Uspomene, uspomene

srijeda , 31.10.2007.

Zapravo, Igor je bio tih godina veoma iskompleksiran pored nje. Radio je kao "zanatlija" u velikoj, tada poznatoj tvornici. A ona je bila velika faca s faksa.
Nova cura koju su svi željeli u svojoj kolekciji. Ona je bila tvrd orah.
Svojim izoštrenim osjetom za frajere kolekcionare nije im dala niti blizu, niti šansu za koju riječ.
A Igora je odabrala sama.
Te večeri u kafiću blagim zakovanim pogledom dala mu je do znanja da ju zanima. Dugo mu je trebalo da pošalje konobara da ju pita što će popiti i probije led. A onda je krenulo.
I svakoga trena htio ju je spustiti na zemlju. Ona nikada nije ni bila svjesna kako se malim osjećao pored njene superiornosti.
Znali su se skriti u bratovu prikolicu parkiranu u dvorištu zgrade i ljubiti se cijelu noć. Samo ljubiti. Skakao je ljutit iz tog izletničkog kreveta kada bi svršio bez kontrole jer ga je njeno savršeno tijelo dovodilo do ludila, ali ona nije dala dalje od ljubavnih igrica.
"Pa, znaš da se čuvam za budućeg supruga." - rekla bi mu kada bi ju upitao: "hoćemo li noćas?"
On bi joj rekao:"Zar to nisam ja?"
"Ne znam, vidjet ćemo jednoga dana!" - rekla bi mu i bilo joj je smiješno zašto muški moraju svršavati ili osjećati tu strahovitu želju za spajanjem. Njoj je godilo da joj miluje tijelo i ljubi ju svuda od glave do pete. Ali nikada nije željela da on prodre u nju, da se spaja s njim.


Još uvijek je sjedila na stolici u kupaoni i sjećala se najljepše faze u svom životu - studentskih dana.
Na kraju je shvatila da Igor sigurno nije taj i povukla se u svoju iznajmljenu sobicu, sada već kao zaposlena novinarka. Jedno vrijeme nije željela imati vezu.
A onda je srela Mladena. Udala se za njega i njemu za ljubav napustila posao.
Uvijek je tiho patila u sebi gledajući atraktivne i samouvjerene novinarke. Ali je potiskivala svoje ambicije gledajući svojih dvoje djece kako rastu i ona se sva ugrađuje u njihov savršen odgoj. Bilo joj je vrlo važno da stvori dva savršena bića za budućnost.

Mladen je kucnuo na vrata i upitao:
"Dijana,. jesi li dobro?"
Malo ju je grizla savjest zbog ovog iznenadnog prevrata u njoj samoj. Plašila se kako će dalje izdržati u ovoj kući, sada kad je odjednom shvatila da je uzalud spiskala godine.
"Gdje sam ja bila u svemu tome!" - govorila je sebi unaprijed kao ispriku za sve ludosti koje je bila spremna uraditi.
"Pusti me, uzmi svoj daljinski !" - viknula je kroz zatvorena vrata.
A onda je ljutito dohvatila ogrtač i projurila u spavaću sobu prema ormarima.
Dohvatila je zelene hlače i zelenu dolčevitu, nabacila diskretnu šminku i Mladenu u prolazu rekla:
"Idem opet na groblje!"

I zbilja je krenula na groblje.

"Šta misliš da se sutra opet nađemo?" - upitao ju je Igor jučer na kavi.
"Ne znam. Moram to posložiti. Mladen je uvijek doma." - rekla mu je.
Idući prema maminoj grobnici, pomislila je da bi vrlo moguće bilo da Mladen krene za njom. Dok je sjedila na klupici, s rukama među dlanovima, kroz prste je prešla pogledom preko staze koja je vodila do ovoga dijela groblja. Daleko, na samom ulasku u gradsko groblje, kod kanti za suho cvijeće ugledala je Mladena kako stoji i promatra ju. Kad je vidio da gleda u njegovom smijeru, bez naglih pokreta okrenuo se i polako otišao.
Nije izgledao ljubomoran niti da ju kontrolira.
Djelovao je zabrinuto.
"Ne boj se, nisam pukla!" - pomislila je.

* Uspomene, uspomene - dio III
* Pržena jaja - dio II
* Na groblju - dio I