Marta

ponedjeljak , 26.01.2015.

9.
Pogled s prozora pružao se na brijeg na kojem se nalazio Studentski dom. Baš kao i u Zagrebu, samo što ga je u Zagrebu gledala ravno s balkona od spavaće sobe.
Predjelo je spremno, šalice za kavu su na pladnju, a uštipke je stavila u staklenu zdjelu s poklopcem, da zadrže toplinu i mekoću.
Dragana, mlađa od Ante, prvoga muža, otišla je na godišnji odmor na Kubu, pa joj je obećala iza Božića obići njene cure. Ah, cure k'o i sva mladež: nikada nisu doma. Ulete, kao da će se ogrijati pored vatre: „ Bako, mila moja bakice, što si danas skuhala ?“, uz poljupce i maženje projurile bi kroz kuću i doviknule s vrata: „ Vidimo se večeras!“ Ali, nema veze; Marta kada sve počisti i pripremi im da gricnu štogod ako ogladne do večere, ogrne se svojom crnom bundom od nerca ( za koju je dugo molila Antišu da joj kupi u Njemačkoj na buvljaku za 5 eura ), prebaci torbu preko ruke, obuje crne lakne cipele ( u ovom gradu na jugu mogla bi i zimi nositi cipele, a bilo ih je puno lakše obuti nego čizme ), krenula bi u kvart na kraju grada, gdje je živjela njena Sanela. Sanela je bila blage naravi, nikada nije vikala na djecu, pa je Marta u njoj vidjela sebe. Nije bila njena miljenica samo što joj je bila najmlađa, nego je baš u njoj vidjela sebe.
Zvono na vratima se oglasilo i ona je pohitala da ih otvori. Bile su to prijateljice njene Dragane, koje su došle da ju vide i popiju zajedno kavu.

/ ima još... /