Slabić

ponedjeljak , 23.07.2007.

Srela sam ga jučer. I to baš dok sam sva znojna i umorna izlazila iz "Intima shop"-a. Došle mi neke moje žute minute, sve mi išlo na živce i umjesto da poslije ručka uzmem prati posuđe, ja sam dohvatila torbu i ključeve i rekla: "Idem ja, ćao!" Naravno, on sve ove naše godine ne želi da mi proturiječi, a meni to tako ide na živce. Ma, daj, budi muško, uhvati me za torbu, uzmi mi ključeve, reci da ne mogu uvijek raditi što ja želim. Ne, on samo zna doći, ručati i čekati kada će u klub. On i njegov nogomet. On i njegova ekipa koja samo priča o prodaji igrača i plaćama. Sve ove godine s njim imala sam nepobjedivu protivnicu...njegov sport.
Ne znam zašto sam ušla i probala grudnjak i gaćice od čipke koji su koštali tisuću kuna, kada mi to ne treba. Dobro sam izgledala sama sebi i baš sam namjerno izašla iz kabine da dohvatim još jedan primjerak da bi me one iskompleksirane kučke od prodavačica vidjele. Htjela sam im pokazati kako se izgleda u pedesetoj, a ne - one rodile lani i već izgledaju kao "michelinke". Bila sam ljuta na cijeli svijet, svi su mi bili krivi. Naravno, nisam ništa kupila. Ta, ionako sam na kartici probila sva razumna prekoračenja, a još ni na odmor nismo išli. Sav svoj bijes ispucavala sam na karticama jer sam znala da ga to izluđuje. Po njemu još bi imali onaj namještaj iz podstanarstva i živjeli u pedeset kvadrata.
Jedina njegova muškost je bila lopta i klub.
Zahvalila sam se neljubaznoj i zajedljivoj prodavačici i izjurila iz trgovine. Ugledala sam Branku i Draganu na terasi kafića i nije mi bilo drago što su me vidjele onako usplahirenu i znojnu. A onda, paf, ugledah njega. Znam da je očekivao da ću stati i da ćemo otići na piće. Ali nisam više smjela biti ljubazna i strpljiva s njim.
Kada sam mu govorila da ne shvaća ozbiljno našu avanturu, on me gledao zaljubljeno i govorio:
"Sve bih ostavio zbog tebe. Umrijet ću za tobom!" Kada bih od muškarca doživjela takvu slabost i kada bi bio slomljen od ljubavi, ja bih izgubila želju skrivati se, bježati iz stana i smišljati sitne laži u koje su svi vjerovali. Jedino ona starija uvijek je nekako nastupala zaštitnički prema ocu i kao da mu je htjela reći da me zadrži, da me ne pušta tako divlju. Meni nije ništa govorila, osim kada bi on onako sav zaljubljen navratio "kao slučajno", a ona bi otpuhnula zrak iz usta i rekla:"Jao, odakle tebe uvijek!" Nije ga voljela. Voljela je svoga oca. Koji je bio takav mlakonja, da je bio dobar samo zato što je moj muž i što smo toliko toga ostvarili. A i bilo je dobro poslije tih izleta doći u svoju sigurnu luku.
Prošla sam pored njega jureći, a on je tiho zazvao moje ime: " Jelena!?"
"Žurim, oprosti, jako žurim!" - rekla sam, a glas mi je zadrhtao. On to nije samo govorio. On je to i uradio. Ostavio sve. Kada je fino završio mansardu, namjestio s novim namještajem i uredio sve kao u časopisu, sjeo je i rekao: " Ja sad odlazim!" Nitko mi to nije pričao, nego on osobno. Pričao je kako je plakala i molila da joj to ne radi. Mlađi sin ga je grlio i molio da ne ide. A on, budala, otišao. Uzeo sobicu na kraju grada kod neke stare babe i živi na jednom kauču.
Što bih ja sada trebala! Da me grize savjest? Ne! Rekla sam mu da ni u ludilu ja ne bih svoj brak dovela u pitanje. To se mora čuvati. Naravno, i ja se odavno pitam volim li onog mog ćelavca. Ali, to nije bitno. Ljubav se pretvara u nekretnine, veliku djecu, kredite, unuke...
Kad mi je izgovarao ime i ja se okrenula, vidjela sam da u gornjoj vilici nema više nijedan zub. Izgledao je jako loše i vrlo staro. Čak mi se učinilo da me na ovoj vrućini zapahnuo smrad alkohola. Možda je to bilo obično hladno pivo. Ali mi se smučilo. Smučio mi se njegov karakter. I slabost. Nije to smio uraditi ni sebi ni njima. Mi smo bili jedno kratko vrijeme. Mi smo bili insert iz života, moga i njegovoga. I nitko nije morao znati. A on se tako pustio i kao da traži sažaljenje i razumijevanje ljudi oko sebe. U trenu mi bljesnu slika dok je ljubio i mazio moje tijelo na podu moga stana. I osjetih da ću povratiti. Kako sam mogla. Još jedan slabić, kao i onaj kući što samo ide na posao i u klub. A kad ja kažem hoću u Grčku, on kaže: " Idi ti, nema problema. Idi s Draganom!" Nije njemu bitno što bi Dragana i ja mogle spavati s pola Grčke.
Kada sam ušla u stan, nigdje nikoga. On je već odjurio u svoj klub. A i cure, svak' na svoju stranu. I tko zna kad će to kući doći. Ja opet sama.
Izvadih mobitel i pritisnuh brzo biranje na "2".
"Halo, Marko, sama sam. A ti? "
" I ja sam. Otišla je na fitness. Barem dva sata sam slobodan. Poslije će one na kavu. Eto me odmah!"
Marko je bio pravi. On je čuvao svoju obitelj. Sve je štimalo. Gospođa je bila u izobilju i baš je briga.
"I vuk sit i ovce na broju".