Klupko se odmotava

ponedjeljak , 30.11.2009.

Cestu i bijelu isprekidanu crtu na njoj, auto kojim je upravljao Miroslav, kao da je gutao ispred nas. Tiha muzika, njegova ruka na mom koljenu i moja u njegovom krilu. Milovali smo tako jedno drugo i nitko nije želio kvariti izgovorenom riječju trenutak koji je bio dovoljan sam sebi. Bila sam sretna što je pored mene i željela da nikada ne prestane.
Tabla na kojoj je pisalo ime našega grada, probode me kao žaoka. To je značilo povratak u stvarnost. Nisam se ja plašila stvarnosti i odgovornosti koju je moj život nosio sa sobom, nego me strašila pomisao da se rastanem od njega. Oboje smo gorjeli jedno za drugim, ali smo morali prepustiti vremenu da nas nosi.
U jedno smo bili sigurni, da nas nikada i ništa ne može rastaviti. Čak smo i za smrt bili sigurni, da ćemo tamo nastaviti gdje budemo prekinuti u ovom svijetu.



Nakon mjesec dana već sam uspjela obaviti sve potrebne radnje za odobravanje naših kredita i svaki trenutak sam koristila da ga pozovem u svoj ured. Strast u kojoj smo gorjeli kao žigice, vjerno je bila s našim buđenjem i tonjenjem u san.
U međuvremenu sam, upućena u financije i vlasništva banke, nadošla na ideju da ću iskoristiti svoj položaj i ljude s kojima sam sad izravno kontaktirala za savjet kako obaviti kupnju tog starog odmarališta, bez redovitih komlpiciranih puteva. Čak sam se uplašila koliko stvari klize jedna za drugom glatko i kada sam dobila obavijest da u našu poslovnicu dolazi bečki gospodin radi redovite kontrole uvida u poslovanje, opće stanje u banci i davanja smjernica za prijam novih djelatnika i njihovo obučavanje. Baš on mi je trebao.


Sva sretna dočekala sam gospodina Mihlera u svoj ured i dala sve od sebe da poslovnica blista taj dan, kao i njeni djelatnici koji su taj dan morali izgledati profesionalnije nego ikada. Atmosfera je bila vrlo napeta, kao da se nožem mogla rezati u zraku.
Nakon uvodnog ljubaznog prijama, i opuštenog neobaveznog razgovora, osjetila sam povjerenje koje je imao u mene i vrlo ležeran odnos prema meni. Iskoristila sam taj trenutak.
„Mogu li Vas pitati nešto potpuno privatno?“ – pitomim, ljubaznim osmijehom obratila sam mu se.
„Kako da ne, samo recite. Sve što mogu učinit ću za ženu poput Vas.“ – reče mi, sad već malo koketirajući. To me na trenutak uplaši, jer nisam željela nikakve probleme od ljudi koji su iznad mene i da samo jednim potezom, zato što im to njihova moć i položaj dozvoljavaju, unište moj život i sve što sam trudom postigla.
„Nadam se da se obraćam na pravu adresu za savjet. Jedan moj prijatelj kupio bi stari hotel u malom mjestu nedaleko odavde. Da li me možete uputiti na ljude s kojima se to radi i kako.“ – radeći naivnu ženu od sebe, upitah ga naginjući naivno glavu na jednu stranu.
„Ah, draga moja, to je sitnica. Naravno da ću Vam pomoći. Čak Vas mogu izravno povezati s ljudima kojima ćete samo otići na razgovor o cijeni.“ – reče mi samouvjereno, što mi čak u jednom trenu stvori osjećaj mučnine. Tako se naša zemlja prodavala ljudima koji nisu znali niti riječ moga jezika. Ali sam hitno odgurnula to domoljublje od sebe i pomislila da je ovo trenutak koji okreće moj život za sto osamdeset stupnjeva

U danima iščekivanja da mi ti ljudi s kojima sam bila na razgovoru jave samo kada da dođemo Miroslav i ja radi potpisivanja kupoprodajnog ugovora, moj privatni život bio je sve zahtjevniji. Da bih sve to izdržala,a da mi posao ne osjeti posljedice, mogla sam zahvaliti samo trenucima sa Miroslavom. Nekada bi se kao srednjoškolci parkirali u neki mračni kutak i divlje ljubili na sjedištima auta.
Približavalo se proljeće,. Mlađa je završavala osnovnu školu, a starija gimnaziju. Mlađa je željela poći na ekskurziju, starija je trebala haljinu za matursko večer. Čekale su me brige oko prijamnog ispita i priprema za to. Sve me to činilo napetom i lako sam gubila nerve, kada bi se u kući svi ponašali kao da sam ja servis za rješavanje svih problema.
Stipe se okrenuo svojoj Udruzi branitelja i ostvarivanju svojih prava. Noću bih ga čula kako povraća i to je bilo normalno u našem životu u dobu kada dolazi proljeće. Iako je mučio sa čirom na želudcu od kada sam se udala za njega, oboje smo znali koliko on to pospješuje sa pogrešnom ishranom. Uporno je jeo sve ono što je prvo bilo na listi što mora izbaciti iz ishrane. Na stolu su uvijek bile pilule protiv viška kiseline i pilule za čir, a uz to i kutija cigareta. Od pića je jedino pio 'coca-colu' pravdajući se da mu želudac proradi nakon samo jednog gutljaja iako se na velika zvona pričalo o štetnosti toga pića.
Ja sam odavno digla ruke od uvjeravanja da griješi. To je tako trajalo sve te godine, ali sad me ljutio sa noćnim povraćanjima jer me budio iz sna u koji sam jedva uspijevala utonuti, a sljedeći dan svako koji je dolazio bio je naporan i odgovoran. Pošto njemu njegovo dostojanstvo nije dozvoljavalo da razgovara o bilo čemu vezanom za moj posao i velike obveze, nas dvoje smo se viđali samo u prolasku kroz stan. Ja sam stizala sve. Obavljala sam i kućne poslove, a i s posla bih stigla izaći i sa kćerkama kupiti sve što im treba, pa čak i popiti kavu u gradu uz 'šalicu razgovora'.
Kada sam dobila mjesto direktora banke, to je za njih bila velika prekretnica. Sjela sam s njim razgovarati vrlo ozbiljno i pokušala iskoristiti taj trenutak za 'udaranje' na njihovu svijest.
Rekla sam im da bi bilo vrlo ružno da moram obarati pogled kada dolazim u školu na informacije o njihovim rezultatima onda kada se oni svi u školi 'prostiru' preda mnom, jer se odmah znalo da sam postala direktorica. To je bilo tako mizerno, kako su ljudi ulizice onima koji su na položaju. Svi su bili neprirodno ljubazni, da sam stalno imala dojam da će me pitati da im sredim kredit preko veze.
Kćerke su se počele truditi i da pospreme svoju sobu, čistile su stol iza objeda, stavljale posuđe u perilicu. Čak mi je starija počela i rublje glačati.
Nisam bila u oblacima zbog toga, jer sam stalno živjela u strahu kad će prestati. Jedino što mi se nije svidjelo, mlađa kada bi prolazila Stipi iza leđa dok bi on sjedio u fotelji i gledao televiziju, zakolutala bi očima podrugljivo kao da joj on tu smeta.

Dio X: Na početku početka
Dio IX: Kao iz vedra neba
Dio VIII: Grč u trbuhu
Dio VII: Idemo
Dio VI: Povratak na početak
Dio V: Malo do Beča
Dio IV: Plan A
Dio III: U uredu
Dio II: Ponuda
Dio I: Kad žena uzme stvar u svoje ruke