danas mi skoro pa ništa više ne može pokvarit raspoloženje! preživila sam biologiju kod one dvolične glupače, koja me, iako ja to ne želim, hoće poslati na neko jebeno tamo natjecanje...boli me briga za nju i njezinog zasranog muža i cijelu njezinu jadnu rodbinu...nek svi odu do vraga...
o.k. sad sam se napsovala i iskalila, možemo dalje ;)
ima od te glupače i važnija vijest:
DOBILA SAM GITARU! ! ! ! ! ! !
kako li je samo prelijepa, akustična sa šest žica, sve to pod krasnim imenom Yamaha...kako li ju samo obožavam, danas sam cijeli dan u školi pričala samo o njoj, moja prva gitara...iako možda i posljednja, sudeći po mom muzičkom talentu :)
danas, u 6 sati ujutro, pita mene stari:
"kakvu si ono gitaru htjela"
"ha?"
"kakvu gitaru?"
"pa Yamaha...zašto?"
"ništ, sam pitam..."
i tako ja fino ošla u kupaonicu, perem ja naveliko zube, kad mi upadne stara:
"kad završiš dođi u dnevnu sobu"
"zašto?"
"sam dođi..."
budem ja gotova sa svime u kupaonici, upadnem u dnevnu sobu i vidim kako mi stara otvara onu neku torbu od gitare...
"što je sad to?"
"gitara, tvoja i zolikina (zolika aka zoltan je moj mlađi brat)"
"aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa"
bila sam happy ko' nova godina, a jesam još i sada....
iako je stvar u tome što ja uopće ne znam ni svirati na toj gitari, uopće još nikada nisam ni držala takvo što u ruci....
a kad sam pitala starog zašto mi je kupio gitaru, kojim povodom ili ne znam, uopće kako se toga sjetio, on je jednostavno rekao:
"pa rekli ste (moj brat i ja) da bi htjeli naučiti svirati pa smo za 50 eura našli dobru gitaru u srbiji"
boli me briga odakle je gitara, glavno da je gitara................
no toliko za danas, odoh ja blejiti u svoj novostečeni instrument :)
Post je objavljen 25.01.2006. u 17:06 sati.