Što da kažem?
...letim kao ptica raširenih krila
...mislim na tebe i osiječam bol
...,a na glavi srebrna kruna sa smaragdima
...na leđima krilaa u prsima mač od čistog srebra
...krila moja raširena na čvrstom kamenu
...ljepljiva krv sljeval mi se niz prsa
...mi anđeli crnih krila nismo onakvi kakvi se činimo!
...sve je u smrtničkim glavama
...možda neću ostati ovdije,li nisam daleko od tebe
...već sviće postat ču pepeo
...moja se krila tope,nebih smijela biti ovdije
...netko dolazi.mrači mi se pred očima
...mislim da ne prepoznajem korak
...to bi trebao biti ti ali nisi
...uskoro ću nestati
...smrt je došla po mene
...nestajem i odlazim
...i konačno zbogom!
Pa ajd Bye!
Neka pravila koja bise svi trebali pridržavati.
Danas samo jedna slika!
Još samo nešto uvijek se rasplačem kada čujem da Anđeli zaslužuju smrt!
|