Bila jednom jedna tuga
Taložila se u očima
Srkale je danju, kao kišu duga
Praznile se noćima
Oči su postajale
Sve tužnije I sve veće
Zvali su je Betty Blue
Noći su govorile
Sve se mjenja I sve teče
Sutra neće više biti tu
I otada gradom magla vječna vlada
Naježi se asfalt kada padne mrak
Plešu bijele sjene oko starog grada
Čudno drhti zrak
Razlilo se more tuge
Ko će upit tugu svu
Sakrilo se sunce
Nestalo je sreće
Gdje si sada Betty Blue
I svi još uvijek pamte
njene oči I njen lik
Dok šetala je tu
S vremena na vrijeme
Tek začuje se krik
Vrati nam se Betty Blue
* pjesma je uglazbljena, pa me jako zanima kako Vam zvuči
ovako bez muzike !?
Kad bi ti bila Ingrid
a ja Humphrey,
mogao bih ti reći :
“ We will always have Paris”.
Sjela bi na prokleti bicikl,
i vjerojatno se više nikad ne bi vidjeli.
Ali mi nismo imali ni Paris ni Zagreb
ni bilo koji drugi jebeni grad,
a ona usrana šuma iznad tvoje kuće,
kojom smo šetali,
ni pošteno ime nema.
Imali smo “psovku od ljubavi”,
Da ja sam to imao,
a šta si ti imala ne znam,
jer doprijeti do tvojih misli
ravno je putu na Sunce,
pa kad ti se previše priblizim
spržiš me svojim zrakama,
odbaciš miljama daleko
a tada se pretvaraš u sestru Mjesec
I usisavaš me tim svojim tamnim očima
snagom magneta
A ja kružim poput nekog planeta
Čas sam ti blizu pa onda daleko
I tako unedogled.
A kad malo bolje razmislim
čini mi se da su u našem filmu
uloge sasvim krivo podijeljene.
.
Volim te kad te vidim
Mrzim te kad te nema
Mrzim te kad te vidim
Volim te, kad te nema
Vidim da izlaza nema
Začarani krug to je
Muči me vječna dilema
Osjećaj pravi, koji je ?
Radiš mi sve što ne želim
Ubijam te na tren
Odmah ti sve opraštam
I krug je ponovo zatvoren
Gledaju kroz tebe, kao kroz staklo
Ti im govoriš, oni kimaju glavama
Šta si rekao,nije važno
ionako je promaklo
njihovim intelektuanim spravama
Zovu te prijateljem,
Smješe se neobavezno
Tapšu te po ramenu
Niti smrde nit mirišu.
Istovremeno spremaju ti neku zamku
I na slamku, krv ti sišu.
Misliš da je drukčije negdje drugdje
Izdali su te ljudi ovog grada
Rodjen si na krivom mjestu
I u krivo vrijeme
Ali uvijek ostaje nada,
Dovoljno si hrabar
Da možeš biti kukavica
Nisi im gospodar
Ne budi ni sudija
Sjecas li se kako nas je toga nedjeljnog popodneva
Uhvatila ljetna oluja
Dok smo trcali livadom prema jezeru
I kako smo se valjali po mokroj ledini
I ljubili onako umrljani mješavinom blata I trave
Pa onda skočili u jezero
I ronili ledjno da bismo se mogli diviti
Krugovima koje su stvarale kapi kiše
Udarajući u površinu
krugovi su postajali sve veći I veći
Dok se nebi rasplinuli
Isto tako su se sirili drhtaji tvojim tijelom
Od svakog mog dodira
Vodili smo ljubav pod vodom
Pa još jednom
Zatim još nekoliko puta.
Pokraj nas je laganim zamasima repa
Preplivala neka čudna tropska riba u pidjami I rekla :
“Kod bezgranične ljubavi sve je moguće”,
a jatom malih girica širio se šapat :
“oni su zaljubljeni”
Srebrnkaste ribice samo su se osmjehivale jedna drugoj,
Kao djeca kad se rugaju zaljubljenim parovima
Pala je noć
Ribe su otišle na spavanje
A drugog jutra na tom mjestu
Više nije bilo ni jezera ni riba
Čuo se samo huk vjetra
Koji je svojo ljubavnici oluji
Pjevao baladu o jednoj ljubavi.
Volio bih da sam biljka,
ko gospina trava,
rijetka neka,
pa da budeš sretna kada me ubereš,
da te čekam,
ko što glina na kipara čeka.
Al’ najviše bih volio,
da livada cijela budem,
ako ništa drugo,
kada bereš svoje trave
da me gaziš dugo, dugo ...
< | studeni, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
ALTER EGO
You waste your love
in vain
and throw the pearls
before the swine.
Before you go insane
release your mind,
ignore this
stupid world,
and let them
kill each other,
till the last one,
then you will be
mine.
ako je točno,
da nemaš,
to, što ne znaš
da imaš,
dali te onda
imam,
kad točno znam
da te nemam ?
ALTER EGO
Ako žena koja
il' djevojka s tugom,
stručkom cvijeća
ili malo bola,
dođe na grob moj,
neka bude,
u haljetku dugom,
ali ispod,
neka bude
gola.
ALbert KInert