Najdraži moji, nije tajna, ovih dana sam prezposlen. Uživam u toliko posla jer stvari na kojima radim napreduju, ali zato trpi onaj drugi Ddadd, onaj koji bi se izvalio između dvije hula hula plesčice. I koji bi pisao priče :) Napisao sam koliko sam napisao, završit ću to kad uzmognem, a zasad ću vam dati samo prolog. I zbilja me jako zanima vaše mišljenje. Stvarno jako :)
Uživajte...
.
.
.
******
Postoje pjesme...kolaž osjećaja i smisla.
Postoji muzika. Ona daje osjećaje.
Postoje i riječi. Daju smisao pjesmama.
Smisao može pojačati osjećaje. Može ih i ubiti. To je individualno, ovisi o onome tko sluša.
Postoje stvari koje čine muziku. Tonovi, note, takt, aranžman, izvedba...
Izvedba je način kako upogonimo one ostale stvari koje čine muziku.
Ona je važna ali nije presudna.
Zato ćemo je zasad zanemariti.
Tehnički savršena izvedba, dobra muzika i dobre riječi još ne znače dobru pjesmu jer postoje i stvari koje nisu nabrojane ovdje, poput naglašavanja osjećaja. Riječ je samo riječ dok je ne otpjevamo. Tek tada riječ dobije smisao. Ako je izgovorimo na jedan način smislu ćemo dati nježnost - znači riječ će dobiti osjećaj.
Na neki drugi način istoj riječi možemo pridodjeliti strah, hrabrost, sreću. Ili pak tugu.
One najvažnije stvari ne mogu se opisati riječima. Te stvari prisiljavaju ljude da čuju ono što želiš reći. Badava ti izvedba, uzalud ti svi osjećaji i đaba ti smisao ako nema nikoga tko bi to želio čuti...
Skup svih tih nezaobilaznih stvari ima svoje ime.
Karizma.
Imaš li karizmu čitav svijet će te prepoznati i upit će u sebe svaki tvoj osjećaj, sve i da ne razumije riječi. A tada će, u svojim mislima, tim riječima dati značenje tisuću puta jasnije no što ga se može izreći smislom. I tada će te voljeti!
Ako želiš biti slavna moraš imati karizmu. Karizma je juha koju čine tvoj način oblačenja, stav, držanje tijela, sitne geste lica s kojima se ljudi identificiraju jer ih prepoznaju...i ono najvažnije - kretnje!
Dok pjevaš tvoji pokreti naglašavaju sve! I osjećaje i smisao. A kad prije pjesme prilaziš mikrofonu ljudi primjećuju tvoje držanje, jednako kao što primjećuju i sitne pokrete ramena, tijela, ruku ili glave.
Postoji još nešto, nešto što ljudi uglavnom ne primjećuju svijesno ali upravo zato to ponajviše i čini karizmu jer o tebi govori zaista puno, a teško se uči...
To je ono što svi znamo raditi, a samo rijetki to znaju bolje od drugih.
To je hod.
*
HODOGRAM OČAJA
.
.
|
