Uvijek čekam da nešto kažem

četvrtak , 29.05.2008.

Nisam stigao reći baki ništa.
Ali, kada sam ju vidio onako da leži na podu, otvorenih očiju i usta, zaboravio sam što sam htio reći.
Nisam znao kako to izgleda kada je netko mrtav, ali tada mi je mama svojom nježnom mirišljavom rukom poklopila oči i izvela me iz sobe.
Rekla mi je da nazovem djeda na mobitel, a ona se vratila u sobu. Samo sam jedno znao, da nije normalno da je baka zinula, a ništa ne govori. Ona je uvijek govorila.Možda je i bolje da joj nisam ništa rekao, jer čovjek ne mijenja ništa ako sve kaže.
Kada bi me mama dovodila k djedu, uvijek se u stanu osjećala ona praznina, koja je ostala iza nje. Baka je kao vjetar koji lupka i čarlija, uvijek davala svima do znanja da je tu. Kada bi me mama dovela, našli bismo djeda u tišini, a ja bih odmah išao do televizije i uključio ga, da razbijem tužnu tišinu.
Osjećao sam djedovu tugu i trudio se da mu uvijek nešto pričam i skrenem tužne misli.

Tata je sve manje vremena provodio s nama. Nekako sam se na to navikao i susprezao u sebi tugu i čežnju za njim.
Kada bi se vraćao sa službenih putovanja i dalje me zatrpavao sa igračkama, a ja sam znao da će opet otići i svakoga jutra ustajao bih sa strahom da ga neće biti u krevetu.
Kada bi on bio doma, ja bih spavao s njim. A bilo je tako lijepo jutrom se zvući iz kreveta i poći do dnevne sobe, gdje bi on pio kavu i pušio sam.
Kada ga ne bih našao, znao sam da je opet na službenom putu.
Nakon što sam nazvao djeda i javio mu da je baki loše, sam sam pozvao i tatu. Nikada neću zaboraviti ženski glas, koji je rekao:" 'alo!"
Ja sam instiktivno prekinuo vezu, misleći da sam pogriješio u biranju broja. Ali, kada mi se opet javio isti glas, tražio sam tatu. Tata je bio jako zbunjen, mucao i rekao da dolazi sutra.

Mamina dobra prijateljica, teta Ivona, mnogo je značila mojoj mami. Provodile su svaki dan zajedno i ja sam se volio igrati s Marinom i Goranom. Sve je bilo dobro, dok jednom nisam vidio mamu u kuhinji kako ju je striček Leo pomilovao po obrazu i pogledao nekako drugačije. Od toga trenutka nisam mamu puštao iz vida, kada bi nam on dolazio sam bez tete Ivone.
Znao sam da mamu moram čuvati i da nije u redu što je striček Leo gleda i dira tako.
Mami nisam ništa rekao.
Čekao sam da porastem.

* Na kraju svi smo isti
* Nekontrolirano : Sandro i Zitta
* Ja, Sandro, od tate kurviša
* On Kurviš? Ma ne!
* Zet kurviš? Ja?
* Zet kurviš