Često sam znao otić u BBS. Divna noćna birtija rokerski namještena, sa konobaricama koje kao da su izašle iz neke country pjesme i koje redom sliče jedna drugoj ko jaje jajetu - tanke crnokose visoke...i ljubazne! Barem prema meni.
BBS je bio sjajno mjesto za biti u gomili a biti sam. Gomila je bila malo neobičnog profila: lijepe curice obučene svakojako samo ne ulickano šminkerski fensi šmensi zategnuto i kojekakvi tipovi, od momaka kojima odijela dobro ne stoje već su ih silom prilika morali imati radi posla pa su tu došli jedvo čekajuć da ih skinu i malo se opuste, pa sve do dugokosih bradonja odjevenih u nešto za što bi pomislio da su prije prekrajanja bile vreće za nošenje krumpira.
Jedno je bilo zajedničko svima - išli su radi vlastitog užitka, radi bilijara, radi mjuze, radi društva. Nisu išli da bi gledali i bili viđeni - i to je razlog zbog kojeg sam volio to mjesto. Par puta mi se tamo zalomio prvi poljubac sa ponekom damom - to je u biti i razlog zbog kojeg i dan danas volim to mjesto.
Jer drugih razloga gotovo da i nema.
Danas u BBS idu moderni, normalni ljudi. Nema više tankih konobarica - konobari sad poslužuju tamo. Brzi su i ljubazni ali bez duše. Muzika je neka elektronska, onakva koja sigurno ne privlači niti čudno odjevene bradonje i njihove country djevojake, niti jednostavne mladiće u razdrljenim bijelim košuljama. Nema opskurno odjevenih ljudi...i zato je BBS postao opskurno mjesto! U tom noćnom klubu sad u svakom trenu petero ljudi bulji u tebe, pokazuje prstom, zlurado nešto komentira i šapuće...
Ljudi koji sad dolaze lijepo su obučeni jer znaju da će ih netko gledati. Drže se ukočeno ko da su progutali partviš jer znaju da ih netko gleda. Hodaju na navijanje, a glava im u hodu ne ide ni lijevo ni desno da ne sretnu poneki pogled - i tako se muče sve dok ne sjednu u neki zapećak! A tad se ti jadni uštogljenci pretvaraju u lavove, u najveće babe tračare - ni glava ni oči ni kažiprst ni usta nikad im ne miruju već traže nesavršenosti sve dok ih ne nađu i podrugljivo prenesu svom društvu. Ti ušminkani i lijepo odjeveni ljudi u glavi su opskurniji od svih bradonja u platnenim vrećama zajedno.
Zbog takvih je ljudi BBS izgubio 'ono nešto', ono što sam volio - dušu.
Eto najdraži moji, nadam se da sam vam opisao opskurno mjesto, a sad bih vam opisao kako sam se našao tamo...
Dakle, jedna se slatka blogerica trebala u subotu pridružiti mom društvu pa da odemo u Jabuku. Kako to uvijek biva, čitavo društvo je otkazalo i odjednom sam se ni kriv ni dužan našao doma chatajuci sa tom slatkom blogericom! Umjesto da tutnjimo negdje!
"Eh, prestar sam" rekoh ja njoj.
"Kako to misliš?" upita ona.
"Umoran sam ko pas, a prije dvije godine bih te pozvao na bilijar bez obzira što je pol dva u noći!"
Plačko...vidim plačka - plačka mi je napisala!
"A ja sam te baš htjela pitati to!" (ne vjerujem joj niš...hehehehehe)
"Dobro, ajmo!"
Smajli...vidim smajlića - smajlića mi je napisala :)
I tako, došao sam po nju, u dva sata u noći ušli smo u BBS, gužva povelika, svi zrihtani ko da je bal a ne tequila party. Jedan stol nije radio pa sam počeo dami pored sebe pokazivati kako da drži štap, kako da nišani, kako da zauzme stav...
"Vidi, oni tipovi tamo nam se smiju" rekoh ja, ne pretiho. Slatka blogerica pogledala je prema njima i zbilja je imala što vidjeti - trojica kršnih brđana komentira i pokazuje prema nama - nešto im je na nama bilo ludo zabavno! Toliko zabavno da su se trgali od smijeha do te mjere da sam se čak i ja zabavljao! LOL!
"Da! ..." - reče slatka blogerica -"... ali oni zaboravljaju da mi držimo držimo štapove!"
Prasnuli smo u smijeh, fakat su ti momci bili smiješni...
"Osim toga..." rekoh ja "...nas smo dvoje a njih su samo trojica!"
BUHAHAHAHA
BUHAHAHAHA
BUHAHAHAHA
Smijali smo se tako malo mi njima i kad sam sljedeći put pogledao prema njima skužio sam da smo im nažalost pokvarili zabavu - sad su sjedili mirno, tiho i skrušeno, ko da su nas se preplašili!
A tko se ne bi usro u gaće kad nas vidi, ipak su blogeri ludi ko gljive...što'š!
:D
Vaš Ddadd
:)
|
