hladan vjetar prolazio mi je korz kosu nose blago osvjezavajuc miris snijega. stajala sam ispred hogwartsa, i promatrala ga.
kako se jedini izvor mojih briga moze nalaziti na mijestu koje sam naprosto obozavala ? polako sam pocela koracati prema hogwartsu, polako, tiho i s potpunim samopouzdanjem. kretala sam se potpun besumno kroz hogwarts, kad sam dosla do vodorige. (znate na sto mislim :) ) nije mi trebala lozinka da udem. samo sam kliznula kroz zid i nasla se u dumbledorovom uredu. sjela sam se u fotelju u mraku, i cekala.
nakon kraceg vremena dumbledor je usao u svoj kabinet i zamahnuo stapicem kako bi upalio svijetlo. jedini problem je bio sto se svijetla nisu upalila. malo moje mastovitosti.
ja: dugujes mi objasnjenje
dumbledor: aha. roary, znao sam da ces kad tad navratiti...
ja: ako si znao da cu navratiti, onda se nadam da si smislio pravo objasnjenje za ono sto se dogodilo...
dumbledor: o. da znas, nisam cak ni morao razmsljati. - na mjesecini sam mu tocno mogla vidjeti suze u ocima. zato place ?
ja: jos uvijek cekam...
dumbledor: prica je duga... jesi a salicu kakaa ?
ja: -u zadnje vrijeme sam cesto pila kakao, tako da sam ga odlucila odbiti- ne, hvala
dumbledor: a salicu caja od borovnice ? -damn. kako je znao da mi je to najdrazi caj ?-
ja: moze. hvala. -zamahnula sam stapicem i soba se osvijetlila.-
dumbledor: ovako. krenuti cu od samog pocetka......
ja: ?
dumbledor: znas roary. nisi ti prva koja ima sve te sposobnosti i toliko razlicite krvi u sebi.
ja: bio je netko prije mene ?
dumbledor: samo jedna osoba....
-tisina-
ja: tko je to bio ? voldemort ? potter ? slytherin ?
dumbledor: nitko od onih koje si navela. bila je to alice. tvoja prava sestra blizanka...
ja: ako mi je blizanka... kako je mogla biti ovdije prije mene ?
dumbledor: moze biti samo jedan razlog roary.... zato sto ni ti ni ona ne potjecete iz nasega svijeta. -od naleta iznenadenja nisam mogla progovoriti minutu dvije-
ja: to znaci... -nisam to mogla izgovoriti- da ja zapravo nemam 15 godina.
dumbledor: savrseno tocno.
ja: ali koliko sam onda stara ?
dumbledor: necemo te sada opterecivati godinama. predimo na vaznije stvari. tvoja sestra, alice. ona... nije prezivila sve ovo sto ti jesi... tojest, prezivjela je. ali su je zatocili na jednom posebnom mijestu, na mjestu bez vremena i prostora...
ali ono sto je vazno. zeljeli su je ubiti, i jos uvijek je zele ubiti, samo sto neznaju nacin na koji da to ucine. oko sebe je stvorila neku vrstu stita. koji je toliko jak da ga ni najjaca carolija nemoze razbiti... a ona unutra njega, spava. i tako ce spavati dovijeka.
ali na tebi je jos veca zadaca u koju ja nisam upucen.
ja: molim !? nisi upucen !? ti si uvijek upucen u sve ! ugl. to trenutacno nije vazno. cak i da sam ja jedina koja moze spasiti svijet od zla koje se uspinje ili voldemorta ili nove navale zmajeva. to sada nije vazno, mene zanima gdje je moj brat !
dumbledor: jos uvijek si jednako tvrdoglava.
ja: zasto ? zato jer zelim znati gdje je moj brat ?
dumledor: upravo zato. tko god da je dosao po njega, zapravo je trazio tebe. time sto ces ici pokusati spasiti svog brata neces nikome nimalo pomoci.
ja: pokusati spasiti ? ja cu ga spasiti, a ako mi ne kazes gdje se nalazi, zavrnut cu ti vratom i to mislim ozbiljno -naravno da nisam mislila ozbiljno. ubijanje mi je uvijek bilo zadnje rijesenje-
dumbledor: vec sam ti rekao da nisam upucen u situaciju... neznam gdje je. samo znam da ga vjerojatno muce kako bi dosli do informacija o tebi.
ja: ali sigurno znas nekoga tko bi to znao !!! -naratko je razmisljao-
dumbledor: pricekaj trenutak. -odsetao se do ormarica na kraju sobe. te posegnuo u njega. ocito je bio povecan negom carolijom jer je dumbledor doslovce gurnuo u njega cijelu ruku u potrazi za necim. kad je pronasao to sto je trazio vratio se do stola-
dumbledor: izvoli. vrlo je opasno koristiti se time. imati ces vrlo kratko vrijeme da porazgovaras sa svojim prijateljem G. zapamti. vrlo kratko vrijeme. ako pretjeras, zavrsiti ces kao alice.
-oci su mi jos uvijek bie uperene u taj crni barsun. i u tu "stvar" koja je bila u tome crnom barsunu. dumbledor je vidio moj pogled. uzeo je to sa stola i dao mi ga. bilo je tesko i okruglo. nisam vjerovala da je to ono sto sam mislila da jest. samo sam u cudenju pogledala dumbledora-
dumbledor: zapamti. vrlo kratko vrijeme.
***
sijedila sam u svojoj sobi. i promatrala crni barsun pitajuci se imam li dovljno snage za to ? imam li dovoljno snage da pogledam u palantir?
post posvece Eniki, bez kojega nikada nebi ni nastao...
hvala Enika
Post je objavljen 12.02.2008. u 15:46 sati.