Vijesti sa recepcije

ponedjeljak , 14.08.2017.

Oči su mi se sklapale. Već odavno je zora zabijelila rubom istoka, a na mirno, kao ulje, plavo more spuštale su se prve zrake sunca. Uvijek bih osjetila strahovitu potrebu da zaplivam i pokretima kroz vodu rasparam tu savršenu liniju mira i tišine, koja je kao vila, lebdjela nad vodom.
No, posao je čekao.
I tako bih, umjesto da zaplivam krenula do aparata za kavu, koji se nalazio u našem odjeljku sa ormarićima, i pripremila šalice za Darka i sebe, pa u Darkovu spustila dva „zrna“ sladila, jer on nije koristio šećer.
Dok smo čekali da se kava za trenutak ohladi, Darko mi je ispričao dogodovštinu iz dnevne smjene.
Prethodnoga dana radili su Irena i Josip.
Na petom katu hotela gosti su nam bili mladi bračni par, koje sam i ja zamijetila kada su stigli pred par dana. Ona je izgledala razmaženo i uobraženo, ali je uistinu bila lijepa. Ponekad bih čula kako mu drsko prigovara s povišenim tonom, a jednom prilikom je i otrgnula svoju ruku iz njegove, dok su ulazili u predvorje hotela. Nisam mogla odlučiti da li je ona koketa ili mi se samo čini, ali bih joj uhvatila pogled koji luta po muškarcima u Loby baru, dok bi ona sanjalački pogledavala i lovila poglede koji se zaustavljaju na njoj. Nije mi se svidjelo kada se jedan od takvih usudio namignuti joj, dok je čekala svoga supruga, a ona mu se mazno osmjehnula.
Ponašala se kao tatina princeza i sve mi je govorilo da ta od žlice nije ništa teže podignula u životu.
Dan prije u dnevnoj smjeni, nakon svađe sa suprugom, zahtijevala je od hotela da joj pripreme odvojenu sobu. Josip je pokušao da joj ukaže na nepotrebnost takve geste, a ona mu je drsko odgovorila:
“ Dajte mi drugu sobu. Neka vidi kako je bez mene.“
Irena i Josip su se smijuljili jer im nije bilo dosadno na smjeni. Supruga nisu nigdje vidjeli. Ostao je u sobi. – pričao mi je Darko što mu je prepričao Josip na odlasku sa posla.
I taman kad mi je Darko završio zanimljivu priču, da ni nečija sreća nije kako izgleda, zvonce na liftu se oglasilo, a iz lifta je izašao suprug od razmažene gošće.
Vukao je mali praktični kufer na kotačima, predao ključ i rekao:
"Možete li mi pozvati taxi za zračnu luku?“

Izvadio je mobitel iz džepa i zavalio se u udobnu fotelju u Loby baru, koji još nije radio.
Krajičkom oka sam ga promatrala. Kosa mu je savršeno počešljana prema gore i 'smirena' sa mnogo laka za kosu. Ruke su mu bile njegovane, sa uredno obrezanim noktima. Sat na desnoj ruci govorio je o klasi kojoj pripada mladi gospodin. Sve je odisalo skupocjenošću i otmjenošću. Desnu nogu visoko je prebacio preko lijeve, a male crne dlačice krasile su njegove lijepo oblikovane listove. Espadrile, bermude i majica su bile u mornarskom tonu. Pa je čak i okvir na mobitelu bio u tamno plavoj boji.
Kada je Darko rekao:
„Gospodine, stigao je vaš taxi.“, on se ustao iz fotelje, stavio mobitel u džep i povukao kufer za ručku.

„Gospodine, a vaša gospođa supruga?“ – upitao ga je Darko iznenađen što je krenuo bez nje.

„Neka ona samo uživa u odmoru!“ – nasmiješio se i namignuo nam.