Najdraži moji! Evo me malo k vama :)
Preselio sam ali još si uvijek nisam dao truda da nešto specijalno sredim prostor u kojem živim. Tako si nisam čak ni priuštio internet već svako par dana odem do ureda i preletim poštu. Ostatak vremena uživam u novostečenoj bezkompjutorskoj slobodi, prevozim i nabavljam potrepštine, postavljam parkete, popravljam i postavljam namještaj itd. Majstor s kojim sam postavljao parkete bio je vidno zadovoljan mojim doprinosom i kad smo završili rekao je da bih mogao živjeti od toga. Slatko se nasmijao kad sam mu rekao da bih u tom slučaju svaki mjesec bio na gubitku nekoliko plaća.
Došao sam u posjetu kod majke. Meni omiljeni sir, ementaler, našao se na stolu, zajedno s friško pečenim domaćim kruhom.
"Daj i meni malo sira!" reče majka.
"Hoćeš li možda rupu?" našalim se ja.
"Može!" prihvati ona.
Ja ne budi lijen odrežem šnitu sira i nožem zaokružim milimetar širok obod oko najveće rupe, velike skoro kao novčić od pet kuna.
"Izvoli!" rekoh pružajuć joj rupu.
"Hvala!" majka će veselo.
"Rupe su najbolji dio pokvarenog sira!" rekoj joj ja tad.
A majka me na to mrtva ozbiljna pogleda i kimne glavom:
"Da...i ja sam to čula!"
Vaš Ddadd :)
|