Karta bez povratka

petak , 06.06.2008.

Svakoga prijeđenoga kilometra,
Bujica emocija u prsima
Rasla je kao krošnja drva
S velikim i dugim granama.
Zapinjale su o rubove moga grla.
I greble, kao kandže.
Sa suzama kao rijeka putovala sam .
U džepu sam gužvala kartu za jedan smjer.

Vlak je jurio.
Djeca su zaustavljala igru.
Vješajući suze o prljave prozore
pomislila sam:
"Bilo bi stvarno dobro da me poljubiš."