DAJ LJUDIMA I VIŠE NEGO OČEKUJU, I ČINI TO SA RADOŠĆU !

Tijelo umire kad se odvoji od duše, a duša umire kad se odvoji od Boga. — Sv. Augustin

Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću
1. Oslobodite svoje srce od mržnje.
2. Oslobodite svoj um od briga.
3. Živite jednostavno.
4. Pružajte više.
5. Očekujte manje.

OBAVEZNO PROČITATI

OTOK SVIJETA

Kad rat mine sokole
Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

Pogledaj Afrika kakvu jos niste vidjeli
Etiopija

RANIJE NAPISANO NA OVOM BLOGU.

KAVA
'KO SE BIJE TAJ SE VOLI
VEKI
U NOCI PUNOG MJESECA
HABTU
ANDJEO GABRIEL

Video o misiji, šteta Nizozemci pričaju neki svoj jezik

BILO JE LIJEPO BITI OD KORISTI KOLIKO SE MOGLO

Ovi stihovi tek onako za svoju dušu,...

August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.

Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,
Jer tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!

A F R I K A

04.07.2013., četvrtak

Tako to radi policija.

Policija u Bureu,- Šef postaje ćelava faca koja glumi šefa policije u N.Y. Starac Afar „šef kriminala“.

Fotografija "sefa kriminala" napravljena krišom u jednoj prigodi.
Jedini pismen medju njima je lik, iz filmova, kome ništa ne ide u životu i svako jutro dolazi na posao među svoje papire sve dok se ne desi da se ne pojavi na poslu a onda ga nađu obješenog zbog svega što se u njemu nakupilo. Mršav, ćelav čovjek kome pod hitno trebaju naočale. Četri obična policajca je ekipa koju sam ranije upoznao, policajci sa štapovima ništa posebno o njima.
Policijska postaja je napravljena od valovitog lima kao i sve građevine u Bureu.

Čekamo prevoditeljica i ja dvadesetak minuta rečeno namje da dodjemo u pola devet, a kako još uvijek nema šefa moramo čekati. Izlazimo iz „ureda“ jer je u autu puno ugodnije, vani je već poprilično vruće.

Dolazi šef u pratnji dva policajca. Neuhranjeni policajci u svojim afarskim suknjicama sa štapovima koji su znatno deblji neg oni koje nose obični seljani izgledaju više nego smješno. Ne treba se nikome objašnjavati da su to „oni“, po držanju se odmah može vidjeti tko je vlast u selu.
Ne možemo ući, moramo još čekati dok dok nas ne pozovu.
U prostoriji u kojoj su svi našli mjesto a zovu je ured, vruće je kao u paklu. Otvorena su vrata i oba prozora tako da je propuh malo spašavao situaciju da se ne osjećamo kao u pećnici. Ulazim sa prevoditeljicom koja me predstavlja kao šefa naše „organizacije“ u Bureu, naglašava to jer ne razgovaraju ni sa kim tko nije njima ravan pa eto moja pozicija bi trebala zadovoljiti i to. Ipak su oni policija i vlast u gradu treba se držati do neke razine.
Svi su me se udostojali pogledati osim šefa koji je bio u poslu prevrćući u rukama nekakav stari izgužvani papir.
Stojimo metar od njegovog stola koji dijeli sa pisarom koji nas sada gleda ispod oka prevrćući po masnim knjigama punim savršeno uredno ispisanih slova. Divim se knjizi pravom remek djelu, zalutalom u ovu prostoriju. Sv izgleda tako smješno jer se kao nešto važno mora pročitati upravo sada, posla preko glave,- razumio bih da nisu ušli u prostoriju na par minuta ranije.
Šef sada prevrće nekakve papire a vjetar mu ih sa gomile odnosi sa stola. Pisar skače i hvata ih po čitavom uredu ,no nitko ne obraća pozornost na to niti se trudi da mu pomogne pokupiti ih, ta to je valjda posao pisara. Nakon nekoliko serija tih hvatanja papira “šef kriminala” počinje objašnjavati šta su uradili. Nisam vidjeo, no siguran sam da mu je glavni šef dao znak da počne jer je do tada šutio kao da čeka zapovijed da počne sa pričom. Evo što su uradili i kojim metodama.
Nakon naše prijave o krađi, koja je ovaj put zaista prevršila svaku mjeru, (o tome sam ranije pisao), pohvatali su svu djeca Burea na koju se sumnja da se motaju oko našeg “hotela” i strpali u zatvor. Najmanji od njih je “propjevao” pa ih je u zatvoru ostalo petero cijelu noć zajedno sa njihovim roditeljima, sve što su trebali je reći gdje su novci i ukradene stvari. Sutra dan se istraga nastavila a zatvor se punio trgovcima koji su razmijenili novce toj djeci. Djece mi je žao al ovi trgovci su više nego glupavi, dođu ti neka djeca u Bureu i traže da im razmjeniš stotine dolara. Trojica trgovaca su završili u zatvoru.

Zapovjeđeno je svim mještanima Burea da izađu na ulicu a ovi “lopovi” su provedeni kroz grad da bi ih se pokazalo svima, da svi znaju tko su prevaranti. Koje su kazne za na pojavljivanje na ulici ne znam no znam da je vrlo malo ljudi ostalo da nije vidjelo i čulo ovu povorku kroz selo.
Istraga je potrajala četri dana i u tom vremenu su vraćene gomile stvari koje nam se sada trebaju predati nazad, skupljena je neka količina novaca koja je recimo 70% od ukradenog. (nisam mogao vjerovati da su to bili u stanju uraditi.)
Procedura oko vraćanja stvari je potrajala jer im je trebalo objasniti da nije moguće da se svi mi pojavimo tu i vidimo što je naše sa što ne. Napokon su shvatili da bih ja mogao uzeti sve stvari pa će mo vratiti sve što nije naše i pravimo takav dogovor iako mi se čini da im se to baš i ne sviđa.
Zahvaljujem se što su tako uspješno napravili istragu i sipam pohvale na učinkovitost i metode rada. Svu su ponosni na sebe osim šefa koji još uvijek za svih tih pola sata nije u stanju podici glave da vidim kako mu oči izgledaju. Nije vrijedno ništa od toga što su ta djeca ukrala, a djeca su djeca i svugdje na svijetu su ista. Ovo smo morali uraditi jer je to bila već tko zna koja krađa, a bojao sam se de ne pređe u nešto gore.

Naš "hotel" i stvari i nije bilo tako teško opljačkati.
Zbog uvijeta u kojima smo živjeli došli smo na ideju da kažemo svima kakav smo tim.

Kada mi odemo teško će biti da se odviknu od krađa pa će krasti i vama, pokazujem na ‘šefa”, kome jos uvijek nije ništa interesantno i nije ga briga što se priča.
Sve razumiju i ispričavaju se, te mole da se ne pomisli da je citava Etiopija takva. Nema lopova, ovo su samo djeca al i njih će se dovesti u red.
Pozdravljam se i rukujem sa svim osima sa “šefom” pravit ću se da ni ja njega ne vidim. Kako samo povrjeđeni ego proradi u sekundi. Izlazi za nama i zaustavlja me ispred našeg auta i ponavlja istu priču koju sam čuo od starog šefa kriminala. Novih pola sata druženja sa policijom. Živio “šefe” drago mi je da smo se upoznali, žao mi je ostalih policajaca nema ništa gore neg kada ti je šef „bezobrazni konj“.
Sve roditelje sela su natjerali da potpišu papir da će platiti prilčito veliku svotu ako im dijete bude uhvaćeno oko naših soba, a ovi trgovci su platili dosta visoke globe jer su razmijenili novce. Zadnje što sam tražio od šefa je da ne brani dijeci dolaziti kod nas, neka djece, za trgovce me nije briga al ja garantiram za djecu lekcija im je bila dovoljno dobra i siguran sam da neće više nikada uraditi išta slično.

Tko bi im zamjerio.
Ni to mu nije bilo po volji no obećao je da će me poslušati.
Eto tako funkcionira policija u Bureu, metode mi se sviđaju no čini mi se da se i kod nas primjenjuju iste metode u procesiji bi bilo više onih koji hodaju u koloni od onih koji promatraju povorku.

Mali dodatak kako to vlasti rade kod nas.

- 10:58 - Pitaj i predlazi (8) - Isprintaj ako zelis - #

<< Arhiva >>

<	srpanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Ožujak 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (10)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (9)
Lipanj 2013 (18)
Svibanj 2013 (12)
Rujan 2012 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Studeni 2006 (1)
Svibanj 2006 (1)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (2)
Studeni 2005 (4)
Listopad 2005 (5)
Rujan 2005 (4)
Kolovoz 2005 (1)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (9)
Svibanj 2005 (8)
Travanj 2005 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo pisanje BLOGA mi se cinilo zabavno i vrijeme koje sam trošio ovdje činilo mi se kao korisno utrošeno.
Ovaj blog je od 2004 godine
Bio je Afrika dok sam bio dolje, i dalje je Afrika iako već dugo nisam tamo, al nadam se da ću nekada ponovno biti
NA PITANJA I KOMENTARE POKUŠAVAM ODGOVORITI KOLIKO MOGU, A INAČE SU TO I BILE GLAVNE TEME POSTOVA, A SADA SE TO MALO PROMJENILO OD KADA NISAM TAKO ČESTO OVDJE IZBACIM NEŠTO KADA BUDE SLOBODNOG VREMENA I NEŠTO ŠTO BIH PODJELIO SA DRAGIM LJUDIMA

Evo zahvljujući Modrini neba sada imam i glazbu u pozadini. Ovo će meni biti razlog više da navratim ovdje, za vas ne znam.

Žao mi je obrisati ovaj blog no moram sve vas koji dodjete ovdje bar informirati da sam se već odavno vratio iz Afrike. Možda se netko nanovo susretne sa mojom Afrikom gdje sam fotografijama i doživljajima iz Eritreje i Etiopije u kojoj sam proveo godinu dana pokušao približiti vam sve ono što sam vidjeo tamo. Svi oni koji su me ranije čitali i možda se vratite ponovno ovdje volio bih da ostavite traga da ste bili opet tu. Svako dobro svima.