Našli su se njih trojica. Sjede za stolom u restoranu. Biznismen, pjesnik i mutikaša. Svi prisutni znaju da je mutikaša tri puta prodao isti stan i da je za to nepravomoćno osuđen na tri godine zatvora. Mogao bi se izvući ako vrati novac svima koje je prevario - možda u ponovnom suđenju nešto smulja i dokaže da nije bilo namjere...
"Trebam kredit od 100 000 eura." reče pjesnik pa odmah nastavi, obraćajući se mutikaši:
"Moj stan ne vrijedi toliko i nigdje u Hrvatskoj ne bih mogao dobiti toliki hipotekarni kredit na konto svog stana, ali ovaj biznismen, moj prijatelj, mi tvrdi da mi vi možete to srediti..."
"Mogu." samouvjereno će mutikaša.
"Vjerujem vam jer ste njemu sredili kredit..." pjesnik će, nehajno rukom pokazujući prema biznismenu...
"Da, dobio je u stranoj banci, preko mene, duplo više no što bi dobio u bilo kojoj našoj banci..."
"To nije sporno.." - reče pjesnik - "...sporno je jedino što vama treba moja punomoć, a svi znamo da ste barem jednom zlorabili punomoć!"
"Neee, nikako!" - usklikne mutikaša - "Vas nikako ne bih prevario!"
"I bolje vam je...jer..." pjesnik će pa oštro pogleda mutikašu pravo u oči:
"...znate, u prošlom životu bio sam plaćeni ubojica!"
Mutikaša se na to uspravi u stolcu i glasno se nasmije, sav veseo:
"Vi vjerujete u reinkarnaciju!?" upita pjesnika nacereno i bučno, pomalo snishodljivo. Pa će znatiželjno:
"A kad je to bilo?"
"Prije petnaest godina." pjesnik će mrtav ozbiljan.
U taj čas mutikaša je problijedio - pjesnikove oči bile su jako čudne, nekako suhe, neprozirne, mrtve!
Mutikašine usne jedvo su se micale, drhtale su kad je tiho procijedio:
"Ali...Vi...Vi nemate više od 35 godina!"
"Upravo tako." reče pjesnik i nasmije se ledenim smijehom koji je odjekivao po dvorani. Svega trenutak poslije oči su mu opet postale onakve kakve su bile na početku sastanka.
Velike, tople, zanesene i snene.
Prave pjesničke!
Vaš Ddadd :)
|
