|
Dakle, da počenem ja i s nekom temom, kako ne bi samo tako pričala u zrak bezvezarije....
stvar je u tome, kao svaka normalna gimnazija, i mi imamo povijest...no stvar je u tome što se u povijesti u 99% spominju samo muškarci i kako su oni bili dobri, cool....bla bla bla no nitko nikad ništa ne priča o ženama!! to nekima smeta, kao recimo mojoj frendici (bocsi) ;) no nije stvar u tome što to njoj smeta, nego je stvar u tome što ima pravo! mislim da je totalno jadno što se stalno tabunja o kojekakvim velikim vladarima! pa gdje su žene? i onda kada pitamo profu, stalno nas čudno gleda, pa nas je več i nazvao feministicama! o.k., znam da on ne može promijeniti program, to razumijem, nije to njegov problem, to je problem "viših sila" (čitaj: hrpe kretena koji sastavljaju udžbenike i planove)... da ni ne pričam što si sada novoga smislili za hrvatski pravopis! više se ne piše "neću" nego se mora pisati "ne ću"! pa hajde neka oni kreteni to pročitaju ne - ću! beš zato NEĆU pisati odvojeno!! no da se vratim, na moju temu, jer bih o ovome mogla do jutra ;) kao što već rekoh, nije problem u nastavnicima...no ne znam da li ti političari (ili tko već to sve određuje) drže mozak u gaćama? neću biti "neukusna" pa razglabati o veličini.... milsim, ima toliko žena koje bi se mogle uvrstiti u udžbenike i program, no nitko ne mari za njih...one su uvijek samo žene tog i tog kretena... no zaista je sve to neverojatno... u drevnim kulturama je žena aka majka bila glavno božanstvo, svetost...a što je danas? kuha, pere, glača, usisava, radi cijeli dan, a što je hvala? ništa! muškarci im faktički seru na glavu! mislim, situacija nije toliko loša..no koliko žena budu zlostavljane od svojih muževa ili partnera? što je s time? sve je stvar odgoja! da se narod odgaja kak treba već u ranim godinama, ne bi došlo do takvih stvari...no tko zna, nisam ja psiholog... toliko o tome, zasad... xoxo  |
|
jučer nisam ništa pisala u svo blog, iako sam si kao obečala sa ću svaki božji dan pisati...
to što nisam ništa pisala, ima ukipno 2 razloga: 1) obitelj mi stalno sere što sam na netu, pa tipkam dan i noć... 2) užasno sam se posvađala sa starom to drugo me kao, užasno "pogodilo".... ujutro sam busem u sedam otišla na svoj uobičajeni tečaj videa no kad sam se vrarila, zatekla sam staru kako sprema u mojoj sobi...pa mislila sam da ću past u nesvijest! htjela mi je izbaciti sve stare torbe, pokidala mi je moju košaricu, te htjela baciti cijelo čudo mojih stvari... inače se za moju staru treba znati da je čisti manijak što se tiče čistoće, no ja sam otprilike potpuna suprotnost tome, što ne znači da živim u prljavštini, nego sam jednostavno zdravo, teenagerski neuredna... no to ipak ne znači da mi mora izbacit stvari!! kako tako je prošla i ta subota, no došla je nedjelja, koja je dala posljednju "dozu" onoga što je bilo u subotu... spavam ja još naveliko, kada čujem da netko uđe u sobu, tko drugi nego stara... da objasnim, u mojoj sobi ima dvije velike police pune knjiga, na koje ja osim knjiga stavljam i kojekakve časopise i moju "BIBLIJU", tj. svezak od 6 bilježnica saljepljenih u jendu veliku, krcatu svakakvim člancima o rock, metal i punk grupama, što sam ja sve skupljala godinama... no ta bilježnica, več po svojoj starosti (sada skoro več 3 godine) i količina materijala...paaa ne izgleda baš fotogenično, da to tako formuliram, više je onako "kupusasta"... no, glavno da sam ja tu bilježnicu stavila na policu, kako bi ju stara ujutro skinula otamo...no to još nije bilo sve, nisam mogla zamislit zašto ju je skinula s police, pa sam ju stavila nazad... kasnije, upadne stara i počne se derat na mene; kako ja to mislim, kakvo je to smeće na polici...i pošto je prozor u tom trenu bio otvoren, HTJELA JU JE IZBACIT!!!! spasila sam svoju bilježnicu još u zadnjem trenutku...pa tamo je bilo svega, da ne pričam... stvar je u tome, što od tog trenutka više nisam rekla ni riječ staroj... užasno se ljutim na nju...imam nešto kako "prvailo" ili tako nešto : "seri po čemu god hoćeš, no pusti moju glazbu i stvari koje se vežu uz nju na miru, inače češ nastradat" mislim, nije to onako u stili, "glazba ti je užasna", nego u ovakvom stilu, ili da mi nešto naprave mojim CD-ovima... to je neoprostivo e pa moja stara je upravo učinila to, poslije toga se naravno pokušaval još ulizivat, pitala me treba li tam neki sat, htjela mi uvaliti tam neku kemijsku i blokove...no nije ni jednom rekla "sorry" ili mi dopustila da stavim svoju bilježnicu na policu, rekla je samo da će ju baciti kroz prozor ako ju samo ugleda na polici... toliko o tome... neka zaboravi da joj to oprostim.... inače me je dosta teško naljutiti ili rastužiti, jer kad meni pukne film, onda je to zaista gotovo-i ne praštam nikome .... toliko zasad o tome... xoxo  |
|
skoro zaboravih, pa danas je rođenda mojeg malog genija! da je još živ, sada bi mu čestitala, no pošto se rodio prije famoznih 250 godina, bit će teško...iako bih znala metodu-dvije
dakle, radi se o Mozartu! o kome bi i drugom pričala? slavni glazbenik i skladatelj rođen je na ovaj dan prije 250 godina....lijepa brojka, nema što... i što je sve stvorio? uh, bilo bi to teško nabrojiti, no glavno da je stvorio nešto po čemu se pamti, i to ne samo jendu stvar, nego cijeli niz! tko od naših današnjih zvezdica može stvoriti takvo što? paa... jedino s enarod možda ipak malo više sjeća na bob marley-a i kurt-a cobaina, no ovaj ostatak...sve zavisi o tome u koju se subkulturu spada ;) danas nema pravih "zvijezda" kao prije stotinjak godina, danas je to ipak drukčije...u ono doba nije posotojao ni tja pojam "zvijezda"...  no idem ja sad, u što se ja sve ne dam uvući, trenutno se spremam na prvi sastanak mladaži biljskog crvenog križa... jesus...ajde da i to preživim... |
|
ah, obožavam ovaj izum...konačno mogu stavljati slike onako kak treba, kao što rekoh, trenutno sam happy...a još nešto što me čini happy je da sam danas dobila nekoliko CD-ova, od kojih je jedan, band za koji u principu nikad nisam čula, zovu se Murderdolls. jesus, što je sto super!!
marilyn manson with the album "antichrict superstar" + a lil' bit punk = murderdolls jao, što su dobri...ne mogu prestati slušat pjesmu "twist my sister".... jedna mala slikica, za Anu (pošto mi je ona dala taj CD):  ovo je jedno, drugo, danas sam gledala kako neke tamo knjige kako bih mogla naučiti svirati gitaru i...NEMA! mislila sam da ću pasti, stvar je u tome da ima nekih tamo udžbenika i kojekakvih stvari, no mislim da je to več za malo naprednije od onih koji ne znaju ni kako da gitaru drže u ruci... to me malo "ubediralo"... stara je našla neke instriukcije, ali se plaćaju 55 kune i 40 (!) lipa na sat! sam da mi je znati odakle su izvukli tih 40 lipa....čudaci dakle, nemam pojma kako ću naučiti svirati, no smislit ću nešto, u knjižari su rekli da će sljedeći tjedan dobiti takve neke knjige za luzere poput mene...no kao što rekoh...makar crkla, naučit ću... pitala sam čak i u antikvarijatu, nemaju ništ :( a tamo me inače jako vole, hehe... ljudi moji, nikad ne bi povjerovali kako je antikvarijat super stvar! na riječ "antikvarijat" svi odmah pomisli na neke tamo stare i prašnjave knjige, ne nekakve stare stvari koje u biti nisu potrebne nikome, no to zaista nije tako! u ovom mom voljenom, jedinom i neponovljivom antikvarijatu "Ezopu" ima svega što god mi srce zaželi-od horrorca do klasičnih knjiga, ima svega. a da ne pričam o CD-ovima! nikada ne bi povjerovali, ali u tom antikvarijetu ja kupujem CD-ove po 60-70 kuna! originale i jedva korištene, a u CD shopu su mu duplo toliko... a glazbe ima svakakve, od Mozarta, Tristanie, Green Day-a do kojekakvog domaćeg smeća aka narodnjaka i kojekakvih hrvatskih izvođača aka smeća... mislim da je to zaista cool stvar, ako ti se ne sviđa neki cd ili knjiga, odneseš tamo, dobiš pare, a neko sretan što konačno može kupiti taj cd ili knjigu za povoljnu cijenu...obožavam tu trgovinu, a oni obožavaju mene-donosim mušterije, hehe ženska mi uvijek da neki popust jer stalno visim tamo ;) no toliko za sad, prsti će mi otpasti od hladnoće xoxo  |
|
sada mi je konačno srce na mjestu, uspjela sam staviti jednu prelijepu sliku Luisa Royoa...to je prva prvcata slika koju sam ikad vidjela od njega, poslali su mi je mms-om, izvjesni gospodin mortal love (nadam se da ovo ne čita), o.k. slika je zaista ogromna, no ipak je prelijepa, pa bila koliko god velika, morala sam ju staviti ;)
a ona druga...to sam jednom vidjela kod frendice i otad ju tražim, tražim...i nedavno mi ju je jedna iz mađarske poslala msn-om...sam da mi je znati kako su to uspjeli napraviti, garant nije zapravo probodena, ali je ipak cool |
dakle, evo mene opet...
ovo moje drndanje po žicama je zaista patetično...iako sam došla do nekih vrlo zanimljivih zaključaka, ne mogu naučitit svirati tu gitatu preko noći... nemam pojma, nekako imam osječaj da nisam zavrijedila tu gitaru, recimo, drugi znaju svirati več godinama i nemaju svoju gitaru, a ja ne znam ni jedan pišljivi akord ili što god, a več mi ju kupe.... kako da ja to naučim? pa nemam nikakvog talenta ni bilo što, nikad nisam ni imala gitaru u ruci... no, kao što rekoh, naučit ću svirati, makar crkla, makar mi ruke odpale, makar ne znam, bilo što, no naučit ću svirati!!! danas, kao i svaki dan, išla ja busem od osijeka do bilja, i kao uvijek, moram ja primječivati svakojakve stvari... to je za mene sasvim uobičajeno... dakle, primjetila sam natpis MJESTA ZA SJEDENJE 45 MJESTA ZA STAJANJE 54 dakle, razmišljam ja o tome sve do bilja, i ne mogu vjerovati, možda i ima 45 sjedalica, ne znam,nisam prebrojala, no da u taj mali pišljivi, zagušljivi bus mogu stajati 54 (!) osobe? mislim, onako, može biti da je to vjerojatno, no ne mogu shvatit kako će se u tu malu limenu kutiju ugurati njih ukupno 99!! ne da je to čudno nego je nevjerojatno... neznam kako se njih toliko potrpa u one "jugovce", to mi je čisto nevjerojatno...ja sam navikla da je moj bus uvijek poluprazan, no ovo... o.k., sad će svi pomislit da sam totalno popizdila, no zar se nitko nije još zapitao kako je to moguće? dobro, priznajem: popizdila sam :) no toliko za danas, još me čeka povijest, latinski i matematika... wish me luck ;) xoxo |
|
danas mi skoro pa ništa više ne može pokvarit raspoloženje! preživila sam biologiju kod one dvolične glupače, koja me, iako ja to ne želim, hoće poslati na neko jebeno tamo natjecanje...boli me briga za nju i njezinog zasranog muža i cijelu njezinu jadnu rodbinu...nek svi odu do vraga...
o.k. sad sam se napsovala i iskalila, možemo dalje ;) ima od te glupače i važnija vijest: DOBILA SAM GITARU! ! ! ! ! ! ! kako li je samo prelijepa, akustična sa šest žica, sve to pod krasnim imenom Yamaha...kako li ju samo obožavam, danas sam cijeli dan u školi pričala samo o njoj, moja prva gitara...iako možda i posljednja, sudeći po mom muzičkom talentu :) danas, u 6 sati ujutro, pita mene stari: "kakvu si ono gitaru htjela" "ha?" "kakvu gitaru?" "pa Yamaha...zašto?" "ništ, sam pitam..." i tako ja fino ošla u kupaonicu, perem ja naveliko zube, kad mi upadne stara: "kad završiš dođi u dnevnu sobu" "zašto?" "sam dođi..." budem ja gotova sa svime u kupaonici, upadnem u dnevnu sobu i vidim kako mi stara otvara onu neku torbu od gitare... "što je sad to?" "gitara, tvoja i zolikina (zolika aka zoltan je moj mlađi brat)" "aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa" bila sam happy ko' nova godina, a jesam još i sada.... iako je stvar u tome što ja uopće ne znam ni svirati na toj gitari, uopće još nikada nisam ni držala takvo što u ruci.... a kad sam pitala starog zašto mi je kupio gitaru, kojim povodom ili ne znam, uopće kako se toga sjetio, on je jednostavno rekao: "pa rekli ste (moj brat i ja) da bi htjeli naučiti svirati pa smo za 50 eura našli dobru gitaru u srbiji" boli me briga odakle je gitara, glavno da je gitara................ no toliko za danas, odoh ja blejiti u svoj novostečeni instrument :) |
nisam još završila s ovim za danas....
dakle, djeco draga, naša tema za danas je depresija? što mi možete reći o tome? to da je sranje takav odgovor, iako je neprimejren, mislim da bi bio najčešći... no proučimo to dalje, a što je ako smo jednostavno, loše volje, ne da nam se ništa, jednostavno smo smeće...što je to onda? pa mislim da je to samo neki lakši oblik depresije, iliti loša volja. mislim da je to dosta česta pojava, kod bilo koje generacije...kada se jednostavno ustaneš iz kreveta i nije te briga hoće li sada odmah kraj svijeta ili češ umrijeti tek tako, u krevetu...iako se po mom mišljenju ljudi ne bude tužni, to postanu tijekom dana ili možda odmah ujutro... no ne znam zašto je to tako, mi smo ljudi, može nas rastužiti sve i svašta, no da li je to uopće bitno? koga briga ako je netko drugi tužan? pa on je sretan, boli njega kurac (ili što več ima) za ono što je meni... mislim, stvar je u tome da ni život nema baš nešto previše smisla... rodimo se, poživimo nekoliko godina, više ili manje, nebitno, kojim slučajem se udamo, nekoliko derišta da ne izumre nacija, boljim slučajem penzija aka mirovina, par godina sporog umiranja te na kraju konačna i več željno očekivana smrt...ne isplati se živjeti, samo tako da bi opstao život? smiješno... životinje se stoput bolje uklapaju na ovu našu smećem zatrovanu planetu...što smo mi dali Zemlji? ama baš ništa, još smo je orobili više nego bi smo joj ikada mogli vratit? a zašto? da bi se vozikali u kojekakvim autima, kitili se zlatnim lancima, grijali dupe zimi i još bogzna što...na nebrojeno načina iskorištavamo ovu, od prvog dana prokletu planetu, no nikada se još nije nitko zapitao, što ako sve bude gotovo, recimo sutra? propadne sve... što bi onda radili? da nam ponestaje tlo pod nogama, da sve odu u zrak? zar bi i onda sjeli u auto i pokušali se nekao odvesti? negdje daleko, gdje na ne može dostići smrt? i gdje bi bježali? nigdje...nema gdje da se bježi.... koliko nam onda vrijede naši mali zasrani životi? bi li onda na sve načine pokušali spasiti onu malu vatru što gori u nama, onaj mali organ što nam kuca stalno i bez prestanka sve do samog kraja? vjerujte mi da bi... to je taj prokleti instinkt za preživljavanje, bilo kako, možda čak i preko leševa voljenih, pokušali bi preživjeti...isto kao životinje, to nam je među još ponekim "sitnicama" ostalo zajedničko...taj prokleti instinkt za životom....od kojeg nam nema spasa... no, još mi uvijek nije jasno, zašto ljudi to sve rade, zašto ja to sve radim...živjeti, kada znam da ću, prije ili kasnije, 100% umrijeti...iskoristi svoj život najbolje što možeš...no zašto? ionako ga živim samo jednom (ako ćemo gledati s biološkog stajališta), ionako su svi osjećaji samo proizvodi hormona i živčanih impulsa... što se tu ima žijveti? ne znam, možda ovo govorim samo zato što je meni trenutno kako "super",ne znam kako žive ona gladna djeca u africi, ne znam kako je kada netko uperi pištolj u tebe, ne znam još ništa od toga, a ako se mene pita, ne bih ni htjela saznati...ne znam u biti ni što da mislim o tome svemu, milsimda to svatko treba oldučiti sam za sebe, hoće li sada odmah završiti sa životom ili mirno sačekati 80 i neku................................................................................... no sad sam se več dobrano udaljila o mojoj maloj temi o depresiji, no ovo je moralo biti napisano.... no dosta o tome za danas, o depresiji možda neki drugi put, nadam se da je ovo zasad dosta, može i to poslužiti za tu svrhu.... xoxoxo |
Dakle, evo mene opet...nitko mi nije otvorio blog... :( to me deprimira
otkad sam jučer ugasila komp i pošla "učiti" ne mogu prestat misliti na ovaj prokleti blog, stalno mi se vrte neke tamo teme po lgevi, ne mogu prestat misliti na to...inače bi treuntno trebala sjediti na dodatnoj iz informatike, no koga briga... ovo mi je sad bed što mi nitko ne čita blog, no kada bolje razmislim, koga bi to uopće zanimalo što ja tu pisuckam? možda će jednoga dana zanimati, no ne vjerujem da će to biti uskoro... vidjela sam neki odličan blog, nešto što sluša na ime "knjiški moljac" , a sada kontam kako je ovo što ja tu izvodim zaparavo very pathetic, da se tako izrazim... o meni treba znati kako idem u jednu, hm, dosta čudnu srednju, pa tako ne primjer, moramo rješavati zadatke za kojekakva natjecanja i slušati kojekakve koncerte u povodu Mozartovog rođenja (može biti da je i smrt, nisam sigurna...)... dakle, da pričam nešto o tome: prije par dana smo pisali tam neki test, što je išlo pod nazivom "natjecanje iz biologije, kemije, ekologije i vjeronauka", no, vjeronauk je srećom izostao, pa je ostalo samo to troje...no tu još nije gotova priča, treba se znati da meni ta 3 predmeta ne znače beš previše osim pjesmice koju se treba naučiti kako bi popravili prosjek, to je za mene biologija, a i kemija, dok je fizika več sasvim druga priča...no stvar je u tome da smo frendica i ja postigli najviše bodova u cijelom razredu, no što je još veća fora, taj test aka natjecanje smo pisali pod matemanikom, a pošto nam je profesor iz matematike razrednik, pa možete si milsiti- "okrugli stol"... i sad ja imam nešto kao grižnju savjesti, jer priznajem, starno nisam toliko pametna da napišem toliko dobar test...i sad oni mene žele slati na gradsko? zato što ja najbolje znam hrvatski, pa mislim stvarno...znam da ne zaslužujem to, a inače su ti predmeni možda jedni od onih koji me uopće ne zanimaju... ovo više nije normalno, a i inače sam toliko lijena, ne vjerujem da bih ikad uspjela naučiti to sve gradivo...i'm just a luzer, nothing more, nothing less dalje, da se dotaknem i glazbe, što sam u biti i kao obečala...danas je u našoj školi bio nešto kao koncert, kao što rekoh, za neku Mozartovu obljetnicu... stvar je u tome što se meni to sviđa, koliko god današnja "mladež" (ta mi riječ ide na živce) pljuvala po tome... to je toliko lijepo i skladno i sve, jendostavno savršeno, dok ovo današnje, pa ne znam, nekako je i to dobro, to su ipak današnji Mozarti, no nekako mi je ipak čudno što ono što su sve nekako izmijenili, skratili i prije svega, prodali... mislim da to nipošto nije o.k., jer kao što znam, Mozart je umro kao potpuni siromah... nema više onih koji su slavni stoljećima, nema više pravih legendi...za to kao i još puno mnogih stvari, imam svoju teoriju: dakle, prije u doba antike i srednjeg vijeka, jednostavno je bilo manje ljudi, ne znam da li nas je bilo milijardu...i pošto je bilo manje ljudi, manje ih se bavilo pisanjem ili več čime god...jednostavno je bilo manje ljudi koji bi osjetili potrebu za pisanjem iliti skladanjem, tako jednostavno...a i inače je komunikacija bila slabija, pa su do dalekih krajeva stigli samo oni najbolji, koji su očuvani do danas, i to je to... a danas nas ima skoro možda i više od 6 milijarde, jendostavno ima više ljudi, komunikacija je bolja...danas svaki petnaestogodišnjak može imati bend, može svirati gitaru ili što več, može sve...ima više talentiranih ljudi, a ima više i onih pseudo talentiranih koji misli da nešto znaju, a u biti nemaju pojma ni o čemu (just like me).... to je to zasad o školi.... |
dakle, svima još jendom pozdrav....
ne znam kako bih započela ovu poruku, jer mi je ovo več drugi pokušaj (prvi se netragom izbrisao) mislim da je ovaj blog zaista sjajna stvar, iako ne znam koga uopće zanima svo ovo smeće što ja tu pričam...mislim o.k. mogu pisati, pa će se to i objaviti na netu, no koga to zapravo u biti zanima? čitati što neka tamo anomimak piše po netu? pa ne bi se ni meni dalo, iako po novijem čitam možda i više nego što bi bilo pametno, dobro... nisam još nikada pisala ovakav blog ili što li je ovo više, nisam ih u biti nikada ni čitala, ovo mi je samo tako zanimljivo, ne znam koliko će još ostati.... ne znam o čemu bih zapravo pisala, što bi moglo biti znaimljivo ili uopće čitljivo.... znam da ima puno gramatičkih i pravopisnih grešaka, i bit će ih još na milijune, jer, s jedne strane ne znam pisati s 10 prstiju onako kako treba, nego tu tipkucam slova što zaista izgleda komično, no barem sam se več uvježbala i u tome :) s druge strane, nisam baš najbolja u gramatici, iako bih kasnije htjela ići na novinarski fakultet...no ne vjerujem da će me uopće primiti....takvog luzera kao mene..... nadam se da nije nikome bed što ne koristim velika slova, to mi je samo dodtatna blamaža :) o čemu sam zapravo htjela pisati u ovome blogu? pa u biti o stvarima koje me zanimaju, o mojoj voljenoj glazbi bez koje ne vjerujem da pi poživila i minutu, stalno ju slušam i kada smijem i kada ne :) no inače sam čista štreberica, pa naravno ne slušam na nastavi.... dakle, to bi bilo to za danas, kao prvi "post", stavit ću koju sliku (barem ću pokušati), možda bude čak i znaimljivo.... xoxox |
| siječanj, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
