Povratak na početak

srijeda , 11.11.2009.

Teško sam disala dok sam izlazila kroz velika teška staklena vrata banke, koja mi je pridržavao vratar u prekrasnom tradicionalnom odijelu. Osmjehnula sam mu se i zahvalila, a u kutu usana osjetila grč, drhtaj, tremu, što sam odradila ono zbog čega noćima nisam mogla spavati, a sad je to bilo iza mene.
Sada nisam mogla spavati zbog Miroslavovog prijedloga da krenem u još jedan izazov. Morala sam poći i vidjeti o čemu se radi, na lice mjesta, jer ideja nije ni zvučala loše, samo sam morala vidjeti lokaciju.
Stipe je osjećao da se nešto događa jer sam prečesto noću ustajala iz postelje i odlazila u kuhinju po čašu vode.
"Što tebe muči?" - brecnu me njegov glas jedne noći, dok je stao iza mojih leđa i prigrlio mi ramena.
"Pa, recimo ti. I mi. I naša divlja djeca. Kao da sve moram sama." - odgovorih mu.
"Pa, što hoćeš od mene. Evo, idem k'o bijednik i tražim posao, ali kad ne ide, ne ide." - muški bezobrazno, kao ranjena životinja, deklamirao je ono što je bilo njemu u korist.
"Stipe, znaš ti dobro da nije tako crno kao što ti pričaš. Mogao bi ti na drugi način pridonijeti u ovoj situaciji. Nekada si mi uzimao usisač iz ruku i pomagao, a tad i nisam baš trebala pomoć. Svaki dan nalazim groblje od razbacanih stvari po kući, a vi svi odete kud koji mili moji. Nemam vremena ni da pišam, a moram s vrata kupiti vaše šalice i mrve po stolu. Mrve koje su od vašeg doručka. Ma, znaš što. Ne moraš ti ni to. Ali, da makar pokažeš djeci malo više svoga autoriteta, pa da ti ne bježe u zagrljaj svaki put kad ja povisim ton i kritiziram. Na što će nam djeca izaći, Stipe! Pusti to što si kao junac zagulio, pokreni se, pridonesi na drugi način." - izgovarala sam riječi koje i nisu baš dopirale do njega, jer je on odmah dohvatio cigaretu i u to gluho doba noći zasmrdio prostoriju.
Ustala sam bijesna što mi opet trebaju sajle da bih izvukla riječ iz njega. Pošla sam u kupaonu, a on uđe za mnom i pokuša mi zavući ruku pod pidžamu.
"Znala sam ja da je tebi palo na pamet, inače ne bi ni primijetio da me nema u krevetu. Pusti me!" - rekoh mu i zatvorih vrata od kupaone.

Radoznala da vidim o čemu se radi, nazvala sam Miroslava u četvrtak i predložila da pođemo u petak oko podne , jer mi tada posao dozvoljava poći malo ranije iz ureda. Sva ustreptala od ponovnog susreta sa Miroslavom, po nekoliko puta sam provjeravala je li sve na svom mjestu. Obukla sam hlače boje bijele kave i crnu dolčevitu. Prije polaska sam stavila još po jednu kap parfema u kosu. Htjela sam mu mirisati. Drhtala sam kao mala djevojčica kada sam stigla po njega sa svojim autom. Čekao me pred svojom zgradom, a njegova žena Dara nam je mahnula s prozora.


U trenutku kada je sjeo na sjedište pored mene, nije me zapuhnuo nikakav muški parfem. Taj trenutak neću nikada zaboraviti: miris prirodnoga muškarca. Onda ću nakon nekoliko godina imati priliku gledati "Oprah" show u kojem je gostovao Matthew McConaughey
i ispričao da nikada nije koristio nikakve parfeme, jer mu je majka rekla da ima sreću rijetkih da se ne znoji i da treba biti ponosan na svoj prirodan miris. Kada sam gledala tu emisiju, sjetila sam se trenutka kada je Miroslav ušao u moj auto i zamirisao kao prirodan muškarac. Inače, sav je on nekako bio prirodan i spontan.
Iako je on pokušavao započeti neku spontanu priču na putu prema našem odredištu, ja sam razmišljala o tome kako zapravo o njemu nikada nisam razmišljala kao žena o muškarcu. Osjećala sam se kao časna sestra koja se vjenčala za Boga. Tako sam ja u svojoj ludoj mladosti, vjenčanjem za Stipu postala njegova sjena koja ga vjerno prati.
Ove prljave misli o Miroslavu i njegovom mirisu posramile su me i uplašila sam se da bi me mogao prokužiti u mojoj glavi.

Dio V: Malo do Beča
Dio IV: Plan A
Dio III: U uredu
Dio II: Ponuda
Dio I: Kad žena uzme stvar u svoje ruke