Marketing
All our sins, he'll die for us
ne znam što živi u ljudima toliko životinjsko da mogu nauditi jedni drugima... o tome razmišljam sada več neko vrijeme.... što može navesti prijatelje da se kolju noževima? što može navesti braću da jedni druge poubijaju? nedavno se dogodila strašan stvar u mom bivšem razredu, ljudi su bili proslaviti 1. maj, i, da napili su se, i jedan se sjetio ubosti drugoga s ogromnim nožem u rame! ljudi koje sam poznavala godinama.... poznavala.... sad više ne znam tko su oni... svi su se tako nekako izmijenili od osnovne, ne mogu ih prepoznati... vrijeme je prošlo, više nismo 13-14 godina, više ne idemo svi zajedno kući...više nismo isti... no, koliko god se promijenili, zar alkohol može toliko utjecati na čovjeka? čula sam več i priče da će dečko ostati invalid na tu ruku, ali sada kao ipak neće...toliko o protoku informacija u "najsložnijem razredu" na školi....
ali ipak, svi ti ratovi, sve to ubijanje.. zar ljudi nisu svjesni toga da ne ubijaju životinje nego ljude, baš onakve kakvi su i oni sami... neki su zavrijedili smrt, neki nisu, tko smo mi da tome sudimo? mislim da sve ima svoje vrijeme, i život i smrt... jedna je stvar je kada se sudi zločincima u zatvorima... ali ipak, iako imamo sve dokaze, jesmo li zaista sigurni? ako vas maltretiraju godinama, što bi vi učinili? na rubu ludila, nemate kuda... ostaje samo najjednosavnije rješenje... ljudska psiha je tako nešto zamršeno i neistraženo, da je to nešto nevjerojatno... nemamo odgovore na sva pitanja, ni približno... no, jedno je možda sigurnom, sve se vraća, sve se plaća... od toga ne možete pobjeći, ako se danas švercate na testu iz zemljopisa, sutra nećete znati koji je glavni grad njemačke... sve ideu u krug, i jednom će stići i do vas, to je možda jedino sigurno... mislite da se "velike glavonje" nikada ne kažnjavaju? ne treba njima zatvor, kad-tad će i njih sustići savjest, plašit će se mraka i poklanih duša, neće se usuditi ostati sami pa će si priskrbiti ogrmnu pratnju koja samo ćeka kada će odapniti kako bi mu uzeli pare....
ubojstva, masovna, pojedinačna, kakva god... znam da vam možda zvuči okrutno, da, u biti je užasno okrutno, ali ima neke istine... svi ti ratovi, ubijanaj, prirodne katastorfe imaju i jednu pozivitnu liniju: smanjuju broj populacije
da nema svih tih ratova i bolesti, sada bi Zemlja vač bila pretrpana... danas bi živjeli na jednom kvadratu i bili sretni što imamo i toliko, znanstveno dokazano...
kad smo več kod populacije, nedavno sam čitala da je neki profesor na medicinskom fakultetu ili več gdje, održao predavanje o tome kako nas več sada ima previše, i da bi bilo lijepo malo prorijediti populaciju... uvalili bi nam neki virus, i umrlo bi 5/6 čovječanstva, što znači, da bi svaki preostali čovjek morao pokopati 6 mrtvaca. a tko bi ostao? samo najjače i najotpornije jedinke... a zašto bi nas ostalo samo 1/6? odgovor je jednostavan, kako se medicina razvijala, postupno je nestalo prirodne selekcije, tj. onog preocesa koji "uklanja" slabe jedinke.... prije nije bilo toliko mentalno ili tjelesno retardiranih ljudi, zašto? odgovor je također okrutan; do prije nekoliko godina su umirali, jer nisu imali šanse za život... a danas se može spasiti i najmanja klica života... prije su ljudi bili otporniji, da jesu, danas nisu, baš zato što je nestalo prirodne selekcije...
koliko god to zvučalo okrutno da sada o ljudskim bićima pričam kao o životnjama, ali to je naša stvarnost... znam da ja spadam u onih 5/6 koji bi odmah odapnuli kada bi se susreli sa nekim virusom, ali ipak... ljudi ne vole misliti na takve stvari, ali to je gorka istina... nikada se ne zna kada ća koji ludi znanstvenik ulit neki virus u pitke vode, pa da svi riknemo... ne znamo što nam rade...
koliko je to etično, ne bih mogla reći... pobiti milijarde ljudi, samo zato kako bi nekolicina savršenih preživjeli... znate odakle mi je več poznata ta teorija? mali brkonja, poznatiji pod imenom hitler, dao je pobiti na tisuće ljudi kako bi održao čistu arijevsku rasu... kada se nakupi previše ljudi na planeti, dođe pokoji rat pa ih malo prorijedi, znanstveno dokazano...
kada smo več kod hitlera, ispričat ću vam jednu kratku, ali istinitu priču.
prije mnogo mnogo godina, jedna žena je rađala dijete, ovo joj je bio več tko zna koji porod, no sva djeca (mislim da ih je bilo troje) su umrla kratko nakon rođenja. ovoga puta to nije smjelo biti tako, jer je bračnom paru ovo bio posljednji pokušaj u rađanju djeteta. porođaj je bio težak, majka i dijete su jedva preživjeli, no rezultat svega je bilo jedno slabašno, crnokoso djetešce.... svi su dali sve kako bi mali preživio.... da, preživio, je i svi su bili presretni. roditelji su sve učinili kako bi mali preživio, da i preživio je...kako bi za nekoliko godina ubio milijune židova...
čovjek koji nikada nije trebao da živi, no sudbina je ipak htjela da ostane na životu....
nitko ne zna što mu donosi sudbina, svako dijete može biti potencijalni ubojica...ne znaš što je kome zapisano u očima...
ubojstva, ratovi, život i smrt.... sve je to u našim rukama... kain je odlučio ubiti abela, juda je odlučio izdati isusa, zrinyi je odlučio umrijeti za mađarsku.... sve je u našim rukama...
no, ipak, koliko god se možda ubojice osjećale mirno poslije svoga čina, zauvijek će ih kljucati misao... ja sam ubio, čovjek je mrtav.... gledati u beživotne oči, oči koje bi isto tako mogle biti i tvoje... sve je isprepleteno u ovaj ciklus života i smrti.... i sve je to u nama, nije nestalo još od onih davnih vremena kada smo bježali od mamuta... naši instinkti, za preživljavanjem, za nadmoći... najjači preživljavaju...
znam da je ovaj post zaista okrutan, barem po mom mišljenju, ali to su samo realne činjenice... što ne znači da bih ja sada pobila sve koji se rode recimo s jednom rukom, samo eto, kao što je več i onaj ludi profesor rekao, ima nas previše, što će dovesi do još večih ratova, otpornijih bolesti i slabijih ljudi....
toliko zasad o tome, xoxoxo
Post je objavljen 15.05.2006. u 17:10 sati.