†The tears of the fallen†

Poglavlje 2.

''Hey! Kak si?'' rekla je sva zadihana ''Ne pitaj!'' rekla je prije no što sam uspjela izustiti bilo što. ''OK'' Rekla sam i spustila sam glavu onak da me nitko ne vidi i pitala ju i ako sam znala da nije '' Si riješila one zadatke iz povijesti?'' '' ne i ti ionako znaš da nisam… pa prepisat ću od tebe.'' Kaže i mi se obje opalimo smijat. ''A što ako ja nisam napisala zadaću?'' pitam ju onak kroz smjeh. '' Ej pa i ja i ti znamo da si je napisala hehehe'' počela se smijat k'o luda.
''Ej što je s onim Božićnim tulumom koji spremaš?'' pita me '' Ma sad radim pozivnice…'' kažem i na brzinu dodam ''sve jedno mojih nema doma!'' Brat će mi radit a starci su na putu.
''e što kažeš da pozovem Hrvoja?'' pitala sam ju… ja sam totalno zatreskana u njega( On je Stellin bratić) ''Naravno a što si ti mislila??? Nema nikakvog tuluma bez njega!'' ''Upravu si!'' složila sam se s njom.
Ostatak puta smo prešle u tišini. Stigle smo do ormarića u školi pozdravile se i razišle. Prvi sat sam imala zemljopis, tak da sam po satu mogla pisati svoje pjesme, jer me baba Soka ne bi ni primijetila. ''Luara!'' prozvala me je. ''Da?'' pitala sam i podigla glavu, ''Ajde odgovaraš''
Prvo me je pitala na karti gdje je Lapland, pa onda joj kažem sve što znam o ljudskoj religiji i rasama… i naravno dobila sam 5 i zaključeno 5. napokon sam se riješila jednog predmeta još ih imam 14. Zvonilo je za početak malog odmora, došla sam do svog ormarića iz kojeg je ispala mala bočica napunjena krvlju. Brzo sam ju spremila u džep. I otšla na glazbeni i sjela pokraj Stell(tako ju zovem) ''hej Stell pogledaj!'' ''wow i ti imaš jednu!?!'' pitala me iznenađeno, zabacivši svoju crvenu kosu koja joj pristajala uz njeno prelijepo blijedo lice i plave oči. ''Kako misliš i ti imaš jednu??? Šta imaš i ti?'' kažem ja zamahnuvši svojom dugom crnom kosom koju sam uvijek imala na licu, uvijek je skrivala onu mrtvačko blijedu boju na njemu i moje zelene oči. '' Aha i ovo isto.'' Kaže i pokaže mi neki papirić sa pentagramom na njemu!

Škola je završila i zajedno smo se uputile do mene.
Kad smo stigle vrata su bila otključana , '' Bila sam 100% sigurna da sam ih zaključala.'' Kažem joj i provirim unutra nije bilo nikog barem mi se tako činilo. Ali pokazalo se da sam bila u krivu u mom dnevnom boravku su bile tri žene, neobično lijepe žene…