Nokti

Uvijek je vodila računa da su joj nokti uredni. I zimi i ljeti, pogotovo oni na nogama morali su biti nalakirani.Bili su to prvi jesenji dani i počele su se nositi cipele. Nakon tuširanja sjela je da skine stari lak i nalakira ih ponovno, jer su već zanoktice bile za "obrađivanje". Kada je skinula lak, na palcu obje noge primijetila je uz zanokticu neku bijelu flekicu. Sagnula je glavu što je mogla niže u nevjerici da ima ikakve flekice, jer je negdje čitala da je to znak nekih smetnji na unutarnjim organima. Pošto je uvijek živjela u strahu od strašnih dijagnoza, zovnula je sina i upitala: " Je li tebi ovo normalno?"
On je rekao: " Ne znam što bih ti rekao. Sad ćemo kod bake pa pitaj nju, ona svašta zna!"
I, zbilja, čim su stigli nakon dugog puta, pokazala je mami nokte na nogama. Nije ih htjela lakirati, jer je svaki čas povirivala- rastu li flekice.
Mama joj je rekla: "Kad se vratite, odmah kod liječnika. To nije ništa opasno, ali ne izgleda dobro!"
Nije mogla dočekati povratak kući. Bila su to vrlo teška vremena za nju. Mjesečna primanja joj nisu mogla pokriti niti stanarinu i režije, a kamo li da ju sada spopadaju nekakve boleštine (koje koštaju).
Odmah, kada je skinula čarapu i pokazala liječniku, poznatom kao "dijagnostičaru u sridu", rekao je:
" Naravno da to nije u redu. To se liječi dugo, može se izliječiti, ali košta. Morate piti jednu pilulicu jednom tjedno, najmanje tri mjeseca, a jedna pilulica košta 100 kuna!"
Sva sretna što ima lijek, pomislila je "Živjela kreditna kartica!"
" U slučaju da ne budete disciplinirani, nokti vam otpadaju i odumiru vrhovi prstiju. Tu jedna kolegica, medicinska sestra već je bila izgubila nokte, ali nakon duge terapije sve se regeneriralo!"

Odmah je jurnula u ljekarnu i kupila tu pilulicu. Svake sljedeće srijede na kalendaru je križala datum s popijenom tableticom. Nakon točno tri mjeseca, samo na vrhu nokta ostala je jedna mala crtica koju je ona sijekući redovito nokte, odstranila i tu je bio kraj.
Nakon nekog vremena, mama ju priupita:"Kako ono kod tebe na noktima?"
"Super! " - reče ona, "sve prošlo. To sam izgleda pokupila gljivicu na onim pustim plažama s Marijom ljetos!"
Marija se krajem tog ljeta naljutila na nju i nisu govorile dvije godine. Jednostavno su malo odmarale jedna od druge.
Jednoga dana ona je uzela telefon i rekla: " Kava?"
A Marija je razdragano rekla: " Odmah!"
I tako su četiri sata sjedile u svom Kave-baru "DM" i prepričavale te dvije godine.
Marija joj se žalila kako joj već dvije godine ima nešto na noktu i sad je tako debeo i ružan, a i boli.
Pričala je o nekakvim mastima, kupkama, lakovima za nokte...čak da je i u Njemačkoj liječnik nemoćan. Ona joj je ispričala za svoj slučaj, na što je Marija samo prečula.
"OK,ako ti to tako!"- pomislila je ona i pogledala svoje fine tanke nokte.
I da,to...pita nju mama kako su sada i ispriča joj susret s jednom gospođom koja nije imala nokte, a i jagodice prstiju su nestajale, pa su ruke ličile na pipke izvanzemaljaca. Mama joj je ispričala za ovaj slučaj, na što je ta gospođa rekla: " Ah, to je sad kasno!"
Kao i Marija! Glupo, i protiv same sebe. Uvijek treba pokušati!!!