Dobro nam je

nedjelja , 17.05.2009.

volim ovako da vrijeme prolazi da vrijeme traje
ti
drvo moje preglatko na koje teško mi se uzverati pa te obuhvaćam propinjem se
pod pazuhom se skutrim pa te puštam

vratimo se sad na početak

tvoje me ruke skupljaju

u pješčanom satu naših ruku utroba mi dozrijeva ne mogu više čekati
želim da me slijede tamo gdje ne mogu doseći sebe
tamo gdje kažeš da sam nježnija od unutrašnjosti obraza
onako kad ga dotakneš jezikom

pjevam tvojim rukama koje su mi razotkrile neslućeno tijelo
sviđa mi se što sam kukavica jer se bojim
kao grad kojemu prijeti zauzeće
kao grad spreman na predaju
ljubavi moja
nedostaju mi riječi da bih preživjela

ovdje sam ljubavi
ovdje sam
spašena sam
kriknem i čujem te

hajde, malo moje
hajde, luckasto moje
svršeno je

tješiš me

odmori se
jer nam je dobro
oboma nam je dobro