Povratak na novo staro

ponedjeljak , 30.03.2009.

Kad je vlak krenuo, želudac mi se prevrnuo. Gledala sam ga kako mi maše, a osjećala sam da je nestrpljiv da mu iz vidokruga nestane ta zmija od vagona i da jurne s perona. Mama mi je sinoć rekla:
„Sad ću ti nešto reći, a ti nemoj ništa. Jednoga dana sjetit ćeš se da sam ti sve govorila iz iskustva, a da ne govorim o svojoj nesebičnoj majčinskoj ljubavi.“
Kad sam zinula, ona je prišla do mene, zaklopila otvoreni kufer, koji je ležao na mom krevetu, u mojoj sobi, i sjela pored njega, a prije toga mi svojom rukom poklopila usne.
„Rekla sam ti da ti ništa ne kažeš. Slušaj: ovo ti je jedinstvena prilika da ga se riješiš. Dijete drago, nije on za tebe. Pa, kako mu samo možeš povjerovati u tolike laži i suze. O, Bože, ništa gore od zaljubljenog ženska.“ – govorila je moja majka. Gledala sam u njen duboki dekolte, i da bih se suzdržala komentara, pomislila sam:
„Joj, koje dobre sise, zašto nisam na nju.“
Mama je bila, onako, prava dobra gospođa. Tatu držim u blijedom sjećanju, ali je tuga nestala. Nekada me mama izluđivala sa svojom čvrstom rukom i hladnim stavom prema mojim jadima, ali tu nije bilo priče. Od onoga dana kada su tatu odveli u logor i nikada ga više nismo vidjeli niti saznali što se dogodilo sa njim, mama je bila čelična lady. Nismo ju niti čuli niti vidjeli da briše suze, dok je 'kucala' od vrata do vrata i tražila tatine kosti, da ima mjesto gdje ćemo mu odlaziti za rođendan (tako je govorila bratu i meni.)
Da bi brata sačuvala (uvijek je govorila da joj je veća briga brat, da ne zaluta u drogu, jer lako će ona sa mnom – žensko je pokornije; a tako i jeste), zamolila je susjeda Renata da brat sa njim dresira pse poslije škole.
Ja sam pakirala stvari u kufer, jer je ona htjela da odem u glavni grad na studij, a ne u prvi veći do našega, samo da bi me maknula od Bojana. A ja sam bila tako zaljubljena. Iako sam prijamni ispit uradila odlično, Boga sam molila da me ne prime, samo da se ne odvajam od njega, jer zaboravit će me.
Ne znam zašto, ali izdržao je sve te godine da me čeka da se vratim sa diplomom, iako su me zlobnice uz kavu čekale da mi saopće kako se 'upucavao' po jednoj od njih i bio viđen sa nekom drugom.
***
Kako je vlak onda odlazio, tako je sada ulazio u našu malu postaju, a ja sam proturila glavu kroz prozor da vidim ima li ga na peronu ( iako je pisalo 'ne naginji se kroz prozor'). Volio se odijevati u bijelo i bilo mi je lako zamijetiti njegovu savršenu figuru u masi ljudi koji su nekoga čekali, kao on mene.
Dok sam tu večer odijevala novu haljinu i stavljala parfem, majka je opet sjela na rub moga kreveta i gledala me podrugljivo: ( još uvijek onako izazovna i stroga, sa dubokim dekolteom)
„Uzalud tebi govoriti da se on poigrava s tobom. Čula sam da u susjednom selu ima neku malu.“
Prkosno sam dohvatila torbu, ubacila u nju bočicu s parfemom i sva sretna i zaljubljena izjurila iz kuće, jer me on već čekao u parkiranom autu.
Pogled koji je držao zakovan u pepeljaru i nervozno stresanje pepela sa cigarete, govorili su mi da će moju sreću pomutiti oblak na kojem on sjedi:
„Žao mi je što ću ti pokvariti radost diplomskoga, ali ti moram reći nešto ružno. Samo jednom sam bio s jednom klinkom, no ona je ostala trudna i sad me njen stari i brat ganjaju i prijete da ju moram ženiti. A i moji mi govore da se trebam smiriti i postupiti odgovorno. Molim te, oprosti mi, ti znaš da sam uvijek volio samo tebe.“
Zgrabila sam ispred njega čašu punu piva, koje je tek usuo i pljusnula mu u lice:
„Gade!“, rekla sam i izjurila iz kafića. Nisam marila za pogledima začuđenih, samo sam mislila na moju mamu, koja će me, sigurna sam, samo primiti u zagrljaj, bez ijedne riječi.
Mudra je žena, moja majka.


(370)
Ja samo pišem o drugima