22.11.2006., srijeda
Tko se posljednji smije (ili kako je peglica uzvratila udarac) :)
Najdraži moji, ja se prije dva dana javno zacereketao jednoj živčanoj peglici, a sam sam skoro stradao nedugo potom!
Dakle, sinoć sam bio u Saxu, svirala je odlična Gretta, momci žestoki, autorske pjesme na hrvatskom jeziku, ugođaj je bio mrak mrakova sa primjesama neona...dakle, Gretta, žestoka i dobra svirka te dvije beskrajno drage mlade dame - i to je bilo zaista veri super!
Htio sam vam napisati post o tome ali sudba se umješala kad sam se vraćao kući i umjesto da u dva sata u noći sjednem prepun dobrih vibracija i prepričam ih vam, ja sam vam imao frontalni sudar!
Nevjerojatno nešto - kako se to fatalno i nezaobilazno desilo stvarno gubim volju da ikad više sjednem u neku gomilu lima, malo sam računao, vjerovali ili ne, imam u prosjeku jedan sudar svako tri mjeseca! Do noćas su uvijek bili krivi drugi, a noćas...najdraži moji, noćas sam ja kriv.
Nisam istinski kriv jer apsolutno ništa nisam mogao učiniti, ali pred policijom bih itekako bio kriv - izletio sam skroz na drugu stranu ceste i frontalno se zabio u drugi auto! Srećom, čini se da sam napucao najboljeg momka u gradu, fakat dobar momak i nadam se da ćemo nakon ove epizode ostati prijatelji :D
Da ne duljim puno, do sinoć nisam ni znao da je na mjestu gdje sam samo nastavio ravno zavoj! To je toliko blag zavoj da se praktički ni ne vidi - a ja sam samo otklizao ravno posve nemoćan da išta učinim! Srećom, iako inače volim voziti malo oštrije, sinoć sam vozio vrlo sporo jer je nešto duboko u meni čitavo vrijeme vrištalo da budem jako jako oprezan - taj osjećaj je bio toliko jak da sam skoro otišao javnim prijevozom u Sax, što apsolutno nikad ne činim.
Zbilja nisam mogao ništa. Sve sam radio po propisu, imam skroz nove gume, ispravan auto, vozio sam 30 na sat, nisam pio - nikad ne pijem dok vozim, bio sam jako pažljiv i skoncentriran - bio sam tako pažljiv jer, skoro da sam znao da će tamo biti sudar!
Kad je auto u tom zavojćićićićiu nastavio kliziti ravno pokušao sam sve što znam, pumpao sam kočnicom, okretao volanom ali ništa, moja limenka je samo nastavila kliziti. Na semaforu na koji sam nadolazio upalilo se zeleno svjetlo i mali renault s druge strane raskrižja mi je krenuo u susret. Pomislio sam si "Vidi jadnika, ne kuži da klizim, nadam se da neće ubrzati!" ali on je ipak ubrzao, pa sam si pomislio "ako je pravi skužit će sad i skrenut će oštro prema meni pa ćemo se promašiti, bit ćemo svaki na krivoj strani ceste!!"
Imao sam vremena sve to pomisliti jer sam fakat išao beskrajno sporo (a brzo mislim, hehehehe :D ) a na moju žalost, momak nije reagirao (što je posve normalna reakcija, zbilja ne mislim da je on nešto kriv), već je, kad je skužio što se dešava, prikočio i samo je gledao kako ja gmizim prema njemu. Stigao sam i vidjeti da je nekako biljed, čak sam pomislio da sam kreten jer nisam potegnuo ručnu ali bilo je prekasno i sve što sam mogao jest da objema rukama čvrsto primim volan i dalje pumpajući kočnicom ko luđak. Pumpao sam sve dok se nije čulo gadno KRACK pa odmah potom nešto poput GRGLJ DROB :D
Onda sam odahnuo. Malo sam se kresnuo u desno koljeno i boljelo me je ali me nije bilo briga. Gledao sam sam kroz vjetrobrane momka jel njemu dobro i kad je digao glavu i počeo zuriti u mene blijedim i blesavim pogledom bio sam istinski sretan :)
Izašao sam iz auta i krenuo prema mladiću, izašao je i on i držao se naslonjen na vrata svog auta - malo je bio klecav. Prišao sam mu i pitao ga jel se jako uplašio jer, rekao sam mu, ja jesam. Uparkirali smo u ugibalište, šteta je velika, ja ću je pokriti, dečko mi je počeo pričati kako "je imao sličan sudar prije godinu dana i kako ga je ženska zajebala" ali kad sam mu rekao da ga ja neću zajebati povjerovao mi je iste sekunde i to me je oduševilo - ima još naivnih ljudi na zemlji, hehehehehehe. Šalim se najdraži moji. Kad sam kriv onda sam kriv i nikad se nikome ne sramim to priznati i uvijek ću sve učiniti da se ono što se zasralo mojom krivnjom ispravi.
Sinoć kad sam došao kući zvjerski me je zaboljela desna strana leđa - udarac u koljeno prešao je preko noge i zaustavio se u leđima. Nakon prespavane noći sam ko nov. Boli u koljenu nema a leđa su mi bolje no prije sudara, malo sam si ih namjestio koljenom, hehehehehe.
Kroz deset minuta idemo na procjenu štete, odlučio sam da to ipak osiguranje pokrije kad ga već plaćam, a šteta na oba auta je poprilična, dobro smo se udrobili jedan u drugi. Prava je sreća da su oba auta ostala u voznom stanju pa nismo imali policije, šlepanja i sličnih neugodnosti.
Najveća je sreća ipak u tome da smo obojica ostali živi i zdravi i da smo se čak uspjeli šaliti na naš račun, što mi govori da bi ovo mogao biti neobičan početak jednog sjajnog prijateljstva...
Toliko zasad, voli vas Vaš Ddadd :)
|
|
