|
moja preporuka ;) iako ovo baš i nisu njihove najjače pjesme, vjerujem da će te barem iz priloženog donekle skontati stvaralaštvo ovog, po novijem više darkwave benda.. htjela sam vam staviti "holly water", ali to iz tehničkih razloga sada ne mogu srediti :(
u biti, slušajte ovo što imate i uživajte u njemcima, "vječnom tugom" target=_blank>http://www.youtube.com/watch?v=uKxHsbozksg> http://www.youtube.com/watch?v=287kBg-qEVU i za kraj, GOOOOOTHIIIIIIIC! waaaaaa!!! ma e, pravi gothičari a u pozadini svira cradle of filth.. mislim, ok, malo bolesno, ali ok, nek im bude.. ma baš su prave, e :) http://www.youtube.com/watch?v=DmTHoOlqg_o toliko zasad od mene, kako bi rekli, stay dark i tak te stvari, u biti, svima pozdrav veliki i naravno xoxoxoxoxo ;) |
|
zamislite da padate... s neke ogromne visine, ne vidite tlo..
pali ste, skočili, netko vas je gurnuo, postaje svejedno.. samo padate, padate.. satima, mjesecima, godinama.... i polako, na početku sasvim neznatno, gubite svari... ispadaju vam iz ruke, a vi samo bespomoćno gledate za njima... htjela sam graditi kulu do neba, ali sam ipak kažnjena za svoju pohlepu.... htjela sam sve, a sad mi ispada iz ruku.... u glavi mi je babilon, ali više nije važno... nije važno.... padam, padam, sve bliže tlu, sve se više gubim.... i odjenom, voda, gusta, mutna, crna... nema više ništa materijalnog što bi moglo odlepršati na vjetru... na površini vode, polako se utapam... voda mi prolazi kroz prste, gledam u nebo... koliko sam samo padala.. nema više ni neba, sve se utapa u crninu... gušim se, tonem sve dublje i dublje, nema više.... savršeni se svijet urušio do temelja... i nema tog čovjeka koji će ga ponovno sagraditi... koji će zaustaviti pad... koji će izvući mrtve iz vode....  |
|
kontam da je sad postala neka nova fora objavljivati slike radnog mjesta, pa tak da ostanem i ja u štosu, evo moje bebice:
 ono ispred su papiri iz nekog tamo bolesnog bloka, tamo zapisujem adrese zanimljivih blogova, web stranica, bendova, slikara, pisaca....ali uglavnom blogova  inače, comp mi se nalazi u dnevnoj, pa mi je cijela porodica iza leđa dok pišem svoje perverzno sotonističke postove  hahahajednom mi se dogodilo da sam taman pisala o staroj, i naravno nazivala "stara", na što je ona pošizila, šta me ne možeš svati "mama".... a ja onak, pa zar nije svejedno kak te zovem? na što ona:ne! i tak, sad ju i dalje zovem stara, jer mi je tako jednostavnije na hrvatskom....a inače ju zovem "anyu", što na mađarskom znači "mama", dakle, u biti, svejedno  a starog zovem "father", što je pak na engleskom... ajd, bolesna obitelj, štaš u biti, sad več i braco ima blog... sam čekam kad ću starog nagovorit... pa će pisat post "račun je opet galaktički, sad će mala u vinograde  odradit ove pare! i ne dam novce na mp3 player, pa gradimo, kako ona to misli? a i mali je naporan, sad tu cmizdri što ima cijelo čudo kebera, pa tko mu kriv? stara mu pedagoginja! pa nek ga odgoji! ja sam elektoinžinjer, što mu mogu?" i tak, eto, stavite i vi koju slikicu svog kopjutera ili čega god ;) e da, prije nego što zaboravim, napravih neki bijesni forum, Vampire Chamber, zasad je onak u jako početnoj fazi, ali ako vam se da, registrirajte se, a ja ću vas ubacit kao moderatore ;) upravo sam vidjela: Rezultati prijave blog-a Poštovani, prijava blogova je završila s datumom 21.05.2006 te Vam danas objavljujemo prva 3 bloga koja su pobijedila: 1. http://4everinhell.blog.hr 2. http://ljenabuba.blog.hr 3. http://vampirechamber.blog.hr to je bila neka nagradna igra na http://www.osijekclub.net/ i sad će mi kao oglašavati blog na njihovoj stranici pozzzzzzzzzzzzzzzzz i xoxoxo |
|
prije točno četiri mjeseca je objavljen ovaj post:
23.01.2006., ponedjeljak hell-o narode!! dakle, svima još jendom pozdrav.... ne znam kako bih započela ovu poruku, jer mi je ovo več drugi pokušaj (prvi se netragom izbrisao) mislim da je ovaj blog zaista sjajna stvar, iako ne znam koga uopće zanima svo ovo smeće što ja tu pričam...mislim o.k. mogu pisati, pa će se to i objaviti na netu, no koga to zapravo u biti zanima? čitati što neka tamo anomimak piše po netu? pa ne bi se ni meni dalo, iako po novijem čitam možda i više nego što bi bilo pametno, dobro... nisam još nikada pisala ovakav blog ili što li je ovo više, nisam ih u biti nikada ni čitala, ovo mi je samo tako zanimljivo, ne znam koliko će još ostati.... ne znam o čemu bih zapravo pisala, što bi moglo biti znaimljivo ili uopće čitljivo.... znam da ima puno gramatičkih i pravopisnih grešaka, i bit će ih još na milijune, jer, s jedne strane ne znam pisati s 10 prstiju onako kako treba, nego tu tipkucam slova što zaista izgleda komično, no barem sam se več uvježbala i u tome :) s druge strane, nisam baš najbolja u gramatici, iako bih kasnije htjela ići na novinarski fakultet...no ne vjerujem da će me uopće primiti....takvog luzera kao mene..... nadam se da nije nikome bed što ne koristim velika slova, to mi je samo dodtatna blamaža :) o čemu sam zapravo htjela pisati u ovome blogu? pa u biti o stvarima koje me zanimaju, o mojoj voljenoj glazbi bez koje ne vjerujem da pi poživila i minutu, stalno ju slušam i kada smijem i kada ne :) no inače sam čista štreberica, pa naravno ne slušam na nastavi.... dakle, to bi bilo to za danas, kao prvi "post", stavit ću koju sliku (barem ću pokušati), možda bude čak i znaimljivo.... xoxox - 15:54 - just say something (0) - # dakle, ovo bi bilo več četiri mjeseca postojanja ovog bloga....četiri mjeseca.... kako sam vrijeme leti, nevjerojatno... ukupno 135 postova, ukupno 8129 potrošenih riječi, komentara nekih 63... nikada nisam pomislila da tako što mogu napraviti.. a sve to skupa je više od sto stranica ako se prebaci u word.... kad se samo sjetim tog prvog posta, bila sam ga napisala, pa nekak izašla iz blogeditora (mislim da sam stisla na boxeve), pa mi je nestao... dakle, ovo bi po principu bila kopija drugog posta... hm, sjećam se kako mi je blog u početku bila "vojna tajna", znalo je možda tek par ljudi za njega, i dosta sam ga držala u tajnosti...to je trajalo možda najviše dva tjedna...a sad svi znaju za njega, profesori, moji iz razreda....u biti, večina ljudi koje znam zna za moju blog adresu... ne znam, baš hoću pisati nešto toliko osobno, otvorit ću novi...iako, ne mislim da bih ikadtakvo što pisala na netu... isto tako, mislim da ne bih nikad objavila svoju sramotu koju je grijeh zvati poezijom... za sve ima vremena, sve ima svoje vrijeme... tako, recimo, nikad ne bih pomislila da jednoga dana pišem blog..a sada mi je postalo skoro pa svakodnevicom....upoznala krasne i divne ljude, čitala o raznim dogodovštinama svojih vršanjaka... čula mnoge vijesti upravo preko glavne stranice bloga, informirala se o svemu što me zanima.... i sada već i na forumima imam cijel čudo postova, učlanjena sam u mnoge web zajednice....i tak...  u biti, ovim postom želim zahvaliti svima koji su me komentirali, koji su me čitali svih tih četiri mjeseca.... HVALA VAM SVIMA! i sorry ako sam vam zaboravila odgovoriti na komentar, ili sam vas totalno zaboravila... na ljeto ću se svima javiti, hehe  onda ću barem imati vremena cijeli dan visit na netu...samo kontam da će mi račun biti galaktički...no dobro, sačekat će mo i to ;)pozzzzzzzzzzzzzzzzzz, i xoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxo svima  |
|
ovaj post je namijenjen isključivo zabilježavanju događaja koji su mi se dogodili u posljednjih par tjedana, dakle, ako vas baš i ne zanima, nemojta čitati, to vam kažem tak tako usput
krenimo iz početka: i was in the tv i to čak više puta! jednom, kada su snimali neki tamo sajam, pa smo frendica i ja bili jedina publika (lol), onda mi rekoše da su me vidjeli u nekoj blesavoj emisiji kako prelazim preko dravskog mosta, pa sam malo bila sa školom, pa malo vamo malo tamo... a ono najvažnije, emisija "navrh jezika" gdje se moj razred natjecao za putovanje u istru, a nažalost smo dobili samo neke tamo knjige, još ne znamo ni kakve, najvjerojatnije će nam poslati neke riječnike  , no, glavno da smo DRUGI U DRŽAVI! juppy ;) ipak nismo, prvi, ali nije ni drugo mjesto "za bacit" (barem postajemo prominentne face hahaha), u biti, ako vas baš jako zanima o čem se radi, evo vam link hrt-a gdje imate sve lijepo napisano, a ovo bi bile neke slike sa snimanja: endre daje izvještaj o jezičnim nepravilnostima napisanim na vratima kafa, koje vi naravno ne vidite to bi bili mi dok drugi daju izjave ostatku je užasno zabavno pirika i pa...neću komentiratpoetry rules the world dakle, bila sam na promociji knjige lika kojeg popularno nazivaju "kiki", dakle, lik je izdao knjigu, a u knjizi pjesme, a pjesme odlične, krato i jasno objašnjeno, hehe u biti, nemam riječi, onak, stvarno mi se sviđaju, iako sam sve skupa uspjela pročitati knjigu tek dva puta....jer, pa svi je žicaju... bila sam na rođendanu, i narod čitao "miris čovjeka", došla u školu, ovi se pokidali za nju (barem oni koji znaju hrvatski), i pa reakcije su dosta podvojene, nekima se sviđa, nekima ne, drugi ga pak ne razumiju... dala sam čak i profi iz hrvatskog, e njoj se sviđa.... ma svi poludili za knjigom, ide iz ruke u ruku...a ja ju naravno stalno nosam sa sobom, jer ju svi žele posudit, recimo, nije ni sada kod mene .... a dobro, vald ću ju dobiti nazad što prije u biti, promocija sama po sebi je bila ok, čak sam našla i mjesto zbivanja, tj. medicinsku, pravo čudo.... pozadinska glazba je bila baš neka dobra, samo onaj neki stari na početku, e njemu sam vrat htjela prerezat... i srela sam žensku koja pajki i twiggycu, pajkušu sam več sretala, onak na crnoj bljuzgotini, ali ramirezku nisam, pa je možda bilo malo čudno (dosad bi ju sretala samo onak, na "bok"), onak, to mi je sve nekak čudno, sretati ljude čija razmišljanja i stavove čitaš mjesecima a onda se onak odjednom pojave... kao da sad don quiote dođe pred vas i priča o dulcinei....čudno, ali ne znam....ma bolesno... ali ovako se barem bolje upoznaju ljudi... neke znam več recimo godinama, a nemam s njima o ama baš ničemu pričati, nego recimo spike tipa "kak ti je bilo danas u školi?", "hoćeš proći sa 4?" i slične općenite gluposti, ma dobro da ne počnemo o sunčanom vremenu! "buzi barat" za one koji možda ne znaju mađarski, da vam prevedem, ova sintagma tu iznad znači nešto u stilu kao "pederski frend", da ne bi pomislili na nešto drugo, odmah ću vam objasniti, dakle, naš dragi buzi frend je malo osakatio našu malu mazdu (bubi)... u biti, lik je sav neki, onak, klasično gay, ali sad neću o tome, nego o mom bubiju (autu). bili mi u karancu, i kako smo stali na rub kanala (sasvim normalno ako ste u selu), i tip je nekako silazio sa mosta tj svog prilaza i "malo" se zabio u naš auto, sasvim neprimjetno, samo bi u tu udubinu na vratima mogli mrtvo dijete sakrit...ma e, stara se skoro rasplakala...kada dobijem slike, budem vam stavila, što su učinili mazdici... čak sam sačuvala komadić boje koji se otrgnuo... eh, ali barem osiguranje plaća...ali ipak, neće više nikad biti ona stara mazdica  R.I.P. Wily wily je žaba, žaba koja je umrla sramotnom smrću... secirali smo ju na bilogiji! ma jadna, gdje su sada prava životinja? tako okrutno sakatiti živo biće! koma... zašto bi nešto moralo umrijeti da ja vidim te organe? pa neću bolje naučiti unutrašnje organe ako ih vidim na stolu... mislim stvarno, zašto onda postoje slike i takvo što... zar nisu mogli napraviti neko čudo od plastike ili tako nešto? a ne tu secirati...brrrr... ne znam, ne gadi se to meni, nisam baš takva, samo mi se gadi pomisao na to da smo ubili živo biće tek tako....a onda ga bacili u kontejner  quadrilla da, u petak smo bili na plesu maturanata! ma bili je prelijepo, to mi je tako super, taj ispraćaj.... i svi su plesali, a oni koji nisu SHAME ON YOU! jer je stavno bilo prelijepo, otkačeno, onak, nevjerojatno nešt.. mi smo ižicali da nas puste poslije četvrtog sata kako bi ih išli gledati, iako smo još daleko od toga du budemo maturanti...  bilo je svega, smijeha, suza, slomljenih nogu, gužve, vrućine, alkohola, brašna, i naravno hrpe maturanata... kontam da ćemo i mi za dvije godine biti baš takvi...e pa vjerujte mi ne čekam taj dan... odrasti, sve te obveze, fakultet...ma lijepo je meni ovak, ne treba mi matura.... u biti, poslije plesa je bila proslava, popularnijim imenom nazvana "norijada", bili smo i tamo, ali ne zadugo, jer, pa busevi.... ima još nešto u vezi maturanata, to baš i nije nešto pozitivno... u subotu ujutro sam išla gradom, ulica od centra do mosta, nije bilo niti jedne čitave kante... e pa to nije normalno, NITI JEDNE! večina je bila totalno uništena, na drugima se samo vide tragovi udaranja nogom... mislim , to mi je nekako neshvatljivo, zašto to rade? to što su oni maturirali, ne znači da će svijet u tom trenu stati kada oni napuste školu... to mi je tako bez veze i glupo.... ok, zabavi se i sve to, ali nemoj uništavati ono što ti ne pripada, uništavaj sebe, to ti barem nitko ne brani... to me tako naljutilo, več rano ujutro.... da ne pričam još o prozorima, klupama... neidentificiranim sadržajima , vjerojatnog porijekla..ma fuj.... naše bivše osječke kante:   anonymus dakle, kao što vidite, malo samo promijenila dizajn bloga..i nekima se to ne sviđa.... eh, pa što im ja tu mogu? hehe ma, mislim, cijenim ja tuđe mišljenje i kritiku i sve to, ali nekako, ne znam, meni se ovako sviđa... ona zelena mi je več dojadila.. imala sam več ljubičastu, crvnu, sad tu zelenu.. ispucala sam sve svoje naj boje (mislim, i plava mi je super, ali ta je več "zauzeta")... a ovo s tim kockama sam več zamišljala dosta dugo.. kritike su večinom negativne, ali neka.... ovo je moj blog, i ipak odlučujem ja kako će izgeldati :) svako malo mi dojadi dizajn, naslov, što god, pa se nemojte čuditi ako ga često mijenjam (ako tko pogleda u arhivu, skontat će da skoro svaki mjesec imam drugi dizajn) i tak... to mi je manija, stalno moram nešt mijenjat, jer mi postane dosadno, monotono, uobičajeno.... a kod mene ništa nije uobičajeno :) i tak... skontala sam još jednu stvar...da užasno puno ljudi čita moj blog.... mislim, nije ih sad tako puno, ali ipak... čitaju, a ne ostavljaju komentare...to mi je tak čudno...več sam imala preko 5000 posjeta... ma tko to sve ima volje čitati? isse... al dobro, o tome neki drugi put...... the spider bojite se paukova? zamislite da se sretnete s Njim:   ja sam ga srela danas ujutro dok sam prala zubalo, ma baš je medek.. ušao kroz prozor, malo se kešao po ogledalu, pa je skontao da ga slikam pa je pogejgao kroz prozor....neki sramežljvi pauk... eh, nisu više ni paukovi kao nekad  i to bi bilo to za danas! još samo malo, tri i nešto kusur tjedana do kraja škole! kako sam happy :) xoxoxoxoxoxoxo svima |
|
ne znam što živi u ljudima toliko životinjsko da mogu nauditi jedni drugima... o tome razmišljam sada več neko vrijeme.... što može navesti prijatelje da se kolju noževima? što može navesti braću da jedni druge poubijaju? nedavno se dogodila strašan stvar u mom bivšem razredu, ljudi su bili proslaviti 1. maj, i, da napili su se, i jedan se sjetio ubosti drugoga s ogromnim nožem u rame! ljudi koje sam poznavala godinama.... poznavala.... sad više ne znam tko su oni... svi su se tako nekako izmijenili od osnovne, ne mogu ih prepoznati... vrijeme je prošlo, više nismo 13-14 godina, više ne idemo svi zajedno kući...više nismo isti... no, koliko god se promijenili, zar alkohol može toliko utjecati na čovjeka? čula sam več i priče da će dečko ostati invalid na tu ruku, ali sada kao ipak neće...toliko o protoku informacija u "najsložnijem razredu" na školi....
ali ipak, svi ti ratovi, sve to ubijanje.. zar ljudi nisu svjesni toga da ne ubijaju životinje nego ljude, baš onakve kakvi su i oni sami... neki su zavrijedili smrt, neki nisu, tko smo mi da tome sudimo? mislim da sve ima svoje vrijeme, i život i smrt... jedna je stvar je kada se sudi zločincima u zatvorima... ali ipak, iako imamo sve dokaze, jesmo li zaista sigurni? ako vas maltretiraju godinama, što bi vi učinili? na rubu ludila, nemate kuda... ostaje samo najjednosavnije rješenje... ljudska psiha je tako nešto zamršeno i neistraženo, da je to nešto nevjerojatno... nemamo odgovore na sva pitanja, ni približno... no, jedno je možda sigurnom, sve se vraća, sve se plaća... od toga ne možete pobjeći, ako se danas švercate na testu iz zemljopisa, sutra nećete znati koji je glavni grad njemačke... sve ideu u krug, i jednom će stići i do vas, to je možda jedino sigurno... mislite da se "velike glavonje" nikada ne kažnjavaju? ne treba njima zatvor, kad-tad će i njih sustići savjest, plašit će se mraka i poklanih duša, neće se usuditi ostati sami pa će si priskrbiti ogrmnu pratnju koja samo ćeka kada će odapniti kako bi mu uzeli pare.... ubojstva, masovna, pojedinačna, kakva god... znam da vam možda zvuči okrutno, da, u biti je užasno okrutno, ali ima neke istine... svi ti ratovi, ubijanaj, prirodne katastorfe imaju i jednu pozivitnu liniju: smanjuju broj populacije  da nema svih tih ratova i bolesti, sada bi Zemlja vač bila pretrpana... danas bi živjeli na jednom kvadratu i bili sretni što imamo i toliko, znanstveno dokazano... kad smo več kod populacije, nedavno sam čitala da je neki profesor na medicinskom fakultetu ili več gdje, održao predavanje o tome kako nas več sada ima previše, i da bi bilo lijepo malo prorijediti populaciju... uvalili bi nam neki virus, i umrlo bi 5/6 čovječanstva, što znači, da bi svaki preostali čovjek morao pokopati 6 mrtvaca. a tko bi ostao? samo najjače i najotpornije jedinke... a zašto bi nas ostalo samo 1/6? odgovor je jednostavan, kako se medicina razvijala, postupno je nestalo prirodne selekcije, tj. onog preocesa koji "uklanja" slabe jedinke.... prije nije bilo toliko mentalno ili tjelesno retardiranih ljudi, zašto? odgovor je također okrutan; do prije nekoliko godina su umirali, jer nisu imali šanse za život... a danas se može spasiti i najmanja klica života... prije su ljudi bili otporniji, da jesu, danas nisu, baš zato što je nestalo prirodne selekcije... koliko god to zvučalo okrutno da sada o ljudskim bićima pričam kao o životnjama, ali to je naša stvarnost... znam da ja spadam u onih 5/6 koji bi odmah odapnuli kada bi se susreli sa nekim virusom, ali ipak... ljudi ne vole misliti na takve stvari, ali to je gorka istina... nikada se ne zna kada ća koji ludi znanstvenik ulit neki virus u pitke vode, pa da svi riknemo... ne znamo što nam rade... koliko je to etično, ne bih mogla reći... pobiti milijarde ljudi, samo zato kako bi nekolicina savršenih preživjeli... znate odakle mi je več poznata ta teorija? mali brkonja, poznatiji pod imenom hitler, dao je pobiti na tisuće ljudi kako bi održao čistu arijevsku rasu... kada se nakupi previše ljudi na planeti, dođe pokoji rat pa ih malo prorijedi, znanstveno dokazano... kada smo več kod hitlera, ispričat ću vam jednu kratku, ali istinitu priču. prije mnogo mnogo godina, jedna žena je rađala dijete, ovo joj je bio več tko zna koji porod, no sva djeca (mislim da ih je bilo troje) su umrla kratko nakon rođenja. ovoga puta to nije smjelo biti tako, jer je bračnom paru ovo bio posljednji pokušaj u rađanju djeteta. porođaj je bio težak, majka i dijete su jedva preživjeli, no rezultat svega je bilo jedno slabašno, crnokoso djetešce.... svi su dali sve kako bi mali preživio.... da, preživio, je i svi su bili presretni. roditelji su sve učinili kako bi mali preživio, da i preživio je...kako bi za nekoliko godina ubio milijune židova... čovjek koji nikada nije trebao da živi, no sudbina je ipak htjela da ostane na životu.... nitko ne zna što mu donosi sudbina, svako dijete može biti potencijalni ubojica...ne znaš što je kome zapisano u očima... ubojstva, ratovi, život i smrt.... sve je to u našim rukama... kain je odlučio ubiti abela, juda je odlučio izdati isusa, zrinyi je odlučio umrijeti za mađarsku.... sve je u našim rukama... no, ipak, koliko god se možda ubojice osjećale mirno poslije svoga čina, zauvijek će ih kljucati misao... ja sam ubio, čovjek je mrtav.... gledati u beživotne oči, oči koje bi isto tako mogle biti i tvoje... sve je isprepleteno u ovaj ciklus života i smrti.... i sve je to u nama, nije nestalo još od onih davnih vremena kada smo bježali od mamuta... naši instinkti, za preživljavanjem, za nadmoći... najjači preživljavaju... znam da je ovaj post zaista okrutan, barem po mom mišljenju, ali to su samo realne činjenice... što ne znači da bih ja sada pobila sve koji se rode recimo s jednom rukom, samo eto, kao što je več i onaj ludi profesor rekao, ima nas previše, što će dovesi do još večih ratova, otpornijih bolesti i slabijih ljudi.... toliko zasad o tome, xoxoxo  |
|
"in a million years time; human beings will no longer be recognizable. they will have evolved to meet the new demands of life deep in space. maybe they will be able to live in space itself without oxigen!
in a billion years time; the sun will have got hotter and life will no longer be able to exist on earth. eventually, the earth will be destroyed by the sun, but life will continue to survive around other stars in the galaxy. in a hundred thousand billion years' time; no new suns will be able to come to existance. there wil be very little energy left in the universe. "humans", or to be more precise - the descendants of humans - will live in virtual realities surrounded by dying stars. eventually all the matter in the universe will decay and there will be nothing left but black holes." "humans" will live in virtual realities surrounded by dying stars to je naša budučnost.... tako su rekli znanstvenisi.... za 100,000,000,000,000 godina će nestati život.... možda se to sada čini totalno nedostižnim, ali...i prije 6 godina su ljudi mislili da će 2000-ta biti apokalipsa...a ipak nije.... vječni ciklus života i smrti će se odjednom samo prekinuti, kao da ga nije ni bilo... a tko zna, veliki prasak, stvaranje galaksija, pa će sve krenuti isponova...sve u krug... ne znam, ne bi me trebalo biti briga za takve stvari, no, do neke granice vjerujem u reinkarnaciju ili pak neki "život" poslije smrt...iako, dosad se nitko nije vratio da mi to dokaže... a ako se budem reinkarnirala do vječnosti, onda ću doživjeti i tu godinu.. lakše je brinuti o stvarima kojih nema, nego onih koji su nam pred nosom... ne znam, to me po novijem stalno zaokuplja, što će biti za nekoliko tisuća godina... hoćemo li uopće biti ljudi, ili će i na nas evolucija toliko djelovati da, recimo, nećemo više imati noseve, jer će zakržljati ili tako nešto... ili ćemo imati neke ogromne oči od stalnog gledanja u ekran..duže prste, niži rast...bla bla... e da, kad smo več kod rasta... jeste skontali zašto su neki ljudovi iz osamdesetih viši od samih roditelja? u žlicama i sličnim stvarima su bile neke supstance koje su djelovale na rast...pa smo zato tak visoki...ak niste...počnite lizati stare žlice, hahaha dakle, da se vratim na temu budućnost.... ne znam, to mi je tako nekako totalno apstrakno razmišljati o tome... što će biti s nama za 50, 100, 1000 godina? misterij... da li će strojevi preuzeti vlast...hoće li još biti šuma, hoće li još uvijek biti života? onaj dio na engleskom mi je nešto kao najšokantniji -"humans" will live in virtual realities surrounded by dying stars- totalno ćemo uništiti sve oko sebe...dok na kraju ne ostane ništa doli crnih rupa...ništavila........ think a bit about that..... that's it for today......xoxo  ps: sorry što me tako duuugo nije bilo...več sam pokazivala ozbiljne simptome nedostatka pisanja na blogovima...to se očitovalo u rezanju kose, onako na freestyle, pa sad izgledam kao da sam dospjela pod kosilicu...but, never mind, i like it ;) a zašto stalno nešt ubacujem na engleskom? moram ispraviti koju ocjenu, pa sam se sad "prebacila" na taj jezik ;) sorry što vam ne odgovaram na komentare, sorry, sorry...čim skupim malo vremena, več ću nešt skontat...iako, nemojte niše očekivati od mene, u petak se putuje u mađarsku na tri dana ;) |
|
da, došlo je i do ovog tužnog dana... što da vam kažem, dobra ili loša vijest, zavisi s vašeg gledišta... no što vam to u biti želim reći... za mene je vrlo tužna vijest, a to je to, da ću odsad prorijediti broj postova preko tjedna... nije stvar u tome da nemam što reći, texta uvijek imam, i za milijun blogova, nego, stvar je u tome, što nemam vremena pisati! bliži se kraj školske godine, a ja još moram dogurat svoj prosjek do jedne vrlo famozne i nedostižne brojke, ta to ja najmajne 4.5 :(
uspjela sam pokvariti ocjene, a to ne može tako... jer, ipak mi je škola važnija...koliko to god zvučalo glupo... nisam nikakav štreber, baš naprotiv, nego, ako sam več prošle godine uspjela dogurati do tgo prosjeka, pa pokušat ću i ove... pokušat, ne vjerujem da ću uspjeti, ali pokušat ću... nada nikad ne vene.... nisam odgovorila na mali milijun komentara, več danima nisam pošteno onak kak treba čitala nečiji blog....dakle, imam grižnju savjesti zbog toga... zato, više neću pisati postove dok ne poodgovaram na sve komentare.... a sad sam još i u dilemi zbog seminarnog iz latinskog, datum mi se dosta bliži, a ja još ne znam o čem da pišem... mislim, onak, imam temu egipat, to sam si izabrala, ali u nedoumici sam da li da pišem o nefretiti i ehnatonu, mumijama ili pak općenito o njihovoj umjetnosti.. recimo, nije mi bed nabaviti knjige, tj materijal, toga hvala bogu imam dosta i za doktorat...samo eto, ne mogu se odlučiti...to me sada muči več danima.... dakle, imam hrpetine posla, a moj stav je "ma sutra ću"....problem je samo u tome što je danas več prekosutra.... i tako, ne znam kad ću napisati novi post, ne znam kad ću odgovoriti na komentare, ne znam ništa.... znam da je james cook 1770 godine otkrio australiju, i znam da od sljedećeg tjedna srijedom deveti sat ostajem u školi na satovima gitare, iako još ništa nije sigurno.... znam gdje se na "drži" dječja gilista i znam da ne znam matematiku.... i po novijem stalno slušam my dying bride.... i po novijem, zamišljam svoju dušu...čista vizualizacija... neko malo okato storenje zaljepljeno u nečem ljigavom, u nekom tamnom mjestu, sama, s velikim uplašenim okilama gleda okolo... ma koma.... u biti, eto, to bi bilo to....za jedno vrijeme, ali kontam da ću već kad tad napisati novi post, neću dugo izdržati.... moji ostali kontakti su: email: whisper89@net.hr myspace: www.myspace.com/vermilion89 i što ja znam........ budite mi dobri, pišite postove :) toliko zasad od mene....xoxoxooxoxxoxooxxoox  PS: bacila sam ključ... |
| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
