DAJ LJUDIMA I VIŠE NEGO OČEKUJU, I ČINI TO SA RADOŠĆU !

Tijelo umire kad se odvoji od duše, a duša umire kad se odvoji od Boga. — Sv. Augustin

Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću
1. Oslobodite svoje srce od mržnje.
2. Oslobodite svoj um od briga.
3. Živite jednostavno.
4. Pružajte više.
5. Očekujte manje.

OBAVEZNO PROČITATI

OTOK SVIJETA

Kad rat mine sokole
Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

Pogledaj Afrika kakvu jos niste vidjeli
Etiopija

RANIJE NAPISANO NA OVOM BLOGU.

KAVA
'KO SE BIJE TAJ SE VOLI
VEKI
U NOCI PUNOG MJESECA
HABTU
ANDJEO GABRIEL

Video o misiji, šteta Nizozemci pričaju neki svoj jezik

BILO JE LIJEPO BITI OD KORISTI KOLIKO SE MOGLO

Ovi stihovi tek onako za svoju dušu,...

August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.

Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,
Jer tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!

A F R I K A

11.07.2013., četvrtak

Ponos

Ukoliko budete u prigodi prošetati ulicama Asmare sigurno će te vidjeti ovaj spomenik na koji su ponosni svi Eritrejci.
Sandale, su simbol njihove tridesetogodišnje borbe za neovisnost i slobodu.

Ne mogu zamisliti kako je bilo voditi rat u ovakvoj obući, no uspjeli su. Ovaj simboli njihove borbe, i ponos na svoj oslobodilački rat osjeti se i vidi na svakom koraku. Još uvijek ponosna na svoje sandale, vojska Eritreje nije ih promijenila do današnjeg dana. Ovaj spomenik je najveći no vidjeo sam ih još nekoliko no moram se potruditi i pronaći te fotografije.
Da, taj narod je još uvijek ponosan na svoju borbu a što je sa nama.
Moj predhodni post me tjera da napišem par riječi o hrvatskim braniteljima, mislim da to neće biti suvišno.
Mada ne volim pisati o sebi,- ja sam hrvatski branitelj dragovoljac, koji je prošao cijeli rat sa puškom u ruci. Kako mnogi misle da nije bilo isto biti na prvoj crti bojišnice i spremati hranu negdje u nekakvom neborbenom sektoru zbog toga hoću naglasiti da sam bio na prvoj crti i sve što govorim je moje iskustvo koje sam stekao gledajući iz tog kuta. Prva crta bojišnice jeste ružnije mjesto za biti u ratu, no isto tako znam da se nije moglo bez logistike, ljudi koji su radili te poslove dali su svoj doprinos na svoj način tako da se ne može reći da je nečiji doprinos manje ili više vrijedan.
Ukoliko se radilo srcem, kako se to od nas očekivalo i kako je velika većina nas to i radila, naš život se trošio strahovito brzo. Od dječaka smo se, nakon napola prespavane noći, budili ujutro znatno stariji. Noći su bile mjeseci, mjeseci godine, godine cijeli životi. Trošili smo se, zaista smo se trošili tako brzo. Sve što smo proživljavali izgledalo je kao da gledamo neki film, a uključena je tipka za brzo premotavanje naprijed. Fast forward. To je bio film u kome smo bili glavni glumci no vjerujte nismo uživali u njemu, velika većina nas nije uživala.
Za vrijeme rata branitelju, vojniku, svatko želi biti prijatelj, platiti vam kavu, potapšati vas po ramenu, htjeti se i fotografirati sa vama, pogledati vas sa zahvalom u očima. Nakon rata pogled koji vam je upućen odjednom je drugačiji, nema više onog sjaja zahvalnosti u očima, a potom vas se uopće ne gleda, ne vidi, gleda se nekako kroz vas. Onda dolazi prezir, da kažem gađenje možda bih bio čak i bliže opisu tog pogleda kojim se gleda prljavi istrošeni vojnik. Branitelj, dragovoljac, vojnik postaje neinteresantan. Sve se to dešava opet preko noći na isti način i jednako brzo kako je i ostario. Postaje smetnja svima. Kada su me nakon trećeg „krpljenja“ otpuštali sa Jordanovca iz bolnice, gledali su me drugačije i tada sam bio siguran da je naša žrtva nešto što se nikada nitko ne će usuditi dirnuti. Ona tipka sa početka priče „brzo naprijed“ ostala je uključena i uskoro domoljublje nije više nešto što je svetinja. Domovinski rat postade građanski, hrvatski branitelj postadoše privilegirani nasilnici, kriminalci, alkoholičari, narkomani, otkačeni manijaci koji u strah drže i svoje obitelji,tuku djecu, maltretiraju žene i ne rade ništa osim što troše basnoslovne nezaslužene mirovine. Skupina iz „dana ponosa i slave“ postade „osjetljiva skupina“ Kao se zarazišmo kugom preko noći.
Postadoh svjestan da to nije film, postade nekakva izokrenuta stvarnost. Glavni glumci postadoše svakojaki ološ, od tajkuna sumnjive prošlosti, plastificiranih ljepotica, polupismenih i nepismenih političara do nekakvih lažnih proroka i svih vrsta jadnih kukavica, izdajica, krivokletnika i svih mogućih prevaranata i prodanih duša. Likovi sa Farmi i Big Brothera ispuniše naslovnice i ne samo to neg se pojaviše po ulicama u provincijama gdje ih se najmanje moglo očekivati. Sa radijskih i TV postaja ne može se više čuti „Dajem ti život,zemljo moja i bi' ću s tobom u dobru i u zlu Podijelit s tobom sreću i tugu Bog neka čuva moju HRVATSKU“, neki novi glazbenici bez sluha pjevaju sasvim drugačije pjesme.
Razne vrste LGBT osoba uče nas što su to život, dostojanstvo, ponos, čast ugled, obitelj. Moraju nas učiti, jer mi branitelji smo u stvari seljačine, nepismeni tipovi puni nacionalizma (koji nužno mora biti nešto negativno) i glavna smo prepreka sreći i blagostanju u Lijepoj našoj.
Gotovo svatko od nas došao je do zaključka da se nije borio za ovakvu državu. Oni koji su si postavili pitanje o smislu svega i zaključili da nema smisla živjeti napravili su strašni korak u jamu samoubojstva. Nikada nisu bili kukavice, a onima koji ovaj čin okarakteriziraju kukavičlukom pitam, ta što im je preostalo. Siguran sam da su ovom svojom posljednjom zadaćom mnogi od njih htjeli otvoriti oči i probuditi savjest ljudima koji nam kroje sudbine. Znam da je to bila greška i ne odobravam ovakav čin jer sam svjestan da su bili su u zabludi. Ti kojima je upućen ovaj posljednji udarac na savjest, savjesti uopće nemaju. Njima smo teška muka i teret tako da njima svaki umrli predstavlja samo problem manje, što god oni rekli siguran sam da to misle.
Strašne brojke samoubojstava branitelja nitko niti zna niti se prebrojati mogu. Spominjane su nekakve tisuće i tisuće no i jedan je puno. Neki od njih nisu digli ruku na sebe ali su ubijeni raznim porocima, a nekima je srce koje je nekada bilo ispunjeno ponosom jednostavno stalo jer nije moglo ispumpati svu tugu koja se nakupila. Oni su smaknuti, ubijeni,- a ubojice debelokožci i karijeristi koji su zgazili njihovu žrtvu da sebi prigrabe moć, novac, vlast i dalje pljuju po svemu što je sveto. Bezvrijedni likovi, kukavice, lopovi, dezerteri muljatori svih vrsta gaze preko leševa i sebi stvaraju državu nekog novog lica.
Hrvatski branitelji ne pišu knjige, ne bavi se znanošću, ne slikaju, ne govore strane jezike, ne bave se sportom niti se bave bilo čim lijepim. Hrvatski branitelji su niko i ništa, što oni znaju o bilo čemu. Najbolje bi bilo da ih i nema mnogima bi bilo lakše i ljepše, mnogi bi to voljeli.
I ja bih možda mogao i znao napisati sve ono što sam poželio reći da mi je Index, kog sa žaljenjem pogledam s vremena na vrijeme, pored naziva Studija Hrvatski jezik i književnost ima upisano i nešto više ocjena o položenim ispitima, no ovako nabacio sam samo gomilu slova tek tako za svoju dušu. To vrijeme koje sam proveo na faxu bilo je zaustavljeno i onda je netko pritisnuo onu tipku "fast forward", Premotano brzo naprijed, ne može se vratiti.. I zbog toga evo samo gomila nabacanih slova al svejedno bude nekako lakše. Sjetite se branitelja, nije im lako.
Bogu hvala, ovdje se ne mogu identificirati sa ostalima, u mene mozak malo drugačije funkcionira. Ja imam svoju obitelj koja mi mijenja Domovinu, Lijepa naša je u granicama moje obitelji ništa šire i više mi i ne treba. Mnogo toga bi se moglo još napisati, no ovdje ću stati, dosta je lakše mi je.
Sutra na misi gdje će mo se sjetiti 24-vorice naše braće po oružju očekujem da nas bude barem toliko, no neću se iznenaditi ni ako nas bude i manje, Ništa me više iznenaditi ne može, ništa više.-
"Neka prođe vrijeme zavodnika, lažnih proroka i svih kukavica, izdajica, krivokletnika i svih varalica, otpadnika, strašnih ubojica i svih sluga Zloga, iz naroda moga. Skini lažne maske. Maranatha dođi Gospodine, u zemlju Hrvata''

- 15:13 - Pitaj i predlazi (14) - Isprintaj ako zelis - #

<< Arhiva >>

<	srpanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Ožujak 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (10)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (9)
Lipanj 2013 (18)
Svibanj 2013 (12)
Rujan 2012 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Studeni 2006 (1)
Svibanj 2006 (1)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (2)
Studeni 2005 (4)
Listopad 2005 (5)
Rujan 2005 (4)
Kolovoz 2005 (1)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (9)
Svibanj 2005 (8)
Travanj 2005 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo pisanje BLOGA mi se cinilo zabavno i vrijeme koje sam trošio ovdje činilo mi se kao korisno utrošeno.
Ovaj blog je od 2004 godine
Bio je Afrika dok sam bio dolje, i dalje je Afrika iako već dugo nisam tamo, al nadam se da ću nekada ponovno biti
NA PITANJA I KOMENTARE POKUŠAVAM ODGOVORITI KOLIKO MOGU, A INAČE SU TO I BILE GLAVNE TEME POSTOVA, A SADA SE TO MALO PROMJENILO OD KADA NISAM TAKO ČESTO OVDJE IZBACIM NEŠTO KADA BUDE SLOBODNOG VREMENA I NEŠTO ŠTO BIH PODJELIO SA DRAGIM LJUDIMA

Evo zahvljujući Modrini neba sada imam i glazbu u pozadini. Ovo će meni biti razlog više da navratim ovdje, za vas ne znam.

Žao mi je obrisati ovaj blog no moram sve vas koji dodjete ovdje bar informirati da sam se već odavno vratio iz Afrike. Možda se netko nanovo susretne sa mojom Afrikom gdje sam fotografijama i doživljajima iz Eritreje i Etiopije u kojoj sam proveo godinu dana pokušao približiti vam sve ono što sam vidjeo tamo. Svi oni koji su me ranije čitali i možda se vratite ponovno ovdje volio bih da ostavite traga da ste bili opet tu. Svako dobro svima.