Krnjavi osmijeh

četvrtak , 31.05.2007.

Otvorila je oči.Podigla je pogled na crvene brojke radio-sata.Bilo je već skoro podne.
-"Mogla bih sad ustati."-pomislila je jer je za danas planirala platiti račun za mobitel (da joj ga konačno uključe) i struju.
Sjela je na rub kreveta.Sjedila je tako u mračnoj sobi i prešla rukom preko ožiljaka na leđima.Već godinama ne mora slušati prognozu,nego samo u jutro pokušati ustati i znat će koliki je tlak zraka vani i je li bura ili jugo.Gledala je svoje duge noge i pomislila da su O.K.:izdepilirane,nokti uredni i nalakirani...to joj je bilo vrlo važno.Ništa nije izazivalo gađenje kod nje kao napirlitana ženska s petama kao ispucanom suhom zemljom.
Ustala se i u leđima osjetila grozno "zatezanje"-kako ga je ona zvala.Bol dolazi kasnije.
Digla je ruku da dohvati traku za podizanje roletne i u ramenu isto osjetila "kočnicu" (i to je imalo svoj naziv) i nije znala je li opet satima ružno ležala ili je i to od udarca auta.
Otvorila je prozor i punim plućima udahnula ugodan zrak poslije kiše.Kako je samo voljela taj trenutak.To je bilo nešto samo njeno.
Kao i svako jutro ista maršuta:
1.uključiti aparat za vodu
2.uključiti interfon ( i taj dugmić je nabavila da joj ne bi zvonili poštari,inkasanti,Jehovini svjedoci..)
3.nasuti u šalicu šećer i nesicu i popiti svoju pilulicu za štitu žlijezdu
4.a onda se uputiti u carstvo toplih kapljica u tuš kabini.

Dok je stavljala kremu oko očiju pomislila je:
"Auh...pretjerala sam sa spavanjem.Ali,nema veze,stavit ću naočale."

Imala je svoje jutarnje sheme...volja ju popunjavati križaljku ili ponijeti šalicu do računara pa pogledati poštu.A mogla je pogledati i "Novu lovu"...one su joj cure skroz simpa,ipak treba dva sata trabunjati bez plana i smisla.

Gledala je toplomjer na stolu i pomislila na sina -"opet je imao temperaturu".

Na stišanom mobitelu već je bio propušten poziv u 10,55.To znači "mislim na tebe".

Nije joj se dalo ispunjavati križaljku jer je svoje naočale dala njemu,svojoj mazi.

Sjedila je tako u svojoj jutarnjoj tišini i sjetila se jučerašnjeg dana.
Umalo se nisu sudarili jučer...kao da ju je ipak dodirnuo ramenom..ali,nije znao da je to ona.Svjesna je da toliko dobro izgleda da mnogi nakon toliko godina kada ju sretnu nisu sigurni da li je to ona.Ona je njega odmah prepoznala po njegovoj čičkastoj kosi.Ostao je isti ali...avaj,u trenutku je otvorio usta da dozove prijatelja i ona je ugledala da nema pola zuba.Fuj!!!!
A htjela mu se javiti.Ipak je bila luda za njim skoro cijeli fax.
"Uuuuu....fuuuuj..."-zvonilo joj je u glavi."Što ljudi sebi dozvole"!!!

Odmah je zvrcnula svoju the best friend i rekla da joj ima nešto ispričati.
"O,da,zaboravila sam ti reći.Sreli smo ga neki dan.Vratio se iz Italije.Sada čuva ovce ."
Nije znala bi li se smijala ili što...Kakve ovce...što on ima s ovcama...
A nekada kada se vratio iz Maroka s ljetovanja govorio joj je kako joj je bio kupio majmuna,ali su mu ga oduzeli na granici...a bila je tako luda za njim...
Sad je osjećala stid.Da li je to mladost-ludost ili je bila obična glupača.Pa danas tako drugačije uzima stvari i ljude oko sebe.Tko je vidio biti lud za nekim.Poslije njega za sve je imala kriterije i samo ona dozvoljavala ljudima da ulaze ili ne ulaze u njen život.

"Uh...trebam krenuti"-pomislila je pogledavši na sat."Moram još skoknuti u nabavku voća i povrća"-
pomislila je i s teškom mukom pokrenula svoje tijelo išarano ožiljcima od teške prometne nesreće.