četvrtak, 01.02.2007.

Hey evo pjesma napkon!

...katkad osiječam da tonem
...tako sam isključena od ovog svijeta...okrutnog svijeta
...nekako znam da sam progonjena, zato jer sam željena
...kažu mi da moram naučiti ubijati, da bi se osiječala spašeno
...ali ja bih se radije ubila nego postala njihov rob
...nekako baš ne želim ostat da se dogodi čudo
...neću pasti tako nisko
...odletjeti moram i otići
...živjeti u svom svijetu
...planem iznutra
...nekako osiječam da si tako usamljen, tvoju samoću
...nema mi tvog dodira,i poljupca na mom licu
...hladnoća me uzima k sebi
...tu u ovom vrtu boli cvatu krvave
ruže nastale od moje krvi
...nikada nisam imala taj neki osijećaj
osijećaj da nestajem u svome svijetu
...zašto me to toliko boli
...pitanja se nižu jedno do drugoga
...neću odustajati slušati ću vjetar promjena
...u ovoj ljetnoj noć puše vjetar promjena
...uzmi me i povedi me u trenutku kada dijeca
sutrašnjice sanjaju vjetar promjena
...hodam sam u ovoj prašnjavoj noći i gorim iznutra
...vjetar promjena ide ravno i nosi moja krila sa sobom
...i tako nestajem u krvavo prašnjavoj noći zauvijek!


19:19 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.