da, došlo je i do ovog tužnog dana... što da vam kažem, dobra ili loša vijest, zavisi s vašeg gledišta... no što vam to u biti želim reći... za mene je vrlo tužna vijest, a to je to, da ću odsad prorijediti broj postova preko tjedna... nije stvar u tome da nemam što reći, texta uvijek imam, i za milijun blogova, nego, stvar je u tome, što nemam vremena pisati! bliži se kraj školske godine, a ja još moram dogurat svoj prosjek do jedne vrlo famozne i nedostižne brojke, ta to ja najmajne 4.5 :(
uspjela sam pokvariti ocjene, a to ne može tako... jer, ipak mi je škola važnija...koliko to god zvučalo glupo... nisam nikakav štreber, baš naprotiv, nego, ako sam več prošle godine uspjela dogurati do tgo prosjeka, pa pokušat ću i ove... pokušat, ne vjerujem da ću uspjeti, ali pokušat ću... nada nikad ne vene....
nisam odgovorila na mali milijun komentara, več danima nisam pošteno onak kak treba čitala nečiji blog....dakle, imam grižnju savjesti zbog toga... zato, više neću pisati postove dok ne poodgovaram na sve komentare....
a sad sam još i u dilemi zbog seminarnog iz latinskog, datum mi se dosta bliži, a ja još ne znam o čem da pišem... mislim, onak, imam temu egipat, to sam si izabrala, ali u nedoumici sam da li da pišem o nefretiti i ehnatonu, mumijama ili pak općenito o njihovoj umjetnosti.. recimo, nije mi bed nabaviti knjige, tj materijal, toga hvala bogu imam dosta i za doktorat...samo eto, ne mogu se odlučiti...to me sada muči več danima....
dakle, imam hrpetine posla, a moj stav je "ma sutra ću"....problem je samo u tome što je danas več prekosutra.... i tako, ne znam kad ću napisati novi post, ne znam kad ću odgovoriti na komentare, ne znam ništa.... znam da je james cook 1770 godine otkrio australiju, i znam da od sljedećeg tjedna srijedom deveti sat ostajem u školi na satovima gitare, iako još ništa nije sigurno.... znam gdje se na "drži" dječja gilista i znam da ne znam matematiku....
i po novijem stalno slušam my dying bride.... i po novijem, zamišljam svoju dušu...čista vizualizacija... neko malo okato storenje zaljepljeno u nečem ljigavom, u nekom tamnom mjestu, sama, s velikim uplašenim okilama gleda okolo...
ma koma....
u biti, eto, to bi bilo to....za jedno vrijeme, ali kontam da ću već kad tad napisati novi post, neću dugo izdržati....
moji ostali kontakti su:
Kako blog služi za to da čovjek zapiše sve što ga trenutno pati, neću izmišljati toplu vodu i pisati o stvarima koje me maltene ne ćešu ni pol posto. Ali, vjerovali ili ne, odustadoh od toga da odgovaram nekom standardu nečeg što bi se moglo opisati kao dobar blog. Neću pisati gluposti, naravno, ali dugo sam zapostavila cijelu aparaturu da bih mogla pisati kao nekad u stare dane, kak bi se reklo. Postovi mi nisu "in", nisu "friški" i kontam da nijendog konja ne zanima zapravo što ja tu baljezgam. WHATEVA
Trenutno najviše slušam:
Ovaj sam mjesec pročitala:
-Ephraim Kishon - Kućna apoteka za zdrave
-G.H.Wells - Vremenski Putnik
-Macan i Biuković - Grendel Tales
itd...
Ovaj sam mjesec u kinu pogledala:
-ništa, nema se para i društva za kino