Kutija puna poljubaca
Priča govori o čovjeku koji je kaznio svoju trogodišnju kćer zbog traćenja zlatnog ukrasnog papira. Novca je bilo malo i on se uzrujao kada je dijete pokušalo ukrasiti kutiju koju bi stavilo ispod božićnog drvceta. Djevojčica je donijela poklon ocu sutradan ujutro i rekla:
''Ovo je za tebe, tata''
Čovjek se posramio zbog ranije reakcije, ali njegov bijes ponovno je snašao djevojčicu kada je otvorio kutiju i ugledao njezinu praznu unutrašnjost. Vikao je na nju:
''Zar ne znaš, da kad nekome daješ poklon u njemu treba nešto biti ,a ne dati praznu kutiju?!?!''
Dijete ga je pogledalo s očima punih suza i zaplakalo je:
''Oh, tatice, kutija nije uopće prazna. Spremila sam u nju svoje poljupce i svi su za tebe, tata''
Otac se slomio, zagrlio kćer i molio je za oprost.
Nakon kratkog vremena, nesreća uzme djetetov život. Kažu da otac još uvijek drži tu zlatnu kutiju pored kreveta, i sad poslije mnogo godina. Kad god je obeshrabren i tužan, uzeo bi zamišljeni poljubac iz kutije i sjetio se ljubavi djeteta koje ih je tamo spremilo.
|