19.04.2006., srijeda
Stratovarius
|
Timo Kotipelto - vokal Timo Tolkki - gitara (prije vokal) Jari Kainulainen - bass Jörg Michael - bubnjevi Jens Johansson - klavijature Pitanje je da li je ikoji metal band koji dolazi iz finske uspio sakupiti takav following kakav je uspio Stratovarius. Toliko veliki broj klonova u metalnom glazbenom svijetu mogu "prouzrokovati" samo najveci, a Strat spada (ma koliko neki to mozda ne priznavali) upravo u tu klasu. Sa svojim najboljim albumima su utabali pravce melodicnom power metalu i svugdje se spominju uz Helloween, Blind Guardian, Gamma Ray, Running Wild te ostale velikane powera. Korijeni ovog najpopularnijeg finskog metal banda sezu u pocetke osamdesetih godina prethodnog stoljeca i banda Black Water. U tom bandu su svirali bubnjar i pjevac Tuomo Lassila, bassist John Vihervä i gitarist Staffan Strĺhlman. Njih troje su 1984. odlucili osnovati Stratovarius, band koji je svirao pod velikim utjecajem tada sveprisutnih Sabbatha i Ozzya Osbournea. Iste godine je bassist Vihervä odlucio napustiti band te ga je zamijenio Jyrki Lentonen iz banda Road Block (gdje je svirao sa buducim clanom Stratovariusa - Timom Tolkkiem). 1985. je godina kada Staffan odlucuje napustiti band, a Tuomo Lassila povlaci mozda najkljucniji potez u stvaranju banda kakvog ga znamo danas, nazvao je Timoa Tolkkia (Road Block , Antidote) i upitao da li zeli svirati u bandu. Tolkki je to shvatio kao veliku priliku te je objerucke prihvatio poziv. Kako je Tuomo imao dosta ogranicen raspon glasa Timo je uz gitaristicke preuzeo i pjevacke duznosti te se krenulo stvarati melodicni, brzi metal sa tendencijama prema klasici u kojoj Tolkki i ostatak banda i dan danas imaju jedno od vecih uporista. Ipak, to ce se u pravome svjetlu pokazati tek za vise godina... Prvi rezultat njihovog truda je izasao tek 1987. u vidu demo snimke na kojoj su se nalazile pjesme: "Future Shock", "Fright Night" i "Night Screamer". Tada dolaze do zakljucka da su klavijature obavezne ako zele svirati melodicni, power, metal. Potraga za klavijaturistom je zavrsila kada u band stupa Antti Ikonen. Sljedece, 1988. je uslijedio prvi singl "Future Shock/Witch Hunt" , a 1989. izlazi drugi singl "Black Night/Night Screamer" . U svibnju iste godine na trzistu se pojavljuje debi album, nazvan "Fright Night" i to za izdavaca CBS Finland. Napokon je marljiv rad ovoga banda nagradjen izlaskom njihovog prvog albuma, ali unatoc tom velikom uspjehu Jyrki napusta Stratovarius. 1990. je snimljen materijal za sljedeci album na kojemu je Tolkki odsvirao sve gitaristicke te bass dionice, a bogme i pjevao! I iako se na knjizici nalazi slika Jaria Behma kao bassista istina je da je on nedugo nakon sto pridruzio bandu zamoljen da ga i napusti posto im nije odgovarao njegov stil sviranja. To je jedna od naznaka Tolkkijevog "preuzimanja banda pod svoje", a za uspjeh njegove vrlo jasne ideje zvuka i glazbe Stratovariusa potrebni su mu bili "sposobni" glazbenici, ali o tome nesto kasnije. Sada smo vec u 1992. i izasao je "Stratovarius II" no vec nakon nekoliko mjeseci album dobiva novi cover i naziv - "Twilight Time" . Tim albumom je zapoceo strelovit uspon Stratovariusa na japanskom trzistu koje je zbog svoje masivnosti i zaludjenosti svime sto je brzo i melodicno te nadasve dobro mnogim bandovima "prvo" trziste. Band nastavlja marljivo raditi te nastaju nove pjesme, radi se velika promocija (prvenstveno u Japanu), a redaju se i koncerti. Sve se to nastavlja i 1993. kada u band stupa josh jedan clan koji se zadrzao do danas, tj. bassist Jari Kainulainen (moze ga se cuti kao gosta i na prvom albumu grupe Warmen ). "Najtisi" clan Stratovariusa je cista primjena poslovice "tiha voda brege dere" jer njega bash necete vidjeti i cuti u prvom planu, a opet zvuk ovog banda nikako ne bi bio potpun bez njega (pogotovo brzhi dijelovi). Kako sve ne bi bilo "savrseno" Tuomo Lassila je zbog ozljeda na obje ruke morao odmarati od bubnjanja dva mjeseca te je na snimanju materijala za sljedeci album priskocio u pomoc Sami Kuoppamäki (bubnjar banda Kingston Wall ). Sljedece, 1994. je uslijedio treci album nazvan "Dreamspace" i prva turneja po Japanu. Prenatrpanu devedeset cetvrtu je vidio i prvi Tolkkijev solo album "Classical Variations And Themes" koji je upravo kako i samo ime govori, ispunjen pjesmama klasicne podloge, a odsvirane na melodican nacin ovog virtuoza na gitari. I iako nikada zapravo nije izasao iz Malmsteenove sjene Tolkki je uvijek smatran jednim od najboljih gitarista na planeti. To je dokazao i brojnim gostovanjima na albumima mnostva glazbenika (Edguy , Avantasia itd.). Kako im slucajno ne bi bilo dosadno decki su to ljeto potrosili na sredjivanje posljednjih poslova vezanih uz cetvrti album. A onda genijalan potez! U band dolazi Timo Kotipelto koji je doduse odbijen negdje godinu i pol prije tog datuma kada je upitao da li Stratovarius mozda treba pjevaca. Ovog puta je Tolkki shvatio da band treba pravog pjevaca kako bi se zvuk Strata razvio do svojih maksimalnih mogucnosti, a pri tome su njegove obje ruke, oci i mozak trebale biti fokusirane samo na gitaru. Uz Kotipelta pocinje era prepoznatljivog zvuka banda koja traje josh i danas, uz male odmake. Kotipelto je kao i ostatak ovog dream-teama od banda pozivan na gostovanja na raznoraznim albumima (Ayreon , Warmen), ali je nedavno zapoceo i solo karijeru (Kotipelto). I tako je 1995. josh jedna prekretnica za ovaj band, objavljen je "Fourth Dimension" , prodaja albuma se udvostrucila, a sam zvuk Stratovariusa je postao mnogo blizi onome koji prevladava posljednjih godina. Daleko da se sve promijenilo, no polako je zaboravljen nesto vise rockerski prizvuk prethodnih albuma te se prionulo poweru koji ce svoje vrhunce kod ovog banda dostici na nekoliko sljedecih albuma. Tolkkijeve roshade sa line-upom banda po svojem nahodjenju nastavile su se nakon velike turneje po Europi i Japanu kada je shvatio da Tuomo Lassila i Antti Ikonen imaju dosta drugacija poimanja zvuka i glazbe Stratovariusa od njega samoga. I iako on nije bio jedan od zacetnika banda, tijekom godina je preuzeo sve konce u svoje ruke. Tocno je vidio gdje ovaj band ide i gdje treba doci. Na zalost, Tuomo i Antti nisu bili toliko "odani" metalu te ih je Timo zamolio da napuste band, sto su oni na kraju i napravili. Poslije uspjeha koji je uslijedio sa "Fourth Dimension" u band dolaze dva prekaljena glazbenika te tako Timo Tolkki uspjeva u svojem naumu, sto ce postati evidentno od tog trenutka nadalje. Da ne spominjemo da se ovaj line-up odrzao do danas. Prvi je Svedjanin, virtuoz na klavijaturama koji je svirao u mnogim bandovima - Jens Johansson, a drugi je Njemac, kojemu doduse zamjeraju jednostavnost s kojom bubnja, ali svejedno ritam masinom najviseg ranga - Jörg Michael. Sada cemo se malo pozabaviti karijerom ovog radisnog dvojca. No da se ovaj tekst ne bi pretvorio u dvadeset stranica nabrajanja svih djela i opisa istih na kojemu su oni svirali, pjevali i pruzali potporu svakojake vrste, samo najnuznije informacije slijede. Jörg je svirao u: Rage (bio od pocetka u bandu tj. 1984., a napustio ga je 1987.), Mekong Delta (od pocetka i u ovom bandu tj. 1987., a nastupao je pod pseudonimom Gordon Perkins, napustio je band 1991.), Axel Rudi Pell (i ovdje od poceka u bandu, tj. 1989., a napusta ga zbog posvecivanja Stratovariusu 1998.), Running Wild (bubnja u dva navrata tj. tijekom 1990. te u periodu od 1993. do 1998.), Grave Digger (bunja u periodu od 1993. do 1994.), U.P. sto stoji za Unleashed Power (u njemu bubnja od 1997., a namjerava i dalje), Avenger , Blizzard, Book Of Sin, Glenmore, Headhunter (band je postojao od 1990. do 1994. te su izasla tri albuma), House Of Spirits (bubnja od pocetka tj. 1994., a sada je band u stanju "mirovanja"), Laos , Paganini , Raymen , Der Riss, X-mas Project . Lista izdanja na kojima je bubnjao u nekim od ovih nabrojanih bandova se nalazi pri kraju teksta, u diskografiji. Jens je takodjer JAKO aktivan glazbenik pa je njegova lista sljedeca: Blackmore's Night (gostuje na "Under A Violet Moon"), Yngwie Malmsteen (od pocetka je u bandu tj. 1984., a napusta ga pet godina poslije iliti 1989.), Dio (svirao u periodu od 1989. do 1991.), Mastermind (u ovom bandu svira, usporedo sa Stratovariusom, od 1998. pa sve do danas), Silver Mountain , Snake Charmer , Star One (sudjelovao kao gost na albumu "Space Metal"), Erik Borelius, Deadline, Steve Ross, Ginger Baker, Tony MacAlpine, RAF, Shining Path, Bulldog, Jonas Hellborg Group, Robert Blennerhed, Itä-Saksa, Benny Jansson, Andy West, Jonathan Mover, Sonata Arctica (svirao na "Winterheart's Guild") , Roland Grapow (pridruzio se ex-Helloween gitaristi na "Kaleidoscope") , Hammerfall (odsvirao solo na bonus pjesmi za "Crimson Thunder"). Te mnostvo solo izdanja ili projekata sa bratom Andersom ( Jens Johansson, The Johansson Brothers, Johansson, Anders Johansson ). Takodjer se iznimno bogata lista izdanja na kojima je svirao u nekim od ovih bandova nalazi pri kraju teksta, u diskografiji. Dakle, kada su i oni stigli (vidljivo je iz njihove biografije kolike kredencije stoje iza njih) svi preduvjeti za stvaranje neceg novoga, neceg jako brzog i uz to melodicnog su bili tu i rezultat broj jedan je album iz 1996., "Episode" . Kako bi sve imalo dasak simfonicnoga, koristene su po prvi put usluge zbora od cetrdeset pjevaca i zicanog orkestra sastavljenog od dvadeset sviraca. Kasnije se to razvilo u pravi trademark banda i na svakome sljedecem albumu se koriste usluge orkestra i zborova. Tesko je vise i zamisliti neko izdanje Strata gdje se ne cuje ispreplitanje mnogobrojnih komponenti orkestra i samoga nukleusa banda, tj. petero clanova, a o zborovima ne treba ni pricati. 1997. izlazi "Visions" . Nezaobilazno djelo u karijeri ovoga banda, ali vjerojatno i jedan od deset najboljih albuma power metala ikada izdanih. Skoro svaka pjesma na albumu je svojevrsno remek-djelo, ali izdvojit cu (pomalo nepravedno) samo "Black Diamond". Taj album utire put mnogim bandovima u finskoj i cijelome metal svijetu. Pa tako danas na sceni imamo Sonatu Arcticu, Nostradaemus i kosh i josh power bandova koji navode upravo Stratovarius kao njihov uzor, a to se u njihovoj glazbi i vise nego osjeti. Da ne bi samo pricali o poweru i mnogi bandovi drugacijeg usmjerenja navode Strat kao inspiraciju, samo da spomenemo Nightwish. Kako bi popratili taj album band odlucuje otici na turneju po Europi, Japanu i Juznoj Americi i kao rezultat toga 1998. izlazi dupli live album "Visions Of Europe" . Iste godine, ali nesto kasnije svjetlo dana je ugledao i njihov sedmi album "Destiny" sa singlom "SOS" koji su pobrali mnostvo hvale i nagrada po cijelom svijetu, a u finskoj skoro sve sto su mogli. Mora se priznati da ovaj album nije nadishao svog prethodnika, ali ostaje zapamcen po nekim od najboljih pjesama koje je ovaj band ikada napravio ("Anthem Of The World", "SOS", "Destiny"). 1999. kao posljedicu toga sto je band presao na njemacki Nuclear Blast dugogodisnji izdavac Noise Records izdaje best of u vidu "The Chosen Ones" . Nista posebno, best of kao best of, ali ima stvarno sjajan cover. Ocekivanja za sljedeci album su bila astronomska, ali su misljenja podijeljena u tome da li ih je band uspio dostici. Bilo kako bilo, 2000. je godina albuma "Infinite" pri izradi cijeg covera je zaposlen bio nitko drugi do Derek Riggs te se ta suradnja nastavila do danasnjih dana., a rezultat je jedan od najboljih covera koje je taj covjek ikada napravio. Posljedica svega toga je da band uzima dupina, uz karakteristicni ljiljan, kao jedan od zastitnih znakova banda. Uslijedila je josh jedna ogromna turneja, a po zavrsetku iste band najavljuje da ce uzeti stanku, koliko dugu nisu precizirali. Kao ispomoc u cekanju novog materijala 2000. izlazi njihov prvi VHS/DVD "Infinite Visions", a 2001. "Intermission" , disk prepun rariteta, obrada, bonus pjesama pokupljenih sa raznih singlova koji su izasli tokom godina i cetiri nove pjesme. Uslijedili su i solo projekti oba Tima. Tolkki izdaje "Hymn To Life" , a Kotipelto "Waiting For The Dawn" na kojemu mu se pridruzuje Jari. Nakon te pauze, band odlazi u studio u ljeto 2002. i snima materijala za dva full-length izdanja od kojih prvo, nazvano "Elements Pt.1" , izlazi pocetkom 2003, a drugo "Elements Pt.2" krajem iste godine. Dakle, proslo je skoro dvadeset godina od pocetaka ovog legendarnog banda, put koji su utrli mnogi slijede, a pomicanje granica je uvijek bilo u opisu ovoga banda. Mogu vam se ne svidjati, mozete ih cak i mrziti no nikako im se ne mogu osporiti zasluge za doprinos pri razvoju power metala, ali i metala uopce. Ako nista drugo, uvijek cemo imati Visions. |
14.04.2006., petak
Gamma Ray
|
Kai Hansen - vokal, gitara Henjo Richter - gitara, klavijature Dirk Schlächter - bass Daniel Zimmermann- bubnjevi Da li ste se ikad zapitali na sto bi licio danas, ako bi uopce postojao, power metal da nije bilo lika i djela individue poznate pod imenom Kai Hansen? Kai je svoju karijeru zapoceo u bandu Gentry, kojeg je osnovao sa Piet Sielckom 1978. Band postoji koje dvije godine, nakon cega se iz njega radja band Second Hell/Iron Fist u kojemu se vec naziru poceci kasnije legendarnog banda Helloween. Piet Sielck uskoro odlazi iz banda i osniva novi band, Iron Savior, kojemu ce se kasnije Kai Hansen pridruziti kao side projektu. U bandu su vec bili prisutni Ingo Schwichtenberg i Markus Grosskopf, a ubrzo im se pridruzuje guitarist Michael Weikath. I tako se radja novi band - Helloween. Upravo Kai Hansen donosi slavu Helloweenu svojim pjesmama ("I want out", "Future world", "Save us", "Halloween"...). Nakon cetiri godine, zbog mnogih nesuglasica sa Michael Weikathom i zbog lose atmosfere u bandu Kai odlazi u solo karijeru. Prvi projekt je bio sa pjevacem Ralphom Scheepersom, ali posto je snimanje proslo vrlo glatko i u dobroj atmosferi, Kai odlucuje, umjesto solo karijere, osnovati novi band pod nazivom Gamma Ray. I tako album "Heading For Tomorrow", izdan 1990., postaje zvanicno prvi album jos jednog novog banda Gamma Ray. S njim su postigli velik uspjeh u Njemackoj i naravno, u Zemlji izlazeceg sunca, Japanu. Na albumu Kai je nastavio stvarati brzi i melodicni power metal, muziku koja je proslavila Helloweene, dok su oni krenuli drugim smjerom s albumima "Chameleon" i "Pink bubbles go ape". Ubrzo po zavrsetku snimanja prvog albuma, Gamma Ray su morali malo odgoditi svoje pojavljivanje u power metal svijetu zbog odlaska bubnjara, Mathiasa Burchardta, koji je odlucio da mu je fakultet vazniji od banda. Uskoro su nasli novog bubnjara koji je bio nitko drugi nego Uli Kusch, donedavni bubnjar Helloweena. Sad je band bio napokon spreman, i to u slijedecoj postavi: Ralph Scheepers (vokal), Dirk Schlächter (gitara), Uwe Wessel (bass), Uli Kusch (bubnjevi), i naravno, mozak banda, Kai Hansen (gitara i vokal). S pocetkom turneje u prodavaonice je dosao i single "Heaven Can Wait", s ponovno nasnimljenom naslovnom stvari, jednom novom i tri stvari koje su ostale sa snimanja "Heading For Tomorrow". Turneja je prosla izvrsno i Gamma Ray su odlicno primljeni od publike, pogotovo u Japanu. Tako je vec 1991. izasla video kazeta "Heading For East", snimljena tokom koncerta u Tokyu. Slijedeci album, "Sigh no more" snimaju iste godine. Stil se dosta razlikuje od prvog albuma, a tekstovi su jako depresivni jer su radjeni na temu Zaljevskog rata koji se istodobno odvijao. 1992. band napusta ritam sekcija (Uli i Uwe), a zamijenjeni su s dvojicom mladih glazbenika iz njemackog demo banda "Anesthesia". Usto, Gamma Ray pocinju graditi svoj studio, tako da slijedeci album pocinju snimati tek 1993. Kai ocito uci na greskama, posto "Sigh No More" nije bio bas dobro prihvacen, i albumom "Insanity & Genious", Gamma Ray se vraca na pravi power metal (u ono doba poznat kao melodic speed metal), a album svoju promociju dobija na "Melodic Metal Strikes Back" festivalima. Odrzana su cetiri koncerta pod tim nazivom, a snagu melodic metala predstavljaju Gamma Ray, Hellicon, Rage i Conception. Cijeli nastup u Hamburgu se snima i Gamma Ray izdaje video "Lust for live", koji je izdan i na CD-u "The power of Metal" koji dijele s ostalim bandovima koji su nastupali na "Melodic Metal Strikes Back". Taman uoci snimanja novog albuma, javljaju se novi problemi. Ralph Scheepers je izbacen iz banda. Sto se tice razloga izbacivanja, njih je bilo napretek. Ralph je zivio 500 milja od Hamburga i dolazio je na probe vikendom, a odbijao je preseliti se blize. U to vrijeme Rob Halford odlazi iz Judas Priesta, i Ralphova vjecna zelja da bude njihov pjevac je postala moguca, tako da nije bilo sigurno hoce li Ralph uopce nastaviti s pjevanjem u Gamma Ray ili ne. Ralph nije dobio mjesto vokala u Judas Priestu, ali je zato nakon izbacivanja iz Gamma Ray osnovao svoj band Primal Fear, u kojem, za divno cudo, radi muziku u Priest stilu. Zbog tih komplikacija, slijedeci album je svijetlo dana ugledao tek 1995., pod nazivom "Land Of The Free", gdje se Kai vraca mikrofonu. Nisu svi bili odusevljeni tim potezom jer su svi culi "Walls Of Jericho" od Helloweena gdje je Kai imao glavnu ulogu za mikrofonom. Nakon izlaska albuma sve sumnje su bile uklonjene, i svi su se mogli uvjeriti u golemi i osvjezavajuci napredak Hansenovog vokala. Na albumu se pojavljuje i Michael Kiske pjevajuci na "Time to break free". Unatoc ponudama da ostane u Gamma Rayu, Kiske zeli imati solo karijeru, koja vise nema bas previse dodirnih tocaka sa heavy metalom. Band uskoro odlazi na veliku europsku turneju, s koje se vracaju sa materijalom za novi live album, "Alive 95", koji stize u prodavaonice 1996-te. Krajem iste godine, Gamma Ray krece u Spanjolsku. Taman prije pocetka te turneje, Jan (bass) i Thomas (bubnjevi) odlucuju izaci iz banda. Thomas ipak ostaje odraditi Spanjolsku turneju, a na Janovo mjesto privremeno dolazi Henjo Richter, multitalentirani glazbenik koji je svirao klavijature u cover bandu Uriah Heepa, nazvanog po njihovoj stvari Easy Livin`. Takodjer, Dirk Schlachter preuzima bass gitaru. Nakon Spanjolske, Gamma Ray su prisiljeni potraziti novog bubnjara i gitaristu. Uskoro ga i nalaze u liku Daniel Zimmermanna, koji se pokazao kao najbolji, a bome i najbrzi bubnjar koji je svirao u Gamma Rayu. Sto se tice gitarista, nije bilo problema u pronalazenju. Henjo Richter, nakon sto se je pokazao na Spanjolskoj turneji, i kad je prezentirao bandu dvije svoje stvari, pozicija gitariste mu je bila zagarantirana. Tu pocinje drugi dio burne povijesti Gamma Raya, koji od tada i nije vise toliko buran, jer je band od tad ostao u istoj postavi i mogao se neometano posvetiti stvaranju muzike. Slijedece 1996-te, Gamma Ray sudjeluje na oba "Tribute To Judas Priest" albuma sa dvije pjesme. Za taj tribute se bandu kratko vraca Ralph Scheepers i pomaze svojim halfordovskim vokalom u snimanju pjesme "Exciter". Usprkos odlicnoj suradnji Ralph se ne vraca u band i nastavlja s radom u Primal Fearu. Snimanje slijedeceg albuma, petog po redu, zapocinje u ozujku 1997., i u svibnju izlazi EP "Valley Of The Kings", na kojemu se nalazi i jedna pjesma Iron Saviora. Odmah po zavrsetku snimanja albuma, band odlazi na prvu Juznoamericku turneju, gdje im se u pjevanju "Future World" na koncertu u Sao Paolu pridruzuje Andre Matos (Angra). Novi album uskoro dolazi u prodavaonice pod nazivom "Somewhere Out In Space" (prvotno nazvan "Man, Martians & Machines"). Album je konceptualnog sadrzaja, inspiriran filmom "Odiseja 2001", i po mnogima drzan najboljim Gamma Ray albumom do danas. Takodjer, to je i najbrzi i najmelodicniji album koji su Gamma Ray napravili dotad. Album se prezentira europskom turnejom, na kojoj ih prate kao predgrupe Hammerfall i Jag Panzer. Takodjer, uskoro krece i turneja po Japanu, zemlji koja je postala nezaobilazna sto se tice metal koncerata. Taman prije turneje, zbog velike zainteresiranosti japanskih fanova, izlazi CD "Karaoke Show" koji sadrzi hitove bez vokala. Pobjednik karaoka koje su organizirali Japanci, je mogao otpjevati jednu stvar s Gamma Ray na tonskoj probi. 1998. u prodavaonice stize CD nazvan "Hansen Worx" i govori da je genij Kai Hansena vec dobro primjecen. Na albumu se nalaze Hansenovi hitovi koji su proslavili Helloween i Gamma Ray, a sadrzi i pjesme drugih bandova u kojima se Hansen pojavljivao kao gost. Iste godine, posto Gamma Ray nisu imali neki burni raspored, i clanovi su imali vremena, Daniel Zimmermann odlucuje odmor iskoristiti za novi projekt. Kako je vec neko vrijeme svirao u cover bandovima s Chris Bayom, dosli su na ideju da osnuju autorski band. Ubrzo su skupili ostatak banda, i Freedom Call je postao novi obecavajuci band za power metal. Da i njihova muzika vrijedi, pokazuje i cinjenica da su upravo izdali svoj treci full length album. Slijedeci album Gamma Raya je zavrsen 1999., i svjetlo dana je ugledao pod nazivom "Powerplant". Album je ponovno konceptualan, inspiriran je svemirom i zavrsetkom jednog tisucljeca, a i znakovito zavrsava pjesmom "Armageddon". Ovaj put za crtez na coveru je bio zasluzan nitko drugi nego Derek Riggs, koji se proslavio coverima za Iron Maiden i njihovom maskotom Eddijem. Na albumu se nalazi i obrada, ovaj put od nitijednog heavy metal banda, vec "It's a Sin" od Pet Shop Boysa. Naravno, power metal verzija, koja se odlicno uklopila u album. Posto je prelazak u novo tisucljece prosao bez dolaska vanzemaljaca i bez armageddona, 2000.-te se Gamma Ray odlucuju za best of album. Umjesto da lupaju glavom koje stvari staviti na taj album, rijec daju fanovima glasanjem preko interneta. Best of albumi za bandove inace znace odmor, jos jedno izdanje ali bez ulaska u studio, ili sluze rijesavanju dugova prema diskografskoj kuci. Ali to ne vrijedi i za Gamma Ray. Momci odlaze u studio i radije nego da remasteriraju, ponovno snimaju sve pjesme prije "Somewhere Out In Space" albuma koje se pojavljuju na best of-u. Album se na kraju sastoji od dva CDa, gotovo CD i pol sacinjavaju ponovne snimke starih stvari, i daje mu se naziv "Blast From The Past". Svima koji nisu upoznati s radom Gamma Raya, toplo preporucam ovaj best of, jer daje jedan lijepi presjek rada ovog banda, od samih pocetaka do danas. I evo nas polako pri kraju povijesti ovog velikog banda. Prosle godine (2001.) su izdali album "No World Order!" s kojime slijede vec tradiciju konceptualnih albuma, tako da na ovom albumu progovaraju o tajnom redu Illuminati (nesto kao masoni). Za pjesmu "Eagle" je snimljen i spot. I eto nas, od sada vec davne 1978.-me smo dosli u sadasnjost, gdje su se Gamma Ray nedavno vratili s turneje nazvane "The Skeletons In The Closet Tour 2002", i trenutno se spremaju za svoju prvu turneju po USA i Kanadi. Kako je vec podosta proslo od zadnjeg live albuma, u pripremi je novi koji ce se sastojati od dijelova koncerata iz Barcelone i Strasbourga sa "The Skeletons In The Closet Tour 2002". Tko je propustio ovu turneju, ako imaju dublji djep, imat ce ih prilike vidjeti na "Wacken Open Air 2003" festivalu, jer su vec potvrdjeni i svirati ce oko 90-tak minuta. Kao sto smo vidjeli dosad, Gamma Ray su nas uspjeli ostaviti zainteresirane nakon toliko godina, a vjerujem da nam jos stosta imaju za ponuditi. |
13.04.2006., četvrtak
Manowar
|
Biografija Joey Demaio je radio kao pirotehničar za Black Sabbath. 1980. predgrupa Sabbath-ima na jednom od koncerata u Europi je bio bend Shakin Street, kojima je gitarista bio Ross Friedman, poznatiji kao "Ross The Boss". Tadašnji vokal Sabbatha Ronnie James Dio je upoznao Joeya sa njegovim sunarodnjakom iz SAD-a, i tako je između nastala ideja o stvaranju novog benda. DeMagio je svirao bas. Bend je formiran u Auburnu, New York, 1980., kada im je za vokale pristupio Eric Adams, bivši mesar; te bubnjar Karl Kennedy (čije će mjesto nedugo zatim zauzeti Donny Hamzik). Kreiran je jedinstveni bend MANOWAR, heavy metal obilježja, epskog zvuka utjecajan klasičnom glazbom i revoltiran vladavinom glam rocka u SAD-u. Manowar je bio nešto više od glazbe, bio je nešto poput pokreta, kada su 4 metal glazbenika svoje nastupe i intervjue održavali u životinjskoj koži, sa mačevima u rukama. Manowar nije uspijevao na počecima u SAD-u, no u Europi je vrlo brzo prihvaćen. Teški počeci Manowar-a obilježeni su brzim razlazima sa diskografskim kućama. Na svom prvom live nastupu pred menedžerima zbog svog glasnog zvuka uništeni su svi prozori, na što su Manowar zamoljeni da napuste dvoranu.  Name of Manowar was described by Joey as a compiliation of WAR (because life is WAR, in his opinion) and MANnish substance. Ross The Boss - KERRANG 1982 intervju: "Once we heard Manowar we knew it - it was us. It describes the way we are. Because the fact is Manowar is a 'mannish' band founded on 'mannishness' - believe me!" - Such curious terminology. What the hell is 'mannishness'? "Mannishness is something that's gone in this country and it's basically the spirit we have. To me, a lot of the great ethics of Heavy Metal have been negated. Heavy Metal is the most powerful music in the world - it's the most glorious next to classical. Great metal will never die!"  Prvi album, "Battle Hymns", izašao je 1982. sa uspješnicama poput Manowar, Battle Hymn ili Dark Avenger (na kojoj je redatelj "Građanina Kane", Orson Wells izvodio jedan pripovijedni dio, kojeg su Manowar kontaktirali zbog njegovog specifičnog glasa, te je nastupio i u singlu "Defender"). Tako započinje saga o "iskrenom metalu", kojeg Manowar odtada promoviraju. Manowar se u svojim stavovima bore za metal koji se ne bazira na komercijali, i koji se svira sa srcem. Komercijala ne može biti kvaliteta, a kvalitetu se trude nuditi svim srcem. U svojim pjesmama govore protiv onih koji ne sviraju sa dušom i srcem i koji sviraju lažni metal (revoltirani tadašnjim aktualnim sweet metalom, hair metalom i glam rockom). Ross The Boss & Joey DeMaio - METAL FURY MAGAZINE 1983 intervju: "As a group we really believe in what we are doing. We now have a purpose and a unity which none of us has ever had before. That is special, to all of us. There are no weak links anywhere in the Manowar concept." Drugi album, čiji je ugovor potpisan u krvlju od strane Manowar članova sa novom diskografskom kućom, izašao je 1983. pod imenom "Into Glory Ride", i bio je više progresivan od prethodnika. Također se na tome drugom albumu pojavljuje i novi bubnjar Scott Columbus. Zbog svojeg strastvenog bubnjanja uništio je mnoge bubnjarske setove, i bio je izbačen iz svih prijašnjih bendova zbog preglasnog zvuka. Za njega su morali biti izrađeni posebni metalni setovi bubnjeva koji zbog strukture neće pucati. 1983. također izlazi i single "Defender". Treći album Manowara je bio "Hail To England" i označavao je destinaciju koju su Manowar toliko priželjkivali - uspjeh u Engleskoj, jer je 70-tih i 80-tih Engleska bila glazbeni centar svijeta i mjerilo uspjeha. Nedugo zatim iste godine slijedio je album "Sign Of The Hammer" sa singlom "All Men Play On Ten".  Na touru "Spectacle of Might" Manowar postaje znan kao najglasniji bend sa 129.5 dB (sa 10 tona pojačala i zvučnika), što će par godina kasnije i službeno postati na "Agony and Ecstacy" touru (jer je službeno najglasniji bend bio Immaculate Mare) u Njemačkoj u "Hannover's music Halle" kada je zvuk bio i glasniji od 129.5 dB, gdje je Joey DeMagio dosegao na bas gitari čak 130.7 dB. Za usporedbu Boeing 747 pri uzlijetanju registrira 140 dB. 1987. izlazi album "Fighting The World" sa uspješnicama poput "Black Wind, Fire And Steel", "Defender" ili "Carry On". Izlazi i single za pjesmu "Blow Your Speakers". 1988. izlazi album "Kings Of Metal", album koji je gurnuo Manowar među najveće imena u metal svijetu; sa žestokim i brzim hitovima poput Kings Of Metal ili Hail And Kill, ili baladama Crown And The Ring (gdje je snimljen sa crkvenim zborom) ili Heart Of Steel. Iste godine izlazi i single "Herz Aus Stahl" koji je zapravo Njemačka verzija pjesme Heart Of Steel. Album Triumph Of Steel iz 1992. sadrži preko 28 minuta dugu epsku pjesmu "Achiles, Agony, And Ecstasy (In Eight Parts)" koja priča o legendi Ahila i Hektora. Sa istog albuma izlazi i single pjesma o "true" metalu, "Metal Warriors". Godine 1994. kao single opet izlazi pjesma "Defender". "Louder Than Hell" izlazi nakon 4 godine stanke, 1996. godine sa novim gitaristom Karlom Loganom. Na albumu se nalaze i 3 pjesme izašle kao single-ovi, "Return Of The Warlord", "Courage", i "Number One" te još izlazi i single "Courage Live". Basist DeMagio upoznaje Logana nakon naguravanja sa motorima tokom vožnje. Nakon tog albuma izlaze 2 live albuma, "Hell On Wheels" i "Hell On Stage" u kojima dominiraju pjesme iz svih razdoblja Manowar-a. 2002. izlazi album "Warriors Of The World" sa istoimenom himnom na njemu koja je izašla kao i single. Album je dosegao drugo mjesto na top listama u Njemačkoj i postao najprodavaniji album u povijesti izdavačke kuće "Nuclear Blast". Albumom dominira klasični utjecaj Wagnera i heavy metal sa odličnom produkcijom, a tu se nalazi i Elvisova obrada "American Trilogy" (izašla i kao single zajedno sa pjesmom "The Fight For Freedom") i obrada dijela opere Turandot, "Nessum Dorma" obrada posvećena Talijanskim fanovima. (Manowar također imaju pjesme posvećene fanovima u Njemačkoj i Francuskoj, također na njihovim jezicima, pjesme "Herz Aus Stahl" i "Courage"). Iste, 2002. godine izlazi i single "The Dawn of Battle". Basista Joey DeMagio zatim otvara (u vlastitoj kući) svoju diskografsku kuću "Magic Circle Music" i postaje medadžer power symphony benda Rhapsody. 2005. "Magic Circe Music" potpisuju suradnju sa SPV diskografskom kućom u Njemačkoj (koja ima početkom 21.stoljeća glazbeno značenje za metal kakav je nekada imala Engleska), gdje Manowar održava najviše koncerata na touru u jednoj državi. Godine 2005. single "King Of Kings" izlazi sa dijelom u pjesmi koji pripovijeda glumac Christopher Lee (slavni "Drakula"), i vokal nekih radova benda Rhapsody. Pjesma "King Of Kings" će se pojaviti u sljedećem albumu Manowar-a, zajedno sa novim single-om "Sons Of Odin". |
09.04.2006., nedjelja
Red Hot Chili Peppers
|
Datum rođenja: 1983 Mjesto i država: Hollywood, SAD Malo je grupa iz 80-ih godina bilo toliko inovativno, provokativno i originalno u traženju vlastitog sounda kao Red Hot Chili Peppers. Tijekom godina stvorili su vlastiti izričaj kombinirajući funk, rock i punk. Povijest grupe seže u školsko doba, kada su Anthony Kiedis, Michael Balzary i Hillel Slovak razvili čvrsto prijateljstvo. Nakon što su ovladali glazbenim osnovama, i napisali nekoliko pjesama, pridružio im se i bubnjar Jack Irons, tako da su ubrzo počeli vježbati i usavršavati svoj live nastup (po kojem su kasnije postali legendarni). 1983. Balzary je počeo nastupati pod imenom Flea, a bend pod imenom Red Hot Chili Peppers. Naravno, vijest se o njima brzo širila, no prije objave debitantskog albuma Slovak i Irons su odlučili napustiti bend i posvetiti se svojoj drugoj grupi, What Is This. Našavši zamjene za njih u Jacku Shermanu i Cliff Martinezu, bend je 1984 godine objavio prvijenac "Red Hot Chili Peppers". Album nije privukao veliku pozornost, ponajprije zbog očitog nedostatka članova originalne postave. 1985. godine Slovak i Irons su se vratili, te je originalna postava objavila album "Freaky Styley", no tek su 1987., albumom "The Uplift Mofo Party Plan" zapalili publiku. 1988. su objavili EP "The Abbey Road", no tada se desila velika tragedija kada je Slovak nađen mrtav od predoziranja, 25.06.1988. Duboko pogođen, Irons ovaj put definitivno napušta bend. Tada su se bendu priključili John Frusciante i Chad Smith. 1989. su objavili album "Mother's Milk" koji je bio vrlo uspješan, ali najbolje je tek uslijedilo albumom "Blood Sugar Sex Magik" (1991.), koji je lansirao hitove "Give It Away" i "Under the Bridge". Ubrzo je zbog teške ovisnosti bend napustio i Frusciante, a zamijenio ga je (nakratko) Arik Marshall, zatim Jesse Tobias, a naposlijetku Dave Navarro. 1995. godine bend je objavio album "One Hot Minute", a grupu je napustio Navarro. Fruscianteova karijera nije umrla nakon odlaska iz grupe; 1995. objavio je solo album "Niandra Ladies and Usually Just a T-Shirt", a 1997. "Smile From the Streets You Hold", da bi se 1999. vratio Peppersima i odsvirao sjajan come-back na albumu "Californication", koji je bend popratio velikom turnejom. 2002. objavili su sjajan album "By the Way", kojim su dokazali da je moguće i u dvadesetoj godini karijere donijeti čisto remek-djelo. "By The Way" je bio toliko uspješan da je iznjedrio čak dvije svjetske turneje: na drugoj, stadionskoj, bend je tijekom 2004. vidjelo više milijuna ljudi, a s tri koncerta u londonskom Hyde Parku, u lipnju 2004., izvučen je i dvostruki live album "Live At Hyde Park". Novi RHCP album stiže u proljeće Stadionska spika se nastavlja "Stadium Arcadium" naslov je novog, devetog albuma kvarteta Red Hot Chili Peppers. Složen od dva CD, "Stadium Arcadium" bi na tržište trebao biti lansiran u proljeće ove godine. Basist Flea govori u superlativima o nasljedniku superuspješnog "By The Way" nakon kojeg se glazbeni svijet počeo poslagivati prema izlasku dva albuma svačijih omiljenih funk rockera. |
07.04.2006., petak
Sex Pistols
|
Datum rođenja: 1975 Mjesto i država: London, Engleska Iako su postojali samo dvije godine krajem Sex Pistolsi su i u tom kratkom roku uspjeli potpuno promijeniti koncept moderne glazbe. Svojim grubim, nihilističkim singlovima i nasilnim izvedbama na sceni, bend je promijenio pojam rock&rolla. Bend je zapravo stvorio masivnu neovisnu underground scenu u Engleskoj i Americi na koju su uskoro ušli i bendovi koji nisu slijedili trominutne izlijeve bijesa Sex Pistolsa ali bez takve glazbe ne bi ni postojali. Gitarist Steve Jones i bubnjar Paul Cook radili su u butiku čiji je vlasnik bio njihov menadžer Malcom McLaren, a basist Glen Matlock radio je kao prodavač u obližnjoj trgovini. Pjevač John Lydon, koji je kasnije nastupao pod imenom Jonny Rotten, susreo je ostatak benda u prodavaonici gdje su ga zamolili da se priključi bendu. Bend je svirao rock&roll glasno i napasno a Rotten je pjevao o fašizmu, anarhiji, pobačaju, nasilju i apatiji. Publicitet uzrokovan njihovim prvim singlom, Anarchy in the U.K., uzrokovao je to da je bend odbacila dotadašnja izdavačka kuća, EMI. Matlock je otpušten, a zatim su objavili i novi singl God Save the Queen pod izdavačkom kućom Virgin, koji je zabranjen na BBC-u. Na Matlockovo mjesto došao je Sid Vicious, dijete ulice koji za razliku od ostalih članova benda uopće nije znao svirati. Nakon objavljivanja prvog albuma 1977. godine, bend se uputio u SAD na turneju koja je započela u siječnju 1978., a trajala je samo 14 dana. Rotten je napustio bend nakon nastupa u San Franciscou, vratio se u New York i osnovao Public Image Limited. McLaren je pokušao održati bend ali su se Cook i Jones ubrzo urotili protiv njega. Sljedeća dva desetljeća slijedio je nagli uspon Sex Pistolsa, a objavljena je i gomila demo snimaka, prerada i live nastupa što je još više učvrstilo kult izgrađen oko njih. 1996., kao proslavu njihove dvadesete godišnjice The Sex Pistolsi su se ponovno ujedinili s orginalnim basistom Glenom Matlockom koji je preuzeo ulogu Sida Viciousa koji je u međuvremenu preminuo. Bend je krenuo na internacionalnu turneju u lipnju 1996., a album Filthy Lucre Live, pojavio se skljedećeg mjeseca. Četiri godine kasnije, Julien Temple (koji je snimio njihov prvi film Great Rock & Roll Swindle), režirao je dokumentarac The Filth& the Fury. |
03.04.2006., ponedjeljak
Aerosmith
|
Datum rođenja: 1970. Mjesto i država: Boston, MA, SAD Jedan od najpopularnijih rock bendova tijekom 70-ih tijekom dva je desetljeća nametnuo zvuk i stil hard rocka i heavy metala, promuklim vokalom Stevena Tylera i tugaljivim melodijama. Ta bostonska petorka postavila je temelje svoje glazbe između nekoliko stilova, te su tako od početka imali širok spektar publike. U međuvremenu, stvorili su prototip snažnih balada pjesmom "Dream On". Sposobnost Aerosmitha da jednako dobro izvode i balade i rock skladbe ono je što ih je učinilo toliko popularnima sredinom 70-ih kada su nanizali gomilu zlatnih i platinastih albuma. Početkom 80-ih broj fanova naglo se smanjio kako su se članovi benda sve više odavali alkoholu i narkoticima. Bez obzira na to, njihova je karijera bila još daleko od svog kraja; krajem 80-ih Aerosmith je izveo jedan od najvećih povrataka u povijesti rock glazbe, zauzevši prva mjesta na top-listama i tako izjednačio, ako ne i premašio popularnost stečenu albumima 70-ih. Grupa Aerosmitha osnovana je 1970., kad je pjevač i bubnjar Steven Tyler susreo gitarista Joea Perrya i odlučilo oformiti trio zajedno s basistom Tomom Hamiltonom. Grupa je uskoro postala kvartet i u međuvremenu promijenila nekoliko članova, a čitav se bend krajem 1970. preselio u Boston. Nakon dvije godine sviranja po klubovima, napokon im je pošlo za rukom naći izdavača koji će stati iza njih, te su sklopili ugovor s Columbia Records i započeli snimanje prvog albuma. Debitantski album nazvan imenom grupe pušten je u prodaju u jesen 1973. "Dream On" izdan je kao njihov prvi single, a ubrzo je postao i manji hit. Slijedeće je godine bend nastupao kao predgrupa na koncertima Kinksa, Mahavishnu Orchestra, Sha Na Na i Mott the Hoople. Učinci te turneje bili su vidljivi već na njihovom drugom albumu, "Get Your Wings" koji se na ljestvicama ukupno održao 86 tjedana. Ipak, tek je treći album Aerosmitha pod nazivom "Toys in the Attic" (1975.), predstavljao njihov pravi proboj u komercijalnom smislu. Stihovi Stevena Tylera bili su prepuni dvosmislenosti i inteligentnog humora, što ih je razlikovalo od teškog, nezgrapnog rocka njihovog vremena. "Toys in the Attic" zarobio je srž glazbe novostvorenog Aerosmitha. "Walk This Way", zadnji single s tog albuma, izašao je otprilike u isto vrijeme kao i njihov sljedeći album "Rocks" koji je, iako nije ponovio uspjeh prethodnog, dosegao platinastu nakladu. Početkom 1977. Aerosmith je uzeo stanku i pripremao materijal za svoj peti album "Draw the Line" koji je već polako pokazivao zasićenje. "Bootleg" se pojavio krajem 1978. i također postao hit, kao i "Night in the Ruts" iz 1979. Iako je "Night in the Ruts" zabilježio zlatnu nakladu i uspeo se na 14. mjesto top liste, pokazao se kao najneuspješniji Aerosmithov album do tada. Nova postava Aerosmitha snimila je 1982. "Rock in a Hard Place", najneuspješniji album u karijeri benda. Lutanja i borba s ovisnošću se nastavljaju sve do 1985., kada u izvornom sastavu objavljuju "Done with Mirrors". No, pravi je potez bio suradnja s Run DMC u obradi starog hita "Walk This Way" 1986. Ovaj je sing srušio žanrovske zidove između rapa i hip hopa te pripremio teren za veliki uspjeh albuma "Permanent Vacation" (1987.), koji je, zahvaljujući hitovima "Dude (Looks Like a Lady)", "Rag Doll" i "Angel", prodan u više od tri milijuna primjeraka. Veliki povratak Aerosmitha na vrhove top lista još su pojačala sljedeća izdanja: "Pump" (1989.) i "Get A Grip" (1993.), a bend je postao stadionska atrakcija diljem svijeta. Uspješnih osam godina zaokružila je kompilacija "Big Ones" 1994. Rad na slijedećem albumu, "Nine Lives", se malo odužio zbog problema s izdavačkom kućom, tako da je, kada je napokon izašao 1997., dočekan s velikim oduševljenjem. Ubrzo ga je pratio i live album "A Little South of Sanity", a nova studijska avantura pojavila se 2002. - "Just Push Play". Najnoviji projekt "Honkin' On Bobo" u potpunosti je posvećen bluesu. |
