Kad bi ti bila Ingrid
a ja Humphrey,
mogao bih ti reći :
“ We will always have Paris”.
Sjela bi na prokleti bicikl,
i vjerojatno se više nikad ne bi vidjeli.
Ali mi nismo imali ni Paris ni Zagreb
ni bilo koji drugi jebeni grad,
a ona usrana šuma iznad tvoje kuće,
kojom smo šetali,
ni pošteno ime nema.
Imali smo “psovku od ljubavi”,
Da ja sam to imao,
a šta si ti imala ne znam,
jer doprijeti do tvojih misli
ravno je putu na Sunce,
pa kad ti se previše priblizim
spržiš me svojim zrakama,
odbaciš miljama daleko
a tada se pretvaraš u sestru Mjesec
I usisavaš me tim svojim tamnim očima
snagom magneta
A ja kružim poput nekog planeta
Čas sam ti blizu pa onda daleko
I tako unedogled.
A kad malo bolje razmislim
čini mi se da su u našem filmu
uloge sasvim krivo podijeljene.
.
Post je objavljen 18.11.2008. u 18:23 sati.