Malo do Beča

nedjelja , 08.11.2009.

A ja sam onda fino Stipi i djeci rekla da idem na službeni put.
Sad mi noge zadrhte kad se sjetim te svoje bezobrazne hrabrosti, ali sam duboko u sebi osjećala da radim pravu stvar.

Kao mala seljančica zalijepila sam nos za prozor taksija i otvorenih usta gledala grad trendova s mladom, inovativnom kulturnom i umjetničkom scenom, s pregršt lokala, kafića i restorana za gurmane uzvišenih zahtjeva.
Nisam mogla vjerovati s kakvom lakoćom sam došla u ured vrlo važne osobe u sjedištu naše banke.


Bio je to gospodin kakvoga odavno moje oči nisu vidjele. Uredno i glatko lice poslije brijanja, mirisalo je čak i kroz metar - metar i pol razmaka između nas.
I to baš onako kako volim da muškarci mirišu - tek toliko da mi nadraška nosnice. Ruka koju mi je pružio na pozdrav, a zatim laganim pokretom povukao stolicu i pokazao mi da sjednem u nju, bila je glatka kao svila.
Taj čovjek je bio savršeno čist kao novorođenče.
Obožavala sam čiste muškarce.
No, autoritet koji me iz njegovog strogog pogleda nagonio na strahopoštovanje, zagurao mi je knedlu u grlo.
Kada sam mu se predstavila i rekla odakle dolazim, čovjek je vjerojatno pomislio da sam došla otkucati prljave rabote u njihovoj poslovnici u zemlji koja je lizala rane poslije rata i nije bila baš sigurna za bilo kakva ulaganja.

Hrabro sam progutala slinu u grlu, pa mu iznijela svoje mišljenje o drugačijem pristupu kreditiranja i poslovanja u banci, u usporedbi sa jednom drugom bankom iz Njemačke.
Zavaljen u svoju fotelju, prislonio je kažiprst na usnu i s velikom pozornošću slušao moje izlaganje na savršenom njemačkom jeziku.
Nisam mogla niti pomisliti da će mi znanje tog jezika ikada dobro doći.
Sjećam se kako sam plačući došla iz škole, kada sam krenula u peti razred i jecajući tati rekla da moram učiti njemački, a Nijemci su zli i ubijali su partizane. Tada mi je tata objašnjavao da je uvijek dobro znati neki jezik osim svoga, a tko zna možda će mi nekada zatrebati na službenom putu u Njemačku. Ponosno bi u ljetnim danima, kada bi nam u posjet dolazio njegov prijatelj gastarbajter iz Hamburga, dozivao me iz igre i govorio:
"Hajde ti sad fino Marijanu reci 'dobar dan, dobro nam došao'".

Pa i onda kada sam nakon deset godina učenja tog jezika, koji me uvijek vraćao na "Bitku na Neretvi" ili " Desant na Drvar", izašla na polaganje posljednjeg dijela ispita na drugoj godini fakulteta, profesor, koji me jako volio, nakon upisane petice, reče:
"Kolegice, rijetko sam imao studente koji imaju takav izgovor kao Vi. Šteta bi bila da zanemarite ovaj jezik, stoga Vam preporučam da navratite ponekada da Vam dam novine ili literaturu pa da osvježavate Vaše znanje."

Naravno, da je moja ambicija bila ekonomija i nisam imala interesa za jezike. Pogotovo, to je postala sporedna stvar kada sam se udala za Stipu, jer je i ekonomija i moje diploma palo u sjenu.

Ta mi se uspomena potkrala dok sam sjedila u tom raskošnom mramornom uredu u sred Beča. Jedva sam čekala prvi vikend kada ću otputovati roditeljima i pričati ovu čudnovatu zgodu, a moj će otac ponosno reći: "Vidiš da sam dobar vizionar!"
I da, istina je, uvijek je bio. Oh, tako sam silno voljela svoga oca. I bila sam ponosna što sam nosila 'stoposto' njegove gene. Osjećala sam u svakom otkucaju svoga srca, da ja ovdje sjedim samo zato što nosim njegove gene kamene. Tako sam se 'pozivala' na njih i nakon pitanja kako uspijevam izgledati tako dobro, pa sam morala uvijek izreći istu rečenicu: "Znam da mi ne vjeruješ, ali u pitanju su samo geni. Da mi vidiš tatu, sve bi bilo jasno."
Na kraju moga izlaganja, veliki bečki gospodin ustao je, pružio mi ruku i rekao:
"Molim Vas lijepo, da to sve iznesete u pismenoj formi i proslijedite do mene sa svojim potpisom. Moram priznati, zaintrigirali ste me i ako Vi mislite da banka neće izgubiti, ja bih to još detaljnije razmotrio kada pročitam Vaš podnesak."
Ponudio mi je da izađemo na večeru i da mi pokaže Beč, ali ja sam morala poći u svoju hotelsku sobu, srediti dojmove i poći pogledati koju znamenitost, a i svojim klincezama donijeti nešto iz europske metropole.

Dio IV: Plan A
Dio III: U uredu
Dio II: Ponuda
Dio I: Kad žena uzme stvar u svoje ruke