< | veljača, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
23.02.2006., četvrtak
|
Eh, dragi moji, bolestan sam ko kakvo pseto...ovo što sad imam je sezonska boleština, alergija neka koju liječnici još nisu uspjeli otkriti a za koju sam uvjeren da je povezana sa centralnim grijanjem, i koja kad me zgrabi ne pušta dugo - kašljem 100 na sat, pluća svrbe, grlo boli...ma koma :) Nije da je za mene život stao, ali kako su kompjutori moja ljubav i moj posao, i kako znam da trenutno nemam snage za višesatno sjedenje, tako strogo idem listom prioriteta. Prvo odradim posao a onda ako imam snage malo prolunjam blogom. Falite mi, ali sad je to tako... Za ovu malu majušnu crticu ispod bilo bi ipak dobro da ste makar preletili post ispod - Nemrak. Naime, ovo je priznanje, ovo je očajnički pokušaj da vam u očima srušim savršenog Ddadda :) Da ne bude zabune, odmah da napomenem da je Nemrak praktički skroz istinita priča ali sam vas mudro i škorpionski naveo da pomislite nešto i da ja u vašim očima dobijem sliku koju ne zaslužujem...a nigdje nisam lagao :))) Da vam još samo kažem zašto vam želim pasti u očima :) Već sam u komentarima prošlog posta jednoj dragoj djevojci napisao da sva ta čarolija na mom blogu postoji jer ja samo pišem o čarobnim trenucima, malo ih čak i uzdignem, postanu 'monumentalniji' no što jesu. Život je više no prepun krajnje običnih trenutaka. O njima baš i ne pišem. (Kad smo kod običnih trenutaka, prije dva dana sam u 'Mitnici' prvi put jeo 'mućkalicu'. Tako je fina i ljuta da sam iznutra izgorio i skoro ozdravio :D ) Znate li što sam si prije neki dan pomislio?! "Meni se u životu toliko toga lijepog dogodilo. Bio sam svugdje i radio sam svašta. Da sam sve te zalaske sunca vidio na nekoj fotografiji, ili na nekom filmu, pamtio bih ih čitav život! A ovako, kad sam osobno bio svjedokom tih zalazaka i svih tih tako romantičnih i nerealno lijepih trenutaka, jedvo da ih pamtim! To je zato što taj trenutak nisam proživio u fotelji, guštajući samo njega i slušajući pritom Seru ili Vangelisa, već sam ga proživio u realnoj situaciji, u situaciji kad odmah nakon tog trenutka ide neki drugi trenutak, trenutak koji ne može biti bolji od minulog savršenog trenutka..." Evo vam i crtice, mog razgovora sa frendom muzičarem, da da, sa onim frendom iz Nemraka...sa onim koji se boji crnih mačaka :D Nazovem frenda: "Bok, imaš li onu pjesmu, onu: Želio bih da sam tvoja odjeća? Htio bih je staviti na blog, pišem priču! Jasno, potpisat ću te!" "Ako ćeš me potpisati ne mogu ti dati pjesmu!" "Ma, samo ću napisati da je nisam napisao ja, već moj dragi frend!" "Ajde ajde, pogledat ću!" reče frend. Dan kasnije nazove on: "Znaš kaj Ddadd, nisam našao pjesmu ali ona je sto posto kod tebe! Prepisivao sam ti je nekoliko puta!" "Ah, kad je to bilo, dragi moj prijatelju. Ništa, morat ću napisati priču bez te pjesme!" Toliko o tome najdraži moji, čini se da tu pjesmu posjeduje još jedino ona koja ju i najviše zaslužuje, Nemrak, divna djevojka za koju je pjesma i napisana... Voli vas vaš Ddadd Ajde, zelim da cim prije ozdravis.. Mozda kad se sunce pojavi :) A do tad ima da te draga pazi i mazi ;) A ovo, istina je sve sto si napisao.. Jako je puno 'obicnih' trenutaka... Kolkio puta se meni zan dogoditi nesto sto mi je taj trenutak skroz obicno, bezvezeno, i ne vrijedno spomena... A onda nakon odredjenog vremena, tek skuzim koliko je taj dogadjaj ustvari bio poseban... Eto, bas mi je zao sto se takvo nesto zaboravlja.. Zato se ja danas ne sijecam skoro za nikoga kako smo se upoznali, prvi put.. I bas mi je zao za to... Eh.. Inace, raspisah se ja, i neda mi se provjeravat za greske.. Samo ti ozdravi :) Pa pa :) (ZiziMars14 23.02.2006. 12:26) |