srijeda, 09.05.2007.

Da imam srebrni nož, da rasječem srce svoje, svakom kapi krvi,

Teško je biti nitko i ništa
Onomu tko je tebi sve,ali
Život ide dalje i ne pita
Boli li ili ne.

Na pijesku napisah ime tvoje,ali
Ga obrisa vjetar ludi.
Na stablu ga urezah,ali ga
Posjekoše zli ljudi.Tada ga urezah u srce svoje
Gdje će zauvijek ostati samo moje

Posljednja kap suze na svjetlu je travu pala.
Uzdah je tiho nestao što ga je ruža dala.
Vjetar je raznio crvene latice njene,a
Posmrtni,tužni miris je doletio do mene.
Zašto melene ruže tako brzo venu i zašto
uvijek nose neku lijepu uspomenu?

Da budem sretna što si mi prijatelj ili da
Plačem jer je to najviše što mi možeš biti?

Znaš li što je ljubav?
Znaš li što je bol?
To je kada nekog voliš,
A ne može biti tvoj.

Kliznula je niz obraz i na usnama stala,
Bila je tako vrela i tako mala.
U njoj se tuga stisnula,u njoj su usnule boli,
Ta je suza znala koliko te volim.
19:12 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.