Važna napomena: Svi događaji i likovi u ovoj priči su izmišljeni, uključujući i tamnoplavog lika sa smeđim okecama i svjetloplavim ušima. Svaka sličnost sa stvarnim događajima i stvorenjima je slučajna.
Uživajte, zabavljao sam se pišući ovo :))
DDADDOV ŽUTI ESEF
Ana Ban bila je vrckava vitka i pomalo otkačena blijedoputa dvadesetgodišnjakinja koja se ni po čemu nije bitno razlikovala od svojih vršnjakinja, osim možda po tome što je voljela žutu boju. Stvarno je izuzetno voljela žutu boju i njenim susjedima, prijateljima i znancima više nije bilo nimalo čudno sresti tu djevojku odjevenu u žuto od glave do pete. Kako je Ana bila vesela i komunikativna, svi su je voljeli i zato joj ta njena nesvakidašnja sklonost prema žutom nikad ranije nije zadavala probleme - baš nikad!
Ali, kako bi često rekla Anina majka, gđa Ban, za sve postoji prvi put...
Te je večeri gospođica Ban cupkavim korakom hitala kući vraćajući se sa tuluma. Bila je lagano nakresana i prilično vesela - čak je ni sitna kišica nije mogla omesti u ushićenju što se Marko evidentno zagrijao za nju. Žutilo njene kišne kabanice stapalo se sa žutilom njenjih hlača koje su padale preko žutih tenisica, ali Ani je te rosuljave večeri sve bilo ružičasto. Toliko je bila sretna da njenu ružičastoću nije uspjela razbiti ni iznenadna pojava majušnog tamnoplavog svemirca sa smeđim okecama, a ušiju svjetloplavih kao nebo! Naprotiv - kad je Ana vidjela to preslatko stvorenje glasno se nasmijala i bez ikakvog straha pojurila je k tom neobičnom biću koje je stajalo dvadesetak metara dalje od nje okupano žućkasto ružičastom svjetlošću ulične svijetiljke:
"Kako se zoveš? Odakle si?" upita Ana neobično stvorenje koje je zamišljeno (tako se barem Ani činilo) zurilo negdje u daljinu i dosad je uopće nije spazilo. Tek na odjek njenih riječi biće se trgnulo i nježno se, malim, dražesnim i skladnim pokretima okrenulo prema Ani.
Istina je bila da je stvor bio zamišljen. Bio je zvjerski gladan i izgubljen - zabunom su ga lansirali puno prije vremena, neishranjenog i neoporavljenog od hibernacije, i to prije no što je stiglo proučiti podatke o Zemlji i Zemljanima. Da stvar bude gora, puknuli su ga u dosad posve neistraženo područje pa su mu svi dosad prikupljeni podaci o pronalaženju hrane i snalaženju u prostoru bili neupotrebljivi. A ostatak ekspedicije moći će doći po njega tek za tri dana, kad će se opet poklopiti orbite Zemlje i njihovog broda. A kao šećer na kraju, baš je sad morao nalejeti na na ovu čudnu žutu kreaturu koju je njegovo nedovoljno apdejtano putno računalo (fala nebu što ga je makar i takvog imao uz sebe prilikom incidenta) moglo označiti samo kao nešto dosad neviđeno na Zemlji... Za utjehu, barem je komunikator dobro radio i stvor je razumio što ga kreatura pita. Odlučio je odgovoriti tom žutom čudu pa uposli komunikator:
"Ja sam Ddadd. Dolazim sa planete Blog!" odgovori biće umilnim tankim glasićem.
"Ddadd! Baš si sladak, Ddadd! Tako si mi cakani, kao mali medo!" nacvrcano usklikne Ana, pa nastavi:
"Ja sam odavde, iz Zagreba, dobrodošao na Zemlju! Moje ime je Ban Ana i samo reci ako ti ikako mogu pomoći..."
Komunikator se spojio sa putnim prevoditeljem, prevoditelj sa računalom, računalo je proanaliziralo podatke u skladu sa svim podacima koje je imalo od prethodnih istraživalačkih ekipa sa Zemlje i dojavilo svemircu telepatskim putem svoje izvješće direktno u svijest:
"Biće kaže da je ono banana, a to je po dosad dostupnim podacima veoma ukusna autohtona zemaljska hranjiva namirnica. Žuti omotač banane se ne jede, treba ga skinuti i onda se jede duguljasta bijela jezgra. Bananu su kušali skoro svi dosadašnji istraživači i oduševljeni su!"
Ddaddu je laknulo! Njegovoj potrazi za hranom napokon je došao kraj. Okrenuo se umilno prema Ban Ani i slatko se nasmiješio.
"Naravno da mi možeš pomoći!" rekao joj je Ddadd i obliznuo usne...
:-D
|
