Dearly_Beloved
You ain't the first...and you ain't the last
Znam da svi sad pišu o ludim provodima ovaj vikend, ali moj se baš i nije proslavil ko i obično... Prva stvar koju moram reći je da jaaaako volim sve svoje prijatelje, i neznam kaj bi napravila da se nekome nešto ružno desi...
Neke stvari koje smo jučer proživjeli bile su za pamćenje, lude situacije kojih ćemo se uvijek sjećati i nasmijati se na njihov račun.
Savršeni trenuci koje ne bi želio mijenjati za ništa na svijetu, odjednom se pretvore u nešto što ćemo se od sad sjećati samo sa mučninom...
Toliko straha...toliko suza i boli...
Zašto uvijek moramo učiti samo na svojim greškama? I zašto ne želimo čuti i naučiti od ljudi koji su već neke stvari proživjeli? Ne znam...mislimo da smo najpametniji, ali upravo je suprotno...
Neke stvari s vremenom polako izblijede, neke se i ne pamte. Neke će zauvijek ostati u lijepom sjećanju, a neke jednostavno ne možemo zaboraviti ma koliko god to htjeli...
