Moram priznati, mislim da se preko šest mjeseci nisam vozio tramvajem, ali nije oduvijek bilo tako.
Pričala mi draga kako je jučer ustala nekom djedici. Djedica je sjeo na njeno mjesto i rekao:
"Hvala ti zlato, divna si. Želim ti u životu puno sreće zdravlja i dobrih dečkiju!"
Draga je na to rekla: "Hvala!"
Hm! :-)
Automatski sam se nakon te priče sjetio svog frenda, vojnog invalida kojem je granata eksplodirala pored noge. Da nije imao pancirku poginuo bi, ovako mu je granata 'samo' otfikarila list na nozi i raznijela gležanj. Prošao je hrpu operacija, sad je super, stavili su mu neki mišić sa leđa na nogu, umjesto gležnja ima pločicu ali sve u svemu rijetko se može skužiti da teško hoda.
Dakle, u to vrijeme nisam vozio auto i otišao sam po frenda u bolnicu pješke pa smo se vraćali kući tramvajem. On u to doba nije imao apsolutno ništa svoje imovine - sve što je imao bila je njegova uniforma. I štake.
Vraćamo se mi tako, sjeo čovjek na mjesto za invalide, kad li ulazi ljepuškasta žena, relativno mlada zdrava, jaka, mislim da bi je u nekim ruralnim sredinama ocijenili kao poželjnu udavaču 'jer može puno tegliti'. I tegli vrećice s placa...a frend ni pet ni šest već ustane i ponudi joj svoje mjesto!
Ona valjda nije uopće primjetila da on stoji na štakama i da se praktički zubima drži za rukohvat tramvaja - samo se zahvalila i sjela! A ja sam se osjećao kao totalni pokvarenjak, jebote, vozio sam se, a kraj takve dobričine od frenda trebao sam trčati 'u rikverc' pokraj tramvaja i još uvijek ne bih učinio nešto tako nesebično kao što je učinio on :)
Nije još gotovo, ne ne ;)
U istoj sobi u bolnici ležao je drugi momak, frendov suborac. I on se morao iz bolnice pješke vraćati u vojarnu. Ušao je u prepun tramvaj i stajao je na štakama a nitko nije ni pomislio da mu ustane. I stoji on onako neuhranjen, u gardističkoj odjeći, u tramvaju koji vozi usred 'ratnog bešćutnog Zagreba' i pozlilo mu! Ništa čudno, pa čovjek je friško operiran. Onako nikakav privuče se nekom sjedalu gdje je sjedila mlada i po svim vizualnim kriterijima zdrava žena. I bez stvari koje treba nositi...
"Oprostite gospođo" obrati joj se momak. Žena ga prijezirno pogleda, njega i njegove štake...
"Upravo sam izašao iz bolnice, bio sam ranjen pa sam operiran. Zlo mi je pa vas molim da mi, ako možete, ustupite mjesto!"
Žena napravi gadljivu facu i veli:
"A kako da ja znam da ste vi ranjeni, možda samo glumite!"
Na to je momak mrtav hladan upitao:
"Treba li da skinem hlače pa da vam pokažem gdje sam ranjen!?"
Ženetina je na te riječi samo šutke ustala....bez pardona.
Vaš Ddadd :)
|
