Kad žena uzme stvar u svoje ruke

ponedjeljak , 02.11.2009.

Ušla sam u haustor naše zgrade i stala kod lifta. Mrzila sam kada na 'displayu' vidim da je to brzohodajuće pomagalo na vrhu zgrade. Noge su me boljele i preko ruba cipela zamijetila sam višak kože.
"Ravno pod tuš." - pomislila sam.
Smrad urina širio se oko mene.
Kut iza lifta bio je dobro mjesto za noćne pijanice, kada im prituži obaviti nuždu, a onaj posljednji komadić svijesti im govori da to ne mogu uraditi u gaće.
Rat je završio pred pet godina i grad je još plutao u njegovim smradovima i tragovima. Iako smo imali ženu koja je za šesto kuna dolazila jednom tjedno i čistila, zidovi haustora su nekako bili depresivni i govorili o apatiji koja se uvukla u ljude. Pa i u ovo betonsko zdanje.
Kao da je cijeli grad, zidove, fasade, ulice, trebalo vatrogasnim šmrkovima prati. I isprati beznađe i očaj.
Bili smo u tom stanu i čekali svaki dan da nas izbace na ulicu. Podstanarski stan prije rata zamijenili smo uselivši se u ovaj, gdje je nekada živio neki oficir i napustio naš grad sa tenkovima.

Ulazeći u stan, zapuhnu me ustajali zrak. To bi svaki dan izazivalo u meni bujicu bijesa za dobrodošlicu. I uzalud sam svakodnevno govorila da treba otvarati prozore i upuštati svježeg zraka, to nije dolazilo do mozga mojim dvjema djevojčicama, koje su pucale od hormona i puberteta.
Obje su me tako razočarale. Nadala sam se stalno da će bar jedna biti uz mene i pomagati mi u svakodnevnom kućnom poslu.

Na stolu pepeljara puna opušaka.
Zavjese nagurane u jednu stranu prozora, što me dovodilo do ludila, jer sam ih stalno učila da su prozori ogledalo kuće i ljudi u njoj. Ogledalo o nama je zbilja bilo slika očajnih ljudi iza ovih, čak prljavih prozora. Nalazili su se od južne strane i kada bi okrenuo jaki jugo, pa se sjedinio sa nakupljenom prašinom, bila bi to gadna smjesa na staklenim površinama.
Moj san o odlasku pod tuš ravno s vrata, rasprsnuo se kao mjehur od sapunice.
Dok sam jednom rukom skidala jaknu sa sebe, drugom sam kupila šalice sa stola, čistila mrvice kruha od doručka, pa onda brzim korakom jurila u dječju sobu, otvarala prozore i razbacivala postelju da ju dodirne zrak.
Po hodniku sam kupila tenisice i čizme i slagala ih u ormarić za obuću.

(1.dio)