru
pet- sest mladih golubica
nasmijesena su im lica
i poslije mnogo godina
u mome srcu draga slicica

Zajedno smo momke gledale
zajedno po rivi setale
pravile se da smo vazne
ma da smo pametne i snazne
sanjale smo zemlje daleke

Hej ljepotice moje prijateljice
gdje su nasi snovi ostali
hej sve smo mi kao ptice selice
svaka svome jugu odleti

Djevojcice zene postale
a neke su se vec i udale
ja jos cekam azurne zore
a ja jos zelim preplivati more
ja jos sanjam zemlje daleke





...bas sam u nedostatku pametnijeg posla u uredu cackala po youtube-u i potrefim na ovu pjesmu koja je tocno pogodila moja trenutna razmisljanja..Jedna je posla u Nicu momku, jedna avanturisticki u Puerto Rico, jedna na skijanje u Austriju, jedna se udala a druga je tek usla u vezu...A ja se osjecam tako usamljeno da nisam odavno tako...ja jos cekam azurne zore, a ja jos zelim preplivati more, ja jos sanjam zemlje daleke... a do tada sam zapela na sugavom poslu kojeg ne podnosim, ali je dobra placa i u gradu koji obozavam ali me svojim zidinama svaki dan sve vise i vise pritisce, posebno u ovo zimsko doba...zato sam i pocela pisati blog, mislim se, dobra ideja da neke stvari, razmisljanja i lose dane jednostavno izbacim i da izbjegnem: .."udobno se smjestite na kauc i pricajte mi o Vasoj majci..."