Kao iz vedra neba

nedjelja , 22.11.2009.

Miroslav me osvojio sa svojom suzdržanošću i korektnim odnosom prema meni cijelo vrijeme. Da je to bio bilo tko drugi, znam da bi navalio kao sivonja i mislio, da to što sam pristala poći sama s njim znači i da idemo u krevet.
Glavu sam zabacila na naslon sjedišta i pustila da mi gorčina ispliva kroz suze. Suviše toga se nakupilo u meni u posljednje vrijeme, a ja sam samo kao stroj pokretala svoje tijelo i um, bez emocija. Nije mi se išlo u stan, jer sam znala da su prozori zatvoreni, da je Stipe nadimio za trojicu.
Znala sam da su obje moje djevojčice ostavile u kuhinji kruh pored kutije za kruh i da je salama ostala izvan folije na radnom stolu, a ne u hladnjaku. Sve sam to morala pospremiti, pa tek onda poći pod tuš i po tako željeni san i odmor.
Obrisala sam obraze dlanovima i ispuhnula nos u maramicu. Uzela torbu i držeći prste na nosu, protrčala kroz smrdljivi haustor. Nisam čekala lift. Opet je bio na posljednjem katu.


Stipe me samo pogledao preko ramena i nastavio kunjati uz tv. Ušla sam u dječju sobu i našla ih kako gledaju neki film.
„Jeste li oprale zube?“ – upitala sam ih.
„Sad jedemo čokoladu. Kasnije.“ – odgovori mlađa, a starija mi je davala znak rukom da izađem i da im ne smetam, jer bi mogle propustiti važnu scenu.
Samo sam pogledom prešla preko sudopera punoga prljavih tanjura i radnoga stola na komu samo nisu bile još i tenisice. Produžila sam ravno u kupaonu.
Hlače i majicu sam ubacila u perilicu, a onda stala pod mlaz mlake vode i pustila da se suze miješaju sa vodom. Rukama sam milovala svoje grudi i nježno se dirala između nogu. Zamišljala sam da me grle Miroslavove ruke i prebiru po mom tijelu kao svirac po violini.

Tijelo mi se trzalo doživljavajući vrhunac, a onda kleknula u kut kabine i zabila lice u ruke.
Bila sam užasnuta spoznajom da sam se zaljubila.

Kada me u ponedjeljak direktor pozvao u ured na razgovor, pretrnula sam da mi se nije potkrala kakva greška u radu.
„Sjednite, kolegice. Što je, zašto me tako gledate?“ - upita me, dok sam ja i dalje stajala pored vrata. Kao da sam se spremala pobjeći.
„Je li sve u redu?“ – promucah.
„Jeste. Naravno. Ali, imam za Vas divnu vijest. Trebate poći na put u naše sjedište u Beč, jer ćete najvjerojatnije biti promovirani na moje mjesto. Ja odlazim u drugu poslovnicu, koja se otvara na istoku sljedeći tjedan.“ – sipale su riječi iz njegovih usta, a ja nisam mogla povezati taj kaos u mojoj glavi.
„Čini mi se da mnogi pričaju o Vašem hrabrom posjetu...“ – ispitivački me gledao direktor.
„Ah...sve u cilju uspješnijeg poslovanja...“ – zamuckujući sam odgovorila.
Kroz glavu mi bljesnu staro oronulo odmaralište i ostvarenje mogućeg poslovnog pothvata.

Ušla sam u svoj ured, zatvorila vrata za sobom i naslonila se na njih. Nezgrapnim pokretom ruke okrenula sam ključ i skliznula leđima niz vrata. Raširila sam koljena, klečeči i tako sjedila na podu svoga ureda. Uzdahnula sam.
Pogled mi je prešao preko šarenoga benjamina, koga je vrijeme bilo zaliti i malo poprskati listove.
Nisam se mogla pomaknuti. Ukočeno sam tako sjedila nekoliko trenutaka, dok je u glavi tutnjao tornado misli. Kao raskalašene svađalice trgale su mi se misli i skakale kao gorski potok preko stijenja.
Bila je ovo savršena prilika za krenuti u visine. U meni progovori ekonomista, pa se zapitah, je li normalno krenuti u takav pothvat s Miroslavom, a ne imati riješeno stambeno pitanje. Dignuti kredit, pa kupovati stan bilo je čisti promašaj, jer nema oplođavanja novca. A dignuti kredit pa uređivati onog starca od odmarališta i što može biti na kraju. Propala investicija?
'Tko ne riskira – taj ne profitira.' – zaključila sam i kao okretni sportaš na treningu, poskočila sam s poda i dohvatila telefon.
„Miroslav? Ja sam. Imam ti nešto važno reći. Ali, to bih ti pričala na putu do Beča. Želiš li poći sa mnom?“ – upitala sam ga, odjednom hrabra i sa jasnom slikom u svojoj glavi.
„Beč? Sad si me ...onako na prepad. Ali, mislim da nema dileme. Reci kada.“ – radoznalo me upita.

Dio VIII: Grč u trbuhu
Dio VII: Idemo
Dio VI: Povratak na početak
Dio V: Malo do Beča
Dio IV: Plan A
Dio III: U uredu
Dio II: Ponuda
Dio I: Kad žena uzme stvar u svoje ruke