Evo me leptirice..
Jadna sam, tužna, očajna..
Dan je bio katastrofa, jela sam puno..i slatkog i slanog..ma svega..
Mislila sam se uopće više ne vraćati na blog..al evo skupila sam snage da vam priznam kolika sam jadnica..
Ne možete vjerovati kako se ja jadno osjećam, prisiljena sam biti u ovom tijelu, a najrađe bih iskočila iz njega. Žao mi je ljudi koji me gledaju, koji me susreću na ulici i moraju me gledati ovako debelu, ružnu, odvratnu.. Kad gledam ostale u svakom vidim nekakav potencijal..netko lijepo pjeva, netko dobro crta, netko dobro uči, većina je mršava, većina je lijepa.. Al ja sam višak.. Nisam nadarena za ništa.. ne kužim zaista koja je svrha mene na ovom svijetu..
Ne znam bi li objavila ovaj post.. ne želim vam kvariti raspoloženje, mučiti svojim problemima, svojim očajem.. Ne znam..napisat ću ga do kraja..
Najrađe bi se ubila, da me pokopaju negdje pod zemlju i da me nitko nije prisiljen gledati ovakvu.. Neki će možda reći da sam iskompleksirana, al ne ja sam realna, govorim istinu..
Istina je, ja sam zaista mnogo sretnija od većine ljudi, imam odlične roditelje, brata, prijatelje koji me vole, zaista ima mnogo ljudi kojima je stalo do mene, ali ja jednostavno nemogu živjeti u ovom tijelu, kao da me nešto guši, neda mi mira. Jedini izlaz iz ovoga svega bi bio da smršavim.. al ja to ne mogu, nemam karakter, uvijek odustanem nakon tjedan dana, neda mi se više vrtjeti u krug, pravim sama sebe budalom.
Nemam više što za reći, osim da vam se divim i da ste vi sve lijepe i pametne i što je najvažnije niste kukavice kao ja, nikad ne odustajete..
Volim vas puno..
PuSsA

Debela krava