DAJ LJUDIMA I VIŠE NEGO OČEKUJU, I ČINI TO SA RADOŠĆU !

Tijelo umire kad se odvoji od duše, a duša umire kad se odvoji od Boga. — Sv. Augustin

Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću
1. Oslobodite svoje srce od mržnje.
2. Oslobodite svoj um od briga.
3. Živite jednostavno.
4. Pružajte više.
5. Očekujte manje.

OBAVEZNO PROČITATI

OTOK SVIJETA

Kad rat mine sokole
Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

Pogledaj Afrika kakvu jos niste vidjeli
Etiopija

RANIJE NAPISANO NA OVOM BLOGU.

KAVA
'KO SE BIJE TAJ SE VOLI
VEKI
U NOCI PUNOG MJESECA
HABTU
ANDJEO GABRIEL

Video o misiji, šteta Nizozemci pričaju neki svoj jezik

BILO JE LIJEPO BITI OD KORISTI KOLIKO SE MOGLO

Ovi stihovi tek onako za svoju dušu,...

August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.

Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,
Jer tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!

A F R I K A

25.09.2013., srijeda

Voda, obična voda

Znali smo da je nestašica vode jer je već više dana jedna od dvije cisterne koja dostavlja vodu u „naše selo“ pokvarena a niti kapi kiše nije bilo već mjesecima. Kažem znali smo za taj problem no nismo znali da je toliko ozbiljno. Nisam siguran, no mislim da je to bio prvi put da je „šef Burea“ došao do naših prostorija.

Donio mi je pismo u kome je opisana teška situacija sa vodom te da ovaj put zbog kvara i druge cisterne, ima više smrtnih slučajeva. Pored stoke umiru i ljudi,- siguran sam da je bilo više od troje ljudi koji nisu stigli dočekati dragocjenu vodu.

Obećao sam da ću pokušati uraditi sve u mojoj moći što je moguće prije. Kenijci koji snabdijevaju vodom naš tim došli su sa redovnom zalihom koja nas je sljedovala za taj tjedan nekih pola sata nakon što je lokalni šef otišao ( to je cisterna sa oko 5000l vode). Kako sam u to vrijeme bio vođa tima odlučio sam, nitko od moje ekipe nije imao ništa protiv toga, da našu zalihu istočimo u spremnik koji koriste seljani a ukopan je najbliže našem timu. Čim se počelo sa istakanjem stotine žena sa žutim kanistrima dotrčalo je sa svih strana. Prizor koji se ne da opisati riječima. Interesantno, nije bilo nikakve galame, vike, gužve. Dugo smo gledali te jadne žene koje odnose napunjene kanistre vode svojim kućama, a ponos koji smo osjećali uradivši nešto korisno bio je čini mi se veći od njihove radosti. Javi sam Šveđaninu, šefu našeg sektora,kakvo je stanje i tražio da se odobri i zapovjedi Kenijcima da nastave sa dostavom vode dok ne napunimo sve spremnike u selu. Interesantno i pored uvijek spore UN-ove birokracije vrlo brzo sam dobio odobrenje i obećanje da će Kenijci nastaviti sa dostavom vode. Nakon prve cisterne već je pao mrak pa se moralo čekati jutro. Cisterna za cisternom su dovlačile vodu i već se počeo puniti i drugi spremnik koji dugo nije bio u uporabi, kada je „šef sela“ ponovno došao do mene. Na njegovom licu se vidjelo da nešto nije u redu. Prevoditeljica mi je prevela galamu koja je izašla iz njegovih usta, a ja sam ostao nijem. „Prestanite sa dostavom vode jer nitko to od nas nije ni tražio“. Nevjerojatno, kako nije tražio? Zašto da prestanemo? „Traženo je samo jedna cisterna i ništa više.“ Bio sam uporan i već prilično ljut kada mi je objašnjeno da ne žele više vode sa eritrejske strane granice. Ne mogu opisati sav jad koji sam osjećao. Jednostavno nisam mogao podnijeti da ovi jadni ljudi moraju biti bez vode zbog ovako glupog razloga, ono što sam osjetio tada čini mi se mogu osjetiti u želudcu i sada kada ovo pišem.
Što sam mogao uraditi,- ništa apsolutno ništa, ta ja sam gost u njihovoj zemlji morao sam se natjerati da opravdam i to što se ne želi niti voda od svojih mrskih neprijatelja i po cijenu života no nisam uspio. Bilo mi je i više nego sumnjivo da je to bio razlog. Primorao sam prevoditeljicu, uz obećanje da ću sve zadržati za sebe, da mi objasni što je pravi razlog da se prekine sa dostavom vode. Znala je da nisam toliko glup a vjerojatno i sama toliko razočarana svim što se dogodilo ispričala mi je kako stvari funkcioniraju. Svaki kanistar vode košta, sve se plaća i „šef sela“ uredno dobije novac za svaku kap vode. Razumjet će mo da sve košta, prijevoz košta, voda je život no i ona košta pa država mora naplatiti svoje. Količina novca koja se mora odvojiti za kanistar vode mi se i nije učinila strašno velika, no pitao sam se odakle ti ljudi uopće mogu imati novac, gdje ga zaraditi, od čega?
Ne znam kako, no eto ti jadni ljudi plaćali su svaku kap vode koliko god skupo to bilo, znali su da moraju platiti i sve je funkcioniralo kako je funkcioniralo.

Odatle ljutnja lokalnog šefa.- Nakon toliko vremena pojavio se netko tko je napunio njihove spremnike kao nikada do tada, vodom koja je sigurno bila i kvalitetnija neg ranije i onda se seljani s pravom pobune zašto bi plaćali i tu vodu koja je zapravo darovana a ne dovežena državnim vozilima. Zašto je plaćati? Mislite da mu je palo na pamet da vodu podjeli besplatno, kod nas bi rekli „a gdje sam ja u tome“ a što kažu na tigrinji ne znam no jedno sam siguran i kod njih su oni na vlasti isti, ako mene nema u tome onda me nije briga. Po cijenu da svi pomru od gladi ili žeđi, nije me briga,- ja sam gore ja ću se snaći a vi crknite. Bože dragi zašto smo ponekad gori od bilo kakve životinje. Pogledajte ovoga što uredno bilježi nešto, da sam znao što radi nisam siguran da ga ne bih bacio u taj spremnik sa vodom no ovako je možda i bolje, ni silom se ništa ne može promijeniti.

Nakon nekog vremena na bazenu u istoj toj zemlji napravio sam ovu fotografiju. Znaju li ova djeca da njihovi zemljaci umiru od žeđi?

Pitao sam se koliko vremena će meni trebati da zaboravim da ljudi negdje umiru i od žeđi,- sada sam siguran da to nikada zaboraviti neću al ostaje pitanje,- što uraditi?

- 18:53 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

<< Arhiva >>

<	rujan, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Ožujak 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (10)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (9)
Lipanj 2013 (18)
Svibanj 2013 (12)
Rujan 2012 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Studeni 2006 (1)
Svibanj 2006 (1)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (2)
Studeni 2005 (4)
Listopad 2005 (5)
Rujan 2005 (4)
Kolovoz 2005 (1)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (9)
Svibanj 2005 (8)
Travanj 2005 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo pisanje BLOGA mi se cinilo zabavno i vrijeme koje sam trošio ovdje činilo mi se kao korisno utrošeno.
Ovaj blog je od 2004 godine
Bio je Afrika dok sam bio dolje, i dalje je Afrika iako već dugo nisam tamo, al nadam se da ću nekada ponovno biti
NA PITANJA I KOMENTARE POKUŠAVAM ODGOVORITI KOLIKO MOGU, A INAČE SU TO I BILE GLAVNE TEME POSTOVA, A SADA SE TO MALO PROMJENILO OD KADA NISAM TAKO ČESTO OVDJE IZBACIM NEŠTO KADA BUDE SLOBODNOG VREMENA I NEŠTO ŠTO BIH PODJELIO SA DRAGIM LJUDIMA

Evo zahvljujući Modrini neba sada imam i glazbu u pozadini. Ovo će meni biti razlog više da navratim ovdje, za vas ne znam.

Žao mi je obrisati ovaj blog no moram sve vas koji dodjete ovdje bar informirati da sam se već odavno vratio iz Afrike. Možda se netko nanovo susretne sa mojom Afrikom gdje sam fotografijama i doživljajima iz Eritreje i Etiopije u kojoj sam proveo godinu dana pokušao približiti vam sve ono što sam vidjeo tamo. Svi oni koji su me ranije čitali i možda se vratite ponovno ovdje volio bih da ostavite traga da ste bili opet tu. Svako dobro svima.