21.04.2008., ponedjeljak
Volite li televiziju?
|
Ako volite gledati televizju, sve one predivne emisije, serije i filmove, a još uz to i saznati pumo više o njima, o televizijskim i filmskim zvijezdama i želite znati kakve ljepote nas još čekaju, navratite na novi portal koji govori upravo o tome. mojtv.hr Kak sam ja jedan od onih koji su u stanju buljiti u televizor otvorenih usta i isključiti se od ostatka svijeta, bilo je zapravo logično da svoje poglede prenesem i drugima. Tako eto i ja pišem za novi portal, pa navrnite, pogledajte, pročitajte, djate svoj komentar... Potral je tek krenul i sve povratne informacije su dobrodošle. Brijem da bu zanimljivo, zabavno, poučno i all that jazz. Vidimo se tamo. |
- 15:17 - Komentari (34) - Isprintaj - #
14.04.2008., ponedjeljak
E, buraz, aj otvori obrt da me moš fotkat na svadbi...
|
Pa zar nismo zakon zemlja? Vijest koju sam čuo prije par dana me prvo nasmijala do suza, a onda sam se uozbiljio. Pa dobro koj kurac se ovdje dešava? Možda niste upoznati. Situacija je slijedeća. Ak idete na svadbu fotić i domaće kolače ostavite doma. Ak nemate za to potrebne dozvole imat ćete posla s Državnim inspektoratom. Naime, navodno su inspektori nedavno posjetili 5 svadbi na osječkom području i zapisali kazne za neovlašteno fotografiranje bez potrebnih dozvola, odnosno, fotografi nisu imali registrirane obrte. E sad, u neku ruku razumijem tu borbu sa sivom ekonomijom, raznoraznim fotografima, profesionalnim i samoukim, koji si budžete popravljaju fotkanjem svadbi. I sve bi bilo u redu da pritom ne zaborave državi prijaviti tu sitnicu od xy tisuća kuna. Pa tako cijeli iznos, neopterećen od poreza, legne u džep. I treba se boriti protiv toga. Ja sam za. Samo brijem da su cijelu priču postavili malo krivo. Kak se nemre dokazat da li je neko ko škljoca aparatom, iznajmljeni profić, otac, frend iz osnovne ili tetak iz Frankfurta, lijepo više niko nemre slikat ak nema prijavljenu djelatnost. Pa ti vidi. A ni strina iz Vinkovaca bogami nemože više ispeč kolače pa donijet na svadbu. A ne. Jer možda je ona zapravo unajmljeni slastičar. Ko zna. Nikom ne piše na čelu ko je. Pa zato ne može lijepo više niko ništa radit. Pa ćete vidjet vi gadovi što varate na porezu kako će bit po džepu. A vi koji ste samo došli slikat svoje dijete na najsretniji dan njegovog života... Žao nam je. Neće moći. Kolateralna žrtva. Tak to ide. E, sad. da bi se moglo kažnjavat, treba se pojavit na svadbi i uhvatit na djelu. Tu se postavlja jedan sigurnosni problem na kojeg vjerojatno nisu računali. Prvo, na svadbi su uvijek svi pijani, pa je samim tim mogućnost sukoba velika. Objasniti roditeljima mladenaca da se nemre slikat je zapravo ravno samoubojstvu. Znam da bi ih moj stari naglavačke izbacil sa svadbe (noga u guzicu obavezno). Kaj bu se desilo kad zalutaju na neku mafijašku svadbu, na kojoj je ionako više pištolja nego fotića. Milslim da bute ipak morali smislit nekaj drugo. Ovak vam to ne bu prošlo ziher. Kaj je slijedeće? Obzirom da imam doma mašinu za šišanje, pa ponekad podštucam čupu mom starom a i sebi popravim, moram li se bojati državnog inspektora koji mi čuči pred vratima sa uhom naslonjenim na vrata? I onog trena kad začuje zujanje mašinice, već nasmješeno piše kaznu od 10-ak tisuća kuna. Sad sam se sjetio... Nemam registrirani obrt. Nisam profesionalni brijač. Pa ne smijem se ni brijat. Smijem li oprati kosu? Mogu li počistiti stan kod cure kod koje nisam prijavljen? Jer tko zna... Možda to ne radim zato kaj želim pomoći svojoj curi. Možda zarađujem hrpe love usisavajući u tuđem stanu. Mislim stvarno... Ajmo ovak. Umjesto da nam donosite ovakve idiotske pravilnike i kažnjavate nas po njima, mi ćemo lijepo skupit neku lovu, onak, dobrovoljno i dati vam je. Vi samo trebate obećati da ćete otići i kupiti si jebeni mozak. Aj, please... |
- 11:26 - Komentari (18) - Isprintaj - #
03.04.2008., četvrtak
Uvod u sretnu starost ili naš mirovinski fond je najbolji
|
Prije par dana krenem ja na job, naravno, podbuhnul i krmeljav, nadrkan kaj moram delat, sve mi ide na kurac. Al dobro, stavim si sluške na uši, malo Metallice za rano jutro, da me razbudi i prodrma, pa sam nekak doklipsal do placa. I tamo me zahalta jedna gospodična. - Imate par minuta vremena? Obično kažem da nemam, jer mi se ne da objašnjavat da nisam zainteresiran za genijalni popust od 50% u kineskom/meksičkom/andaluzijskom/nepalskom restoranu, al samo ak sad odma izkeširam 150 kuna i bla, bla... Isto tak mi se ne da odgovarat na ankete tipa koju kavu pijem ujutro, s kojim papirom si brišem rit i da li se brijem sa Wilkinsonom ili sa satarom. Ovaj put sam rekel da imam, vjerojatno zato da si još jenput potvrdim da je „Žao mi je, nemam par minuta.“ zapravo izvanredan odgovor. I tak ja velim da imam par minuta i krene ona u frontalni napad. - Znate mirovinski fondovi (tu se već isključujem)... bla, bla, bla... drugi stup... bla, bla, bla... 7% godišnje... bla, bla, bla... prelazak u drugi fond... bla, bla, bla... mi najbolji... bla, bla, bla... veći prinos... bla, bla, bla... evo recimo, ako smijem pitati, koliko Vi godina imate? - 37 – rekoh ponosno i posrano u isto vrijeme. Fakat sam star. - Odlično. Znači do starosne mirovine imate još 30 godina, nešto manje, pa ako pogledate naš prinos....bla, bla, bla... Tu sam je prestal slušat, počelo mi zvonit u ušima i obuzela me neka vrtoglavica, onak ko kad se naroljam,sam ne tak lijepo. 30 GODINA?????? Jebotipasmaterupičkudatijebopakajjeovo???? Još 30 jebenih godina?? Mlada damo, loša vam je prodajna strategija. Da ste me uhvatili u subotu, kad mi puca kurac za posao, možda bi i razmislil, a ovak, taman dok idem na posel vi me iznenadite sa predivnom budućnosti. Umjesto da pređem u vaš mirovinski fond, mislim da bi bilo bolje da me opizdide tom torbetinom posred čela i ja lijepo padnem u komu i zbudim se za 30 godina, nešto manje. Opralo me to. Al fakat je. Još 30 godina „arbeit za gazdu Kurta“. Još 30 godina gutanja govana od raznih šefova koji guraju prst u uho dok telefoniraju, isto to uho čiste na poslovnom sastanku sa ključem od auta, tajnici govore „Joj mala što si dobra“, i krkaju janjetinu po poslovnim ručkovima. To je perspektiva koja me očekuje? Jebo me pas kaj ne bi radije izigraval John McClanea i skočil u otvor za lift. Jer nakon tih 30 godina me očekuje zaslužena mirovina uz kopanje po smeću, umiranje bez lijekova i nikog ne bu zanimalo da li sam opće živ i kak mi je. U to vrijeme će unuci današnjih političara sjedit u saboru i uvjeravat me da će nam bit bolje, samo što nije. Budućnost. E jebeš mi mater ak se sad ne odem napit ko guzica. |
- 14:49 - Komentari (12) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 Uglavnom pijani pogledi uokolo. WARNING!!! Na ovom blogu se dosta psuje pa kome smeta neka ne ulazi.  daywalker01@net.hr daywalker01@gmail.com ICQ: 173013619 BUDALA gledaj negdje iza tebe još uvijek nepomičan bez sumnje u ishod na istom mjestu tamo gdje si me ostavila stojim Mehmed Begić Akcija udruge "Darujmo osmijeh" - uključite se i vi
Tu rado svratim sa pivom i cigaretom u ruci
ElfBitch ;) Maslačak Plodovi zemlje Anderlog pis - crt - karanje od branka SadisticoShy Zrinsko pismo Ptica Trkachica oFF The RoaD HAL: UI Little buddha A, konjine... Tramtincica koji Akrap Annie de Meni (kaj je njoj u glavi?) Neobično stvorenje - Legolina Pjesnikinja Erocki poeta i proza(i)k Mukte Uzorak Šampona Žemski blogerski Šekspir (fonetski) Nenya Nježna duša Čudan tip, jebeno piše Malena, slatka, blesava Plavusha Song of the month: Beautiful reward - Bruce Springsteen Well I sought gold and diamond rings My own drug to ease the pain that living brings Walked from the mountain to the valley floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward From a house on a hill a sacred light shines I walk through these rooms but none of them are mine Down empty hallways I went from door to door Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Well your hair shone in the sun I was so high I was the lucky one Then I came crashing down like a drunk on a barroom floor Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward Tonight I can feel the cold wind at my back I'm flyin' high over gray fields my feathers long and black Down along the river's silent edge I soar Searching for my beautiful reward Searching for my beautiful reward |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||