|
enika i ja sjedile smo u knjiznici. nismo znale sto tocno trazimo u knjigama, ali smo se svejedno nadale da cemo naici na neki tajanstveni kult koji takoder nosi crne kukuljice, a da to nisu smrtonose.
i tako je vrijeme sporo odmicalo, sve dok nije doslo vrijeme vecere.
enika: pfff. nema nicega. bar ne u ovom dijelu knjiznice.
ja: nevjerujem niti da ima necega i u zabranjenom dijelu. jer ako je potter uspio doci do knjige u tom dijelu, sigurno su sada sve vaznije knjige premijestili.
enik: nebudi pesimisticna. ionako te nece nista kostati ako samo pogledas.
ja: ti uvijek imas pravo enika. - nasmijesila sam joj se. bio je to prvi smijesak nakon mnogo vremena-
ja: pricekaj me tu.
krenula sam ravno prema zabranjenom dijelu knjiznice. uspout prolazeci kroz police s knjigama. ni zakljucana vrata tog odjela me nisu sprijecila. samo sam kliznula kroz njih.
bilo je mracno kao u zabranjenoj sumi za vrijeme pomrcine mjeseca. nista nebi mogli vidjeti da ste obican covjek.
sva sreca sto ja nisam bila obicna. krenula sam prema samom kraju prostorije.
a onda odjednom je nesto palo. stala sam. cula sam tude disanje, i znala da nisam sama. nevidljivost bi u ovom slucaju potpuno pomogla, ali to bi znacilo da sam kukavica. a ionako tko god da je to bio, ima pravo biti tu isto toliko kao i ja.
potiho sam se pocela kretati prema mjestu odakle je dopro zvuk. disanje se ubrzalo, mogla sam ga cuti tako dobro kao da stoji pored mene. naglo sam skrenula, ali je ta osoba bila brza, nisam joj uspijela vidjeti lice.
iduceg trenutka cula sam kako se prozor na drugom kraju sobe lagano ljulja. kao sto sam i mislila. pobjegao je kroz prozor. ali to me nije dalo smesti, nesto je bilo palo, a nisam znala sto. krenula sam to traziti po mraku.
a onda sam stala na to. na knjigu. na kojoj je pisalo vampires
ja: weird...
spremila sam knjigu u torbu. za svaki slucaj.
nakon sto sam pretrazila cijeli zabranjeni odjel, vratila sam se u knjiznicu.
enika: i ?
ja: netko je bio tamo prije mene. nemogu ti ovdje reci. nademo se u sobi potrebe poslije vecere ?
enika: okej. samo nemoj zaboraviti, u zadnje vrijeme si dosta senilna.
ja: nda. bas ti hvala :P
enika: lol. ajd, nista. vidimo se -otrcala je u dvoranu.-
ja nisam krenula prema dvorani. nije mi se dalo jesti,a uglavnom. trebala mi je nova doza lijeka od aurore. nebih zeljela ponovno postati cudoviste. odjednom je nesto bljesnulo iz susjednog hodnika. pogled mi se odmah zaustavio na tome.
na zrcalu, erised. (lol. zao mi je sto sam zaboravila naziv zrcala. nadam se da mi necete zamijeriti.)
to zrcalo pokazuje sto zelimo najvise na svijetu, zar ne ? zelja da vidim sto zelim najvise na svijetu bila je strasno jaka. vec u iducem trenutku sam stajala ispred zrcala. isprva se nista nije vidjelo, a onda se pocelo razbistrivati, prvo se pokazala charlotte, zatim dvije mrlje koje bi navodno trebali biti moji roditelji, ali posto ih nikada nisam vidjela nisam znala kako izgledaju, zatim voronwe i alice. a na kraju, cak ni ja nisam znala tko je to bio.
vidjela se samo magla i par predivnih ociju. stajala sam tamo i gledala te oci citavih pet minuta. kasnije je odraz izblijedio. a ja se nisam mogla sjetiti koje su boje bile, znala sam samo da su bile predivne.
nakon sto mi se malo razbistrilo u glavi, i nakon sto sam barem malo zaboravila na te oci, krenula sam prema slyterinskoj drustvenoj. ponekad mi je zbilja smetalo sto nam je drustvena odmah pored tamnica.
razmisljajuci tako. zabila sam se u jednog lika.
ja: ej !
on: hej !
ja: iduci put paz... - pogled mi je pao na njegove oci. bile su slicne kao one iz zrcala, predivne. a onda mi je sinulo, on je isto slytherin,i ide na istu godinu samnom. jedino mi nije bilo jasno kako ga prije nisam opazila. bio je to gaspard.-
gaspard: jesi dobro ? sutis. a znam da ti u ovakvoj situaciji nebi sutila, vec bi toga tko je naletio na tebe, u ovom slucaju ja, lijepo izvrijedala ili izgadala kletvama.
ja: a... nda. valjda. - nisam mu mogla prestati zuriti u oci. mogu misliti kako je to izgledalo. kao dok neki frik bulji u tebe. strasno. zeljela sam ispariti s mjesta zlocina.
gaspard: valjda ? lol. ni to ne lici na tebe. nego, zar neides na veceru ? - uhvatio me nespremnu. gamad. -
ja: ovaj... ja bih trebala ici... erm. imam posla.
gaspard: imas posla da budes anoreksicna ?
ja: nisam anoreksicna ! -aleluja. probudila sam se konacno.-
i da ti dokazem. idem na veceru.
gaspard: aaa. to je prava roary. ajde sad. nece vecera cekati. -nasmijesio se i krenuo prema dvorani.-
ja: gamad jedna daj me cekaj. -potrcala sam za njim.-
suteci smo isli hodnikom. culi su se samo odjeci nasih koraka. a ja sam se uporno trudila da mu ne gledam u oci, sto mi naravno uopce nije uspijevalo. uvijek sam ga gledala kutkom oka. jedino sto me brinulo, bilo je to, sto je on gledao mene. to mi se nije svidalo. nisam si mogla dopustiti da imam decka, dok ne razrijesim sve stvari, ne bi mi bilo drago da jos jedna osoba pati zbog mene. a onda je on odjednom stao. pogledala sam ga u cudu.
gaspard: prije vecere. mogu li ti nesto pokazati ? nalazi se u ucionici blizu dvorane.
ja: ajd. zasto ne. osim ako me ne namjeravas ubiti ili silovati :P
gaspard: opa, i sarkazam se vratio. to je dobro.
krenuli smo dalje. sto smo bivali blize toj ucionici to je on postajao nervozniji. to se moglo primjetiti cak i iz njegova hoda, nervozno je prolazio rukom kroz kosu. a onda je opet odjednom stao, tocno ispred ucionice. otvorio je vrata, unutra je bilo potpuno mracno, slicno kao u zabranjenom dijelu knjiznice.
gaspard: evo. dame imaju prednost. -lagano se nasmijesio. sto mi je bilo sumnjivo, ali ipak sam usla unutra. a zamnom je usao i on. nije mi bilo nelagodno, nisam se morala nicega bojati, to je jos jedan razlog zasto volim svoje moci.
ja: gaspard ?
nije odgovorio, sto je bilo cudno. zazvala sam ga ponovno. cula sam ubrzano kucanje srca blizu mene. a umjesto njega odgovorile su njegove usne. poceo me ljubiti, nisam imala nista protiv, prepustila sam se osjecaju. a njegovo srce je lupalo, i lupalo, dobila sam zelju za krvi. odvojila sam usne od njegovih. nisam zeljela da strada.
gaspard: sto je bilo ? dali sam nesto ucinio ?
ja: nisi. sry, nemogu... - miris njegove krvi me jos uvijek privlacio. zbilja trebam aurorin lijek.-
gaspard: aha. oke. nema veze. - krenuo je prema vratima. ali sam ga ja primila za ruku. okrenuo se.-
gaspard: da ?
ja: nisi me razumio.
gaspard: a da ? onda mi objasni. -idiot. kako da mu objasnim da sam vampir ? ocito sam sad morala prijeci na djela. jer objasnjavanje nije imalo nikakvog smisla.-
ja: ovaj... -pogledala sam ga u oci. a onda prislonila usne na njegove. znala sam da cu se morati svojski potruditi da ga ne ozlijedim... bio je vrijedan toga, a i ocito se nije nista bunio. ali je zato on morao biti taj koji je prekinuo poljubac.-
gaspard: rekla si da nemozes.
ja: lagala sam. - nasmijesila sam se.-
gaspard: sarkazam. svida mi se.
kasnije na veceri nije bilo nikakvih zbivanja. rekla sam gaspardu da me priceka u drustvenoj dok se ne vratim. (iz sobe potrebe) iako mu nisam rekla kamo idem on je pristao. eniki sam ispricala sto se dogodilo u knjiznici, ali nismo dosle do nikakvih premudrih zakljucaka. kad sam se vratila u drustvenu, gaspard me cekao. ustao se iz naslonjaca cim me vidio i krenuo prema meni. poljubio me, ocito mu nije smetalo sto drustvena nije bila potpuno prazna. zatim me poljubio jos jednom. frik.
a onda mi je pogled zapeo na johnnyu, gledao je prema nama, a u ocima mu se vidio bijes. ustao se s naslonjaca i krenuo prema spavaonici. kasnije te noci, mogla bih se zakleti da sam cula zvukove razbijanja...
|
