Pregled posta

on and on and on she goes...

4 sata navecer. svi su spavali. jedino sam ja sjedila na kaucu u drustveno. i gledala u crni barsun.
glavom su mi prolazile dumbledorove rijeci.
zapamti. vrlo kratko vrijeme. ako pretjeras, zavrsiti ces kao alice.
vise nisam bila toliko sigurna u sebe. jer ako bih zavrsila kao alice, mojeg brata bi sigurno ubili. morala sam to ucinit.
odmaknula sam crnu barsun. i pogledala u palantir.

ja: G. - prosaptalas sam.
nije bilo odgovora. cekala sam. nakon sekundu dvije. ugledala sam ga. njegovo lice, koje je bilo ljuto.

g: sto to izvodis ? ovo je opasno ! odmah ga prekrij !
ja: necu. dok mi ne kazes gdje mi je brat.
g: gluposti. sve same gluposti. nemogu ti objasniti, prekomplicirano je. predugo bi trajalo.
ja: onda pocni pricat.
g: predugo. prekrij ga. ODMAH ! nema vise vremena.
ja: voljna sam riskirat.
g: nema vremena. dne.....

njegovo lice jednostavno je isparilo. umjesto njega se stvorilo oko. crveno oko, oko u plamenu.
odjednom me palantir poceo zariti. a ruke nisam mogla skinuti s njega. u glavi sam cula glas. prijeteci glas, okrutan glas vidim te. nemozes pobjeci. nemozes se sakriti. bol mi je postala nepodnosljiva. mucio me, to mi je bilo savrseno jasno. vise nisam mogla izdrzati. vrisnula sam. krik boli je proparao drustvenu. s kauca sam pala na pod i pocela se prevrtati. a onda se niotkuda stvorio johnny i maknuo mi palantir iz ruke.



ja: prekrij ga. - rekla sam, pokusavajuci doci do daha.

u sekundi je prebacio crni barsun preko palantiara. inace bi mi bilo cudno kojom je to brzinom izveo, ali tog trenutka nisam mogla misliti ni na sto osim na disanje. dosao je do mene. uzeo me u narucje i polegnuo na kauc.

johnny: jesi dobro ? - pitao me, a u ocima mu se vidjelo da je bio zabrinut.
ja: izgledam li dobro ? - jos uvijek sam pokusavala ujednaciti disanje.

nije odgovorio, a nisam ni ocekivala da ce odgovoriti. nikada nije odgovarao na moj sarkazam. to nam je vec bilo preslo u naviku. a onda se sjeo na kauc i obgrlio me. sve me je strasno boljelo,a onda je poceo najgori dio. drhtavica, nisam joj se mogla oduprijeti. pokusala sam iskoristiti svoje moci da ju makar ublazim. ali nije bilo nikakve koristi. osjecala sam se strasno ranjivo. kao da su moje moci nestale i kao da mi sad moze nauditi bilo tko. johnny me samo cvrsce privo k sebi. i poeco mi saptati u kosu.

johnny: sve ce biti u redu. ja sam tu.

to je bilo prvi put u mom zivotu da mi je bilo drago sto je pored mene. nadala sam se da je to bio i posljednji put, a onda je drhtavica lagano pocela jenjavati. na kraju sam zaspala u njegovom narucju.
iduceg dana sam se probudila u 4 sata popodne, nalazila sam se u svojoj sobi, koji sam prije djelila sa charlotte. ali nje vise nije bilo tako da sam u sobi bila samo ja.
prvo cega sam se sjetila bile je nedovrsena rijeci koju je g. izgovorio.dne.a onda sam shvatila da nisam sama. cula sam blago, smireno disanje. okrenula sam glavu i lijevo. bio je to johnny. proveo je cijelu noc uz mene.
mozda nije onako los koliko se cini. ali svejedno, nisam mu mogla ni potpuno vjerovati. izvukla sam se iz kreveta i otisla se otusirati. kad sam bila gotova, omotala sam rucnik oko sebe u usla u sobu. ocekivala sam da ce se johnny pokupiti iz nje, ali ne. on je jos uvijek bio tu, sada poprilicno budan.

johnny: arrrrrr - ispustio je zvuk kada me ugledao.
ja: idiot
johnny: zasto sam idiot ?
ja: i jos pitas ?
johnny: ustao se i kernuo prema meni.
ja: korak blize i neces moci hodati iduce dvije godine.
johnny: a sto ako sam spreman riskirati ? -nesto mu je bljesnulo u oku.
ja: onda mi te je zao.

nasmijesio se i izasao iz moje sobe. jos uvijek mi nije bilo jasno. otkada je postao tako brz ? mozda zato jer je to njegova savrsena krv. sva sreca sto nezna da su mi nestale moci. pfff, perverznjak.
nakon sto sam se obukla pokusala sam letjeti. i uspjelo je. moci nisam izgubila. to je bilo dobro. jedina dobra vjest koja se dogodila u proteklih par dana.
uzela sam torbu, u nju ubacila dnevnik i uputila se prema velikoj dvorani. nije mi trebalo dugo da dode do nje, a kad sam usla, pogledom sam trazila eniku. pocela mi je mahati.
bilo mi je drago sto nije bilo vrijeme rucka i sto cu moci slobodno sjesti za griffindorski stol bez svih predrasudnih pogleda.

enika: ej roary.
ja: haj. - zagrlila sam ju.
enika: kako su prosli praznici ? dali je bilo naleta adrenalina kao i inace ?
ja: nazalost, da.
enika: .... -nije ocekivala takav odgovor- sto se dogodilo ?

i tako sam jos jednom prepricavala sve ispocetka. i prozivljavala sve ispocetka, nazalost.

Post je objavljen 16.02.2008. u 16:52 sati.