Najdraži moji, proveo sam veliki dio noći s dvije lijepe mlade dame. Kad sam ih prije nekoliko tjedana upoznao iznenadila me njihova sinergija, neki sklad koji vlada među njima, bilo je očito da su veoma dugo jako dobre prijateljice i ta neka neraskidiva veza među njima vidljiva je u svakom njihovom pokretu, u svakoj situaciji, čak i kad se žestoko svađaju :-)
Budući da su obje izrazito mile i dobre potrudio sam se malo češće biti u njihovom društvu. Ispočetka je to išlo malo ukočeno, a sad su me počele pozivati u svoju blizinu same...ne moram se truditi da ih opet vidim, jednostavno se zna da ćemo se vidjeti.
Prvo sam mislio kako bi mi moglo smetati što su vječno skupa. Kao, svidi mi se jedna i što sad? Ne želim niti ih razdvajati, niti uvrijediti onu drugu, a bogme niti ofirati jednoj u prisustvu druge. Nisam egzibicionist :D
Ubrzo sam shvatio da ih u stvari i ne mogu razdvojiti! Ja sam se zapravo zaljubio u njih dvije istovremeno i to samo dok su skupa! Bio sam i s jednom i s drugom više puta nasamo i to jednostavno nije to! Nešto fali! Drage su one i tada, lijepo je meni s njima i tako, ali uvijek nešto fali, kao da gledam film bez muzike, Van Gogha bez boje, čarobno jelo bez kruha...
Dao sam im da pročitaju Krona. Izrecitirao sam im neke svoje pjesme. Ispričao sam im puno svojih priča. Nisam im rekao za blog, samo zato što sam osjećao da ću se jednog dana morati izjadati ovdje a prerano je za potpunu iskrenost, ne poznaju me dobro i mogle bi se uplašiti. Duboko sam svijestan da je uz sve podatke koje imaju o meni vjerojatnost da kad tad nabasaju na ovaj post stopostotna. I, iskreno, baš me briga :D
Ovi sad_već_pripadam_povijesti tjedni moje apstitnencije od bloga imali su u svojoj nutrini samo jednu svrhu - da odlučim što će s ovim blogom biti! Predugo ga pišem i zato me previše ljudi sad zna i ovako i onako. U blog dajem jako puno sebe i dojadilo mi je već uživo objašnjavati ljubomornim prijateljicama tko mi je ta i ta o kojoj sam tako lijepo pisao, trpiti pozive bivše moje Ddaddrage i njene ljubomorne izjave da mi je post o konobarici ljigav, objašnjavati poslovnim partnerima da se njih zaista ne tiče što provodim dane divaneći jer će njihov posao biti napravljen na vrijeme baš kako je bio obavljen uvijek do sad...
Ukratko, blog mi je počeo smetati!
Zato sam se povukao iz blogosfere na par tjedana, aterirao sam u RL, svidjelo mi se, ali upravo me je taj odmak učvrstio u svojoj već davno spoznatoj spoznaji da sam ja u potpunosti bloger (čak sam i onako neaktivan imao poslovne sastanke o blogovima, povodom jednog znanstvenog istraživanja - vrlo zanimljivo i o tome drugom prilikom), da mi je blog u krvi, neraskidiv samnom, da ste mi vi zaista najdraži moji, i da je ovaj moj maleni prostor već odavno posve nadišao bilo kakvu želju za dokazivanjem te mu je osnovna namjena da postane i ostane jedna malena cyber postaja u kojoj svaki putnik namjernik dobra srca može svratiti kad god mu je teško, ostaviti komentar i izjadati se, prolistati arhivu, osjetiti dašak pozitive i krenuti dalje!
Upravo zato što sam tako raščistio sa svime, u osnovi mi je svejedno hoće li ove dvije predrage djevojke pročitati ovaj post! Ja sam ja i kad sam ovdje i kad sam s njima i ako me ne prihvate onakvog kakav jesam, čitavog mene, onda je bolje da me ne prihvate nikako!
I to vam je to! Ja sam Ddadd, kako na blogu, tako i u stvarnosti. Ako se cenzuriram na bilo kojem polju svojeg življenja sve čarolije nestaju, život postaje tanak, odnosi površni, a ljudi u mojoj blizini postaju beskrvni.
A život je prekratak da bih ga proveo u sterilnim uvjetima i 'pod ručnom'!
Zato ću još jednom napisati, i to sad najozbiljnije mislim, u ovom trenutku duboko duboko žalim što nisam neki šeik ili mormon pa da bez natruhe nekonvencionalnih primisli mogu mrtav hladan izjaviti:
"Ove dvije su predobre kad su skupa i nema ih smisla razdvajati, bit ću s obje" :D
Uh...opet mi se pleše tango :D
vaš Ddadd :)
|
